DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 88 <-- 88 --> PDF |
na o lovstvu iz 2005. godine, međusobno ih komparirajući, ne libeći se istovremeno i kritički osvrnuti na pojedine odredbe. U očitoj namjeri da pruži pomoć u edukaciji lovočuvara, odnosno da im pomogne u njihovoj službi na terenu, autor u priručniku donosi integralni tekst Pravilnika o lovočuvarskoj služni (Narodne novine 63/2006), kao i dijelove Pravilnika o osposobljavanju kadrova u lovstvu, posebice ističući Nastavni plan i program usavršavanja za lovočuvara. Autor nadalje navodi da je za savjesno i odgovorno obavljanje lovočuvarske službe nužno poznavanje (pod)zakonskih propisa, lovačke etike i običaja, te ih dvadesetak taksativno nabraja s napomenom da s obzirom na dinamiku promjene zakonskih propisa, lovočuvar obvezno mora redovito pratiti njihove izmjene i dopune u Narodnim novinama, kao službenom listu Republike Hrvatske. Isto tako, budući da živimo u stoljeću informatike, autor napominje da sastavni dio opreme lovočuvara treba biti (prijenosno) računalo, fotoaparat, video kamera, GPS prijamnik i dr. Posebnu pozornost autor u priručniku pridaje vremenu parenja i trajanju gravidnosti kod pojedinih vrsta divljači, vremenu dolaska mladunčadi na svijet i njihovom broju, dobi kada životinje spolno sazrijevaju i maksimalnoj prirodnoj starosti, tragovima, pisanju lovne kronike, poznavanju zemljovida i topografskih oznaka itd., čije poznavanje od strane lovočuvara treba biti besprijekorno, radi što boljeg provođenja obveze uzgoja i zaštite divljači. Stoga je obveza lovočuvara kontinuirana edukacija iz svih područja koje su vezane za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U tom smislu na kraju su dani ogledni primjeri ispitnih pitanja za stjecanje zvanja lovočuvara. Ovaj priručnik ima 87 stranica, vrlo je lijepo grafički i tehnički dorađen, tiskan na iznimno kvalitetnom papiru, primjerenog B-6 “džepnog” formata, ilustriran brojnim slikama i fotografijama pretežito u boji, a nastao je kao nastavak realizacije projekta tiskanja monografije “Lov u hrvatskoj Dalmaciji od prapovijesti do 21. stoljeća”. Autor na kraju na lovočuvare zaziva zagovor njihovog nebeskog zaštitnika Svetog Eustahija čijeg je kulta upravo Mladan Vidović, uporan i snažan zagovornik i promicatelj te poručuje “Lovočuvar je dobri duh i zaštitnik lovišta i lova, on je skrbnik, prijatelj divljači i životinja. On je nepresušan izvor informacija za ovlaštenika prava lova. O njegovom znanju, stručnosti i sposobnosti ovisi realizacija poslovnih poduhvata i projekata u ovoj grani gospodarstva”. doc. dr. sc. Tihomir Florijančić Poljoprivredni fakultet u Osijeku L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 3. svibanj-lipanj 2008. godine izdvajamo: Salvatore Puglisi : Pregled razvoja šumarske nastave u Italiji Povodom 40. obljetnice šumarske nastave na Sveučilištu u Padovi, autor je dao prikaz povijesti razvoja šumarske nastave od prvih početaka (1869 g.) do danas. Tijekom 140 godina postojanja šumarske nastave u Italiji bilo je puno promjena u institucionalnom i društvenom životu. Prošlo je vrijeme monarhije, Prvog svjetskog rata, fašizma, Drugog svjetskog rata i Republike, ali je kontinuitet u evoluciji i usavršavanju znanja ostao neprekinut. To razdoblje od 140 godina može se podijeliti u tri razdobljea od: 80, 20 i 40 godina, s napomenom da se u posljednjih 40 godina dogodilo više promjena nego u prvih 100. Prvo razdoblje od 1869 – 1948. g. Malo poslije nastanka Kraljevine Italije 1869. g., kada je glavni grad bila Firenca, osnovana je šumarska škola u Vallombrosi, po rješenju Kraljevske šumarske službe. Kraljevskim dekretom od 4. travnja 1869. g. os novan je Institut u Vallombrosi, s fiksnim trajanjem studiranja od 3 godine. Nastava je obuhvaćala sva šumarska područja, kao i praktični dio u šumi Vallombrosa, koja je dodijeljena Institutu. Profesori su imenovani kraljevskim dekretom na prijedlog Ministarstva poljoprivrede. Prvi direktor je bio, generalni šumarski inspektor Adolfo di Berenger, koji je već bio objavio monumentalno djelo “Povijest i pravna načela šumarstva Italije”. U vrijeme nastanka škole u Vallombrosi sveučilišna nastava bila je regulirana zakonom iz 1862. g., koji je sveučilišnu nastavu priznavao samo za 5 fakulteta: pravo, književnost i filozofija, medicina, znanost i teologija, dok su građevina, poljoprivreda i veterinarstvo osnovane kao više škole u nadležnosti Ministarstva obrazovanja. Studentima sveučilišta priznavalo se pravo odgode vojne službe do 26. g., koje su pravo studenti šumarstva dobili tek 1862. g., kada je škola u Vallombrosi dobila rang studija i uključena u Sveučilište. Zakonom iz 1912. g. Šumarski Institut je transformiran u Viši nacionalni šumarski institut i preseljen u Firencu. |