DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 87 <-- 87 --> PDF |
austrijski stručnjaci. To je u svakom slučaju rezultat njihove vrlo aktivne dugogodišnje suradnje i velikog znanja iz zaštite bilja. U knjizi su opisani štetni organizmi urbanog drveća karakteristični i značajni za srednju Europu. Nedvojbeno je da ovaj sveučilišni priručnik izuzetno obogaćuje stručnu šumarsku (i širu) literaturu, čime je popunjena velika praznina. Duboko sam uvjeren da će ova knjiga dobro doći svim zainteresiranima. Knjiga je promovirana 23. rujna 2008. godine na simboličan način u Europskom domu u Zagrebu, u Osvrt na djelo: dvorani “Bruxelles” pred brojnim auditorijem. Uz naše autore od austrijskih nazočni su bili Thomas Cech i Hannes Krehan. Prema riječima T. Cecha ovo je prva knjiga koja je objedinila zdravstvene probleme urbanog drveća Mediterana i Središnje Europe. S moje strane zahvalan sam svim autorima, a našima upućujem iskrene čestitke. Prof. dr. sc. Milan Glavaš Mlađan Vidović, dipl. iur.: LOVOCUVARI (pravno povijesni spomenici) Nedavno je u nakladi Matice hrvatske i Pučkog otvorenog učilišta Hubert iz Splita, izašla publikacija pod naslovom “Lovočuvari (pravno povijesni spomenici)”, autora Mladana Vi d o v i ć a , dipl. iur. Svojim sadržajem ovo djelo predstavlja svojevrsni priručnik posvećen primarno čuvarima lova ili lovočuvarima, kako kroz povijesnu retrospektivu pravne regulative koja se dotiče ove službe, tako i kroz njihovu današnju ulogu u hrvatskom lovstvu. Prema Rječniku hrvatskog jezika iz 2000. godine u izdanju Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” i Školske knjige iz Zagreba, lovočuvar ili čuvar lovišta je osoba kojoj je povjereno čuvanje lovišta, odnosno onaj koji čuva lovište od lovokradica. Prema aktualnom Zakonu o lovstvu (Narodne novine broj 140/2005) “lovočuvar je osoba koja ima lovački i lovočuvarski ispit, koja čuva lovište i obavlja druge poslove na uzgoju, zaštiti, lovu i korištenju divljači i njezinih dijelova”. Stoga već na samom početku autor, u svom prepoznatljivom domoljubnom stilu, porukom p(r)oziva i podsjeća lovočuvare da “hrvatsko lovstvo ovisi o njihovom moralnom liku, stručnosti i sposobnosti”. Motiv za pisanje ovog djela autor pronalazi, odnosno temelji, na određenim povijesnim činjenicama. Kaže da “iako pravno-povijesni spomenici o lovu u Hrvatskoj zalaze do 9. stoljeća, ne nailazimo na sustavno i cjelovito pravno reguliranje lovočuvarske službe, poglavito ne na jedinstven način na cijelom području koje danas predstavljaju državne granice Republike Hrvatske”. Isto tako zaključuje da je “ta izuzetna i osobito važna služba glede uzgoja, zaštite i lova divljači bila više predmetom zanimanja pojedinih ovlaštenika prava lova, nego državno-pravnim interesima, što je imalo za posljedicu različita prava i ovlaštenja lovočuvara u pojedinim lovištima”. U prvom poglavlju ovog priručnika donosi se povijeni pregled pravne regulative koja se odnosi na lovočuvarsku službu, i to navodima, odnosno komentarima Zakona o lovu iz 1870., 1893., 1895., 1931. i 1976. godine. U drugom poglavlju pod naslovom “Pravna regulativa lovočuvarske službe u 21. stoljeću” autor se osvrće na novije (pod)zakonske odredbe tj. one donesene u vrijeme nakon uspostave samostalne i neovisne države Hrvatske. Autor prvo prenosi pojedine članke o lovočuvarskoj službi iz Zakona o lovu iz 1994. godine i Zako |