DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 87     <-- 87 -->        PDF

austrijski stručnjaci. To je u svakom slučaju rezultat
njihove vrlo aktivne dugogodišnje suradnje i velikog
znanja iz zaštite bilja. U knjizi su opisani štetni organizmi
urbanog drveća karakteristični i značajni za
srednju Europu.


Nedvojbeno je da ovaj sveučilišni priručnik izuzetno
obogaćuje stručnu šumarsku (i širu) literaturu, čime
je popunjena velika praznina. Duboko sam uvjeren da
će ova knjiga dobro doći svim zainteresiranima.


Knjiga je promovirana 23. rujna 2008. godine na
simboličan način u Europskom domu u Zagrebu, u


Osvrt na djelo:


dvorani “Bruxelles” pred brojnim auditorijem. Uz naše
autore od austrijskih nazočni su bili Thomas Cech i
Hannes Krehan. Prema riječima T. Cecha ovo je prva
knjiga koja je objedinila zdravstvene probleme urbanog
drveća Mediterana i Središnje Europe.


S moje strane zahvalan sam svim autorima, a našima
upućujem iskrene čestitke.


Prof. dr. sc. Milan Glavaš


Mlađan Vidović, dipl. iur.: LOVOCUVARI (pravno povijesni spomenici)


Nedavno je u nakladi Matice hrvatske i Pučkog
otvorenog učilišta Hubert iz Splita, izašla publikacija
pod naslovom “Lovočuvari (pravno povijesni spomenici)”,
autora Mladana Vi d o v i ć a , dipl. iur. Svojim
sadržajem ovo djelo predstavlja svojevrsni priručnik
posvećen primarno čuvarima lova ili lovočuvarima,
kako kroz povijesnu retrospektivu pravne regulative
koja se dotiče ove službe, tako i kroz njihovu današnju


ulogu u hrvatskom lovstvu. Prema Rječniku hrvatskog
jezika iz 2000. godine u izdanju Leksikografskog zavoda
“Miroslav Krleža” i Školske knjige iz Zagreba,
lovočuvar ili čuvar lovišta je osoba kojoj je povjereno
čuvanje lovišta, odnosno onaj koji čuva lovište od lovokradica.
Prema aktualnom Zakonu o lovstvu (Narodne
novine broj 140/2005) “lovočuvar je osoba koja
ima lovački i lovočuvarski ispit, koja čuva lovište i
obavlja druge poslove na uzgoju, zaštiti, lovu i korištenju
divljači i njezinih dijelova”. Stoga već na samom
početku autor, u svom prepoznatljivom domoljubnom
stilu, porukom p(r)oziva i podsjeća lovočuvare da
“hrvatsko lovstvo ovisi o njihovom moralnom liku,
stručnosti i sposobnosti”. Motiv za pisanje ovog djela
autor pronalazi, odnosno temelji, na određenim povijesnim
činjenicama. Kaže da “iako pravno-povijesni
spomenici o lovu u Hrvatskoj zalaze do 9. stoljeća, ne
nailazimo na sustavno i cjelovito pravno reguliranje
lovočuvarske službe, poglavito ne na jedinstven način
na cijelom području koje danas predstavljaju državne
granice Republike Hrvatske”. Isto tako zaključuje da
je “ta izuzetna i osobito važna služba glede uzgoja,
zaštite i lova divljači bila više predmetom zanimanja
pojedinih ovlaštenika prava lova, nego državno-pravnim
interesima, što je imalo za posljedicu različita prava
i ovlaštenja lovočuvara u pojedinim lovištima”.


U prvom poglavlju ovog priručnika donosi se povijeni
pregled pravne regulative koja se odnosi na lovočuvarsku
službu, i to navodima, odnosno komentarima Zakona
o lovu iz 1870., 1893., 1895., 1931. i 1976. godine.


U drugom poglavlju pod naslovom “Pravna regulativa
lovočuvarske službe u 21. stoljeću” autor se osvrće
na novije (pod)zakonske odredbe tj. one donesene u
vrijeme nakon uspostave samostalne i neovisne države
Hrvatske. Autor prvo prenosi pojedine članke o lovočuvarskoj
službi iz Zakona o lovu iz 1994. godine i Zako