DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 32 <-- 32 --> PDF |
M. Ivanković, S. Bogdan, Gr. Božič: VARIJABILNOSTVISINSKOG RASTAOBIČNE BUKVE ...Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 529-541 no navedeni razlozi doveli do precjenjenjivanja interakcija kao izvora varijabilnosti, a time istovremeno i do podcjenjivanja efekta provenijencija. Tukey-Kramer-ov test signifikantnosti razlika između provenijencija nije pokazao klinalni obrazac geografske varijabilnosti, pa bi se moglo zaključiti da je genetska varijabilnost ekotipskoga karaktera. Međutim, buduća istraživanja, koja bi uključila i ekološke varijable originalnih majčinskih sastojina, trebala bi više razjasniti obrazac uočene genetske varijabilnosti u istraživanim pokusima. Rezultati ovih istraživanja svoju primjenu mogu imati u oplemenjivanju kao i u očuvanju genetskog bogatstva obične bukve. Ključne riječi:genetska raznolikost, ekotipska varijabilnost, kvantitativna svojstva UVOD – Introduction Obična bukva (Fagus sylvaticaL.) prema svojojdnu strukturu. Na navedenom prostoru rasprostiru se na ekološkoj, socijalnoj i ekonomskoj vrijednosti pripadapovršini većoj od 9 000 000 ha.Također, obična buk va među najznačajnije vrste šumskog drveća u Europi.jedina je vrsta šumskog drveća u Europi koja od prirode Preživjela je izrