DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 88     <-- 88 -->        PDF

na o lovstvu iz 2005. godine, međusobno ih komparirajući,
ne libeći se istovremeno i kritički osvrnuti na pojedine
odredbe. U očitoj namjeri da pruži pomoć u edukaciji
lovočuvara, odnosno da im pomogne u njihovoj
službi na terenu, autor u priručniku donosi integralni
tekst Pravilnika o lovočuvarskoj služni (Narodne novine
63/2006), kao i dijelove Pravilnika o osposobljavanju
kadrova u lovstvu, posebice ističući Nastavni plan i
program usavršavanja za lovočuvara. Autor nadalje navodi
da je za savjesno i odgovorno obavljanje lovočuvarske
službe nužno poznavanje (pod)zakonskih propisa,
lovačke etike i običaja, te ih dvadesetak taksativno
nabraja s napomenom da s obzirom na dinamiku promjene
zakonskih propisa, lovočuvar obvezno mora redovito
pratiti njihove izmjene i dopune u Narodnim novinama,
kao službenom listu Republike Hrvatske. Isto
tako, budući da živimo u stoljeću informatike, autor napominje
da sastavni dio opreme lovočuvara treba biti
(prijenosno) računalo, fotoaparat, video kamera, GPS
prijamnik i dr.


Posebnu pozornost autor u priručniku pridaje vremenu
parenja i trajanju gravidnosti kod pojedinih vrsta
divljači, vremenu dolaska mladunčadi na svijet i njihovom
broju, dobi kada životinje spolno sazrijevaju i
maksimalnoj prirodnoj starosti, tragovima, pisanju
lovne kronike, poznavanju zemljovida i topografskih
oznaka itd., čije poznavanje od strane lovočuvara treba


biti besprijekorno, radi što boljeg provođenja obveze
uzgoja i zaštite divljači. Stoga je obveza lovočuvara
kontinuirana edukacija iz svih područja koje su vezane
za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U tom smislu
na kraju su dani ogledni primjeri ispitnih pitanja za
stjecanje zvanja lovočuvara.


Ovaj priručnik ima 87 stranica, vrlo je lijepo grafički
i tehnički dorađen, tiskan na iznimno kvalitetnom
papiru, primjerenog B-6 “džepnog” formata, ilustriran
brojnim slikama i fotografijama pretežito u boji, a nastao
je kao nastavak realizacije projekta tiskanja monografije
“Lov u hrvatskoj Dalmaciji od prapovijesti do


21. stoljeća”.
Autor na kraju na lovočuvare zaziva zagovor njihovog
nebeskog zaštitnika Svetog Eustahija čijeg je kulta
upravo Mladan Vidović, uporan i snažan zagovornik i
promicatelj te poručuje “Lovočuvar je dobri duh i zaštitnik
lovišta i lova, on je skrbnik, prijatelj divljači i
životinja. On je nepresušan izvor informacija za ovlaštenika
prava lova. O njegovom znanju, stručnosti i
sposobnosti ovisi realizacija poslovnih poduhvata i
projekata u ovoj grani gospodarstva”.


doc. dr. sc. Tihomir Florijančić
Poljoprivredni fakultet u Osijeku


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije
šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 3. svibanj-lipanj 2008. godine izdvajamo:


Salvatore Puglisi : Pregled razvoja šumarske
nastave u Italiji


Povodom 40. obljetnice šumarske nastave na Sveučilištu
u Padovi, autor je dao prikaz povijesti razvoja
šumarske nastave od prvih početaka (1869 g.) do danas.
Tijekom 140 godina postojanja šumarske nastave
u Italiji bilo je puno promjena u institucionalnom i društvenom
životu. Prošlo je vrijeme monarhije, Prvog
svjetskog rata, fašizma, Drugog svjetskog rata i Republike,
ali je kontinuitet u evoluciji i usavršavanju znanja
ostao neprekinut. To razdoblje od 140 godina može
se podijeliti u tri razdobljea od: 80, 20 i 40 godina, s
napomenom da se u posljednjih 40 godina dogodilo
više promjena nego u prvih 100.


