DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 10 <-- 10 --> PDF |
I.Anić, S. Mikac: STRUKTURA, TEKSTURAI POMLAĐIVANJE DINARSKE BUKOVO-JELOVE ...Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 505-515 su prsni promjeri između 21 i 70 cm. U tom rasponu deb ljinskih stupnjeva dominaciju preuzima bukva. Usporedbom stvarnih i izjednačenih distribucija stabala po prsnim promjerima u prašumi Čorkova uvala i gos po darskoj jelovo-bukovoj sastojini s normalom za pre borne jelovo-bukove šume na istim bonitetimaAnići dr. (2006) ustanovili su padajuće oblike krivulja u svim analiziranim primjerima. Slične rezultate iz ni jelo je i nekoliko ranije obavljenih istraživanja pra šumske strukture: KramarićaiIuculana(1989),Mayerai dr. (1980), Prpića(1979), PrpićaiSe let kovića (1996) tePrpićai dr.(1995). Međutim, padajuća krivulja ne znači automatski i prebornustrukturusastojine.Anići dr.(2006)usta no vili su manji broj stabala po hektaru u prašumskoj sastojini u usporedbi s gospodarskom prebornom sastojinom i normalom za isti bonitet staništa. Uzrok tomu je mali broj stabala u prvom debljinskom razredu prašumske sastojine. Sma njenje broja stabala jele i bukve u nižim debljinskim stup njevima na trajnoj pokusnoj plohi u prašumi Čorkova uvala također su ustanovili Tikvići dr. (2006, 2004). To je utjecalo na iznos koeficijenta geo metrijskepro gresije(q) distribucije stabala po prs nim promjerima koji iznosi 1,20. Prema Klepcu (1997) vrijednosti koe ficijenta (q) u prebornim sastojinama su konstantne za određeni bonitet i kreću se od 1,3 na boljim staništima, do 1,5 na lošijim staništima. Kod vri jednostikoeficijentaqvećih od 1,5 gube se obilježja preborne struk ture.Vrijednost koeficijenta q = 1,33 odgovara nor malnom mo delu dinarske preborne jelovobukove sastojine za tre ći bonitet. Tekstura sastojine – Stand texture Na pokusnim plohama je u 9 % slučajeva ustanovljena inicijalna faza razvoja, 18 % slučajeva optimalna faza, 65 % terminalna faza (podfaze starenja i raspadanja), a u 8 % slučajeva tipična preborna faza razvoja. Iz ovoga se može zaključiti kako u prašumi danas do mi niraju optimalna i terminalna faza.Mayeri dr.(1980) ustanovili su sljedeću zastupljenost pojedinih razvojnih faza: inicijalna faza 3 %, optimalna faza 28 %, podfaza sta renja 34 %, podfaza raspadanja 15 %. Ostatak pripada prijelaznim strukturama na malim površinama, kao što su inicijalna/preborna faza 9 %, preborna faza 5 % i faza pomlađivanja unutar optimalne faze 6 %. Na trajnoj pokusnoj plohi Tikvići dr.(2006) ustanovili su kako ukupne vrijednosti temeljnice i volumena rastu do 1987. godine. Od tada započinje stadij raspadanja. Kasna optimalna i podfaza starenja naj za stu p lje nije su zbog kotlinastog reljefa Čorkove uvale koji je štiti od snažnih udara vjetra, pa se zrela i odumrla stabla dugo održavaju u dubećem stanju. Za podfazu starenja karakteristična su krupna, vrlo visoka stabla s visinama do 58 m, iz čega rezultira i visok udio debelog drva u ukupnom volumenu sastojine. U toj se podfazi može is traživati fizička zrelost vrsta drveća u uvjetima di narskoga krša. Podfaza raspadanja zastupljena je na malim po vr ši nama, a događa se uslijed pada pojedinih stabala ili ne ko liko stabala u skupini, na površini do 0,1 ha. Nije zabilježeno raspadanje većih grupa stabala. Tipična ini cijalna faza ima relativno mali udjel u površini pra šum ske sastojine. Pojavljuje se u progalama, ali i pod sklopom. Tipična preborna faza ustanovljena je u najmanjem broju slučajeva. PremaMayeru(1976) preborna faza u prašumama smreke, jele i bukve nastaje na malim po vr šinama i ona je samo prolazni razvojni stadij, jer stab la uvi jek nastoje nivelirati sklop. Neumann(1979) na vo di da se prašuma Čorkova uvala u prosjeku može svr sta ti u terminalnu fazu. Predviđa kako će u bu duć no sti njezina stabilnost nazadovati uslijed velikih visina i pre zre losti pojedinih stabala, pa je moguće raspadanje na ve ćim površinama. Na temelju toga može se oče ki va ti po rast učešća inicijalne faze razvoja (Mayeri dr. 1980). Usporedimo li ove navode s našim rezultatima može se zaključiti kako se u proteklih 30-tak godina te na jave nisu ostvarile. Nasuprot ovome mišljenju, Kra ma rićiIuculano(1989) su zaključili kako je struktura cijele prašume preborna i strogo stablimičnoga ras poreda stabala, a pojedine razvojne faze prostiru se na malim površinama, koje u ukupnosti stvaraju pre borni oblik sklopa. Prpić(1979, 1972), Prpići dr. (2001) navode kako je ukupno uzevši struktura prašume Čor kova uvala trajno preborna. To objašnjavaju kamenitim, krškim reljefom kojega obilježavaju brojne škrape, vrtače, strmine, pukotine s džepovima tla različite du bine, pa prašuma ne može formirati horizontalan oblik sklopa karakterističan primjerice za optimalnu fazu, već trajno zadržava preborni oblik sklopa. Činjenica je kako naše istraživanje potvrđuje postojanje razvojnih faza, ali na malim površinama koje rijetko gdje prelaze 0,1 ha. Usporedbe radi, u gospodarskim prebornim šumama također se mogu pronaći manje površine koje svojom strukturom podsjećaju na inicijalnu, optimalnu i prebornu fazu prašume.To je posebice izraženo u prebornim šumama grupimične strukture. Zato Matić (2007) ustvrđuje kako prebornu fazu u kombinaciji s inicijalnom fazom treba postići i trajno održavati u gospodarskojprebornojšumi. Usporedili smo distribucije stabala i volumena po prs nim promjerima za svaku od razvojnih faza. U ana li zu je uzet uzorak od pet ploha svake razvojne faze (Slika 2). Iz podataka se može zaključiti kako su sve dis tri bucije stabala padajućega oblika. Njihovu širo kom op segu pridonosi spomenuta činjenica o du gotrajnom odr žavanju zrelih i odumrlih dubećih stabala. |