DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 88     <-- 88 -->        PDF

na o lovstvu iz 2005. godine, međusobno ih komparirajući,
ne libeći se istovremeno i kritički osvrnuti na pojedine
odredbe. U očitoj namjeri da pruži pomoć u edukaciji
lovočuvara, odnosno da im pomogne u njihovoj
službi na terenu, autor u priručniku donosi integralni
tekst Pravilnika o lovočuvarskoj služni (Narodne novine
63/2006), kao i dijelove Pravilnika o osposobljavanju
kadrova u lovstvu, posebice ističući Nastavni plan i
program usavršavanja za lovočuvara. Autor nadalje navodi
da je za savjesno i odgovorno obavljanje lovočuvarske
službe nužno poznavanje (pod)zakonskih propisa,
lovačke etike i običaja, te ih dvadesetak taksativno
nabraja s napomenom da s obzirom na dinamiku promjene
zakonskih propisa, lovočuvar obvezno mora redovito
pratiti njihove izmjene i dopune u Narodnim novinama,
kao službenom listu Republike Hrvatske. Isto
tako, budući da živimo u stoljeću informatike, autor napominje
da sastavni dio opreme lovočuvara treba biti
(prijenosno) računalo, fotoaparat, video kamera, GPS
prijamnik i dr.


Posebnu pozornost autor u priručniku pridaje vremenu
parenja i trajanju gravidnosti kod pojedinih vrsta
divljači, vremenu dolaska mladunčadi na svijet i njihovom
broju, dobi kada životinje spolno sazrijevaju i
maksimalnoj prirodnoj starosti, tragovima, pisanju
lovne kronike, poznavanju zemljovida i topografskih
oznaka itd., čije poznavanje od strane lovočuvara treba


biti besprijekorno, radi što boljeg provođenja obveze
uzgoja i zaštite divljači. Stoga je obveza lovočuvara
kontinuirana edukacija iz svih područja koje su vezane
za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U tom smislu
na kraju su dani ogledni primjeri ispitnih pitanja za
stjecanje zvanja lovočuvara.


Ovaj priručnik ima 87 stranica, vrlo je lijepo grafički
i tehnički dorađen, tiskan na iznimno kvalitetnom
papiru, primjerenog B-6 “džepnog” formata, ilustriran
brojnim slikama i fotografijama pretežito u boji, a nastao
je kao nastavak realizacije projekta tiskanja monografije
“Lov u hrvatskoj Dalmaciji od prapovijesti do


21. stoljeća”.
Autor na kraju na lovočuvare zaziva zagovor njihovog
nebeskog zaštitnika Svetog Eustahija čijeg je kulta
upravo Mladan Vidović, uporan i snažan zagovornik i
promicatelj te poručuje “Lovočuvar je dobri duh i zaštitnik
lovišta i lova, on je skrbnik, prijatelj divljači i
životinja. On je nepresušan izvor informacija za ovlaštenika
prava lova. O njegovom znanju, stručnosti i
sposobnosti ovisi realizacija poslovnih poduhvata i
projekata u ovoj grani gospodarstva”.


doc. dr. sc. Tihomir Florijančić
Poljoprivredni fakultet u Osijeku


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije
šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 3. svibanj-lipanj 2008. godine izdvajamo:


Salvatore Puglisi : Pregled razvoja šumarske
nastave u Italiji


Povodom 40. obljetnice šumarske nastave na Sveučilištu
u Padovi, autor je dao prikaz povijesti razvoja
šumarske nastave od prvih početaka (1869 g.) do danas.
Tijekom 140 godina postojanja šumarske nastave
u Italiji bilo je puno promjena u institucionalnom i društvenom
životu. Prošlo je vrijeme monarhije, Prvog
svjetskog rata, fašizma, Drugog svjetskog rata i Republike,
ali je kontinuitet u evoluciji i usavršavanju znanja
ostao neprekinut. To razdoblje od 140 godina može
se podijeliti u tri razdobljea od: 80, 20 i 40 godina, s
napomenom da se u posljednjih 40 godina dogodilo
više promjena nego u prvih 100.


Prvo razdoblje od 1869 – 1948. g.


Malo poslije nastanka Kraljevine Italije 1869. g., kada
je glavni grad bila Firenca, osnovana je šumarska
škola u Vallombrosi, po rješenju Kraljevske šumarske
službe. Kraljevskim dekretom od 4. travnja 1869. g. os


novan je Institut u Vallombrosi, s fiksnim trajanjem studiranja
od 3 godine. Nastava je obuhvaćala sva šumarska
područja, kao i praktični dio u šumi Vallombrosa,
koja je dodijeljena Institutu. Profesori su imenovani kraljevskim
dekretom na prijedlog Ministarstva poljoprivrede.
Prvi direktor je bio, generalni šumarski inspektor
Adolfo di Berenger, koji je već bio objavio monumentalno
djelo “Povijest i pravna načela šumarstva Italije”.


U vrijeme nastanka škole u Vallombrosi sveučilišna
nastava bila je regulirana zakonom iz 1862. g., koji je
sveučilišnu nastavu priznavao samo za 5 fakulteta: pravo,
književnost i filozofija, medicina, znanost i teologija,
dok su građevina, poljoprivreda i veterinarstvo osnovane
kao više škole u nadležnosti Ministarstva obrazovanja.
Studentima sveučilišta priznavalo se pravo
odgode vojne službe do 26. g., koje su pravo studenti
šumarstva dobili tek 1862. g., kada je škola u Vallombrosi
dobila rang studija i uključena u Sveučilište. Zakonom
iz 1912. g. Šumarski Institut je transformiran u
Viši nacionalni šumarski institut i preseljen u Firencu.