Prvo razdoblje od 1869 – 1948. g.


Malo poslije nastanka Kraljevine Italije 1869. g., kada
je glavni grad bila Firenca, osnovana je šumarska
škola u Vallombrosi, po rješenju Kraljevske šumarske
službe. Kraljevskim dekretom od 4. travnja 1869. g. os


novan je Institut u Vallombrosi, s fiksnim trajanjem studiranja
od 3 godine. Nastava je obuhvaćala sva šumarska
područja, kao i praktični dio u šumi Vallombrosa,
koja je dodijeljena Institutu. Profesori su imenovani kraljevskim
dekretom na prijedlog Ministarstva poljoprivrede.
Prvi direktor je bio, generalni šumarski inspektor
Adolfo di Berenger, koji je već bio objavio monumentalno
djelo “Povijest i pravna načela šumarstva Italije”.


U vrijeme nastanka škole u Vallombrosi sveučilišna
nastava bila je regulirana zakonom iz 1862. g., koji je
sveučilišnu nastavu priznavao samo za 5 fakulteta: pravo,
književnost i filozofija, medicina, znanost i teologija,
dok su građevina, poljoprivreda i veterinarstvo osnovane
kao više škole u nadležnosti Ministarstva obrazovanja.
Studentima sveučilišta priznavalo se pravo
odgode vojne službe do 26. g., koje su pravo studenti
šumarstva dobili tek 1862. g., kada je škola u Vallombrosi
dobila rang studija i uključena u Sveučilište. Zakonom
iz 1912. g. Šumarski Institut je transformiran u
Viši nacionalni šumarski institut i preseljen u Firencu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 89     <-- 89 -->        PDF

1924. g. Institut postaje Visoki Kraljevski Institut
Agronomije i Šumarstva, s trajanjem od 4 godine za diplomu
poljoprivrede, te nakon još jedne godine nastave,
isključivo šumarskih predmeta dobivala se diploma
šumarske specijalizacije.


1931. g. određeno je da će se nastava na Institutu
podijeliti u dva dvogodišnja kolegija, u kojima će studenti
poljoprivrede i šumarstva prve dvije godine imati
zajedničku nastavu, a u iduće dvije godine nastava će
se podijeliti za diplomu iz poljoprivrede ili šumarstva.
Ta podjela ostala je na snazi gotovo pola stoljeća, sve
do 1977. g.


1937. g. osnovana je u Firenci Akademija šumske
milicije, koja je trebala stvoriti kadrove za šumsku miliciju,
ali je ona bila kratkog vijeka, dok je fakultet nastavio
raditi i u teškim poslijeratnim godinama.


Razdoblje od 1948 – 1968. g.


Poslijeratno razdoblje i kraj Monarhije obilježava
ponovo ustanovljenje Državne šumarske uprave. Nedostatak
stručnog osoblja u upravi i operativi dalo je
poticaj za davanje stipendije za studij šumarstva i otvaranje
natječaja za popunjavanje radnih mjesta. Tijekom
1949., 1950.g. i nadalje, otvarano je 40 radnih mjesta
godišnje. Mnogima je omogućeno da na osnovi drugih
studija dovrše posljednje dvije godine šumarstva, preskačući
polaganje nekih predmeta ili njihovo polaganje
u izvanrednom roku.


Osamdeset godina nakon osnivanja škole u Vallombrosi
školske klupe su opet bile pune i prate se predavanja
poznatih stručnjaka: De Philippis, Patrone, Pavari,
Zoli, Magini, Giordano i Bolla.


Autor članka je tada prvi put čuo da se govori o
ekologiji. Mnogo godina kasnije “Eco” je postao prefiks
široke upotrebe, ali su se šumari već tada (možda
prvi i jedini) bavili ekologijom. Ovo razdoblje obilježeno
je čvrstom vezom između Sveučilišta i Šumarske
administracije, koja je davala dobre rezultate i omogućila
proširenje kolegija na fakultetu u Firenci, te malo
poslije toga u novonastalom studiju u Padovi.


Razdoblje 1968. g. do danas


U toj godini fakultet u Firenci prestaje biti jedino
mjesto šumarskih studija. Događaju se već dugo pripremani
studentski nemiri, a u filozofskom smislu pojavljuje
se epohalna transformacija – postmodernizam.


Svijetom su tresli razni crni događaji: ratovi, potresi,
ubojstva (M. L. King, Bob Kennedy), ruska invazija
na Čehoslovačku, rat u Vijetnamu itd., a studenti su u
Italiji zauzeli institute i fakultete. Godinu su s pravom
nazvali annus terribilis. U tim teškim okolnostima padaju
prvi počeci šumarske nastave na Sveučilištu u Padovi,
da bi kako kaže autor “priredili mlade da rade u
dubokoj tišini šume…..”


Šumarska nastava u Padovi osnovana je kao drugi
dvogodišnji kolegij Poljoprivrednog fakulteta. Postojao
je prijedlog da se studij otvori u Kataniji, ali je prevladalo
mišljenje da nije uputno previše udaljavati fakultet
od Firence, niti prostorno niti sadržajno. U Padovi
je prihvaćen gotovo istovjetan statut iz Firence.


Poljoprivredni fakultet u Padovi je već prije osnivanja
šumarskog studija raspisao natječaj za katedru
šumarstva, na osnovu kojega je izabran profesor Susmel.
Cilj ove katedre u početku je bio pripremiti studente
poljoprivrede za rad u alpskim provincijama, ali
se uskoro zbog osobnosti profesora Susmela pokrenuo
projekt osnivanja studija šumarstva.


Profesor Susmel bio je duša i utjelovljenje šumarskih
znanosti, publicista, te osnivač i direktor časopisa
Monti e bochi i suradnik Corriere della Sera. Oko profesora
Susmela uskoro su se okupili mnogi drugi vrsni
profesori i njihovi asistenti.


Na studentske nemire vlada je ubrzo odgovorila
(1969. g.) zakonskim mjerama: “hitne odredbe za Sveučilišta”.
Donesene su mnoge zakonske odredbe, koje
su omogućavale slobodne upise na razne fakultete, što
je ubrzo djelovalo na povećanje broja studenata šumarstva.
Pooštrene su mjere upisa za studente koji nisu položili
propisni broj ispita. Daljnje reguliranje studija učinjeno
je 1973.g. “hitnim mjerama za Sveučilište”, kojima
su ustanovljeni statusi profesora, predavača i asistenata,
ali također donesene i mnoge druge odredbe vezane
za predmetne nastave, njihovo trajanje i redoslijed.


1984. g. trajanje studija za diplomu Šumarskog fakulteta
je produženo na 5 godina, sa povećanim brojem
predmeta, među ostalim lovstvo, ribarstvo i strani jezik.
Predmeta je bilo 26 i tri izborna, koja su se mogla birati
između 24 predložena. Među predloženim predmetima
autor ističe: ekologiju, šumsku hidrografiju, mikrobiologiju,
genetiku, pedologiju i zaštitu krajolika.


Poslije 1988.g. Državna šumarska uprava je postepeno
smanjivala potrebu za novim stručnjacima šumarstva
u upravi, što se nije osjetilo na broju upisivanih
studenata, koji su se nakon diplomiranja zapošljavali
u regionalnim strukturama.


Šumarski studij na sveučilištu u Padovi prolazio je
teška vremena, mnoge reorganizacije i promjene modela,
ali utemeljen na tradiciji i starim korijenima uspješno
je napredovao od svog osnivanja prije 40 godina do danas,
dajući veliki doprinos napretku šumarstva Italije.


Daniele Lubello, Andrea del Favero, Raffaelle
Cavalli : Pomoćna tehničko-ekonomska metoda
za određivanje povoljnosti zahvata


Šumsko planiranje je posljednjih godina podložno
velikim promjenama, kao i ostale djelatnosti. Šumsko
planiranje ponajprije treba jamčiti “dobru praksu” kulturnih
radova, kao što to zahtijeva proces certifikacije
šuma i važeći zakonski proces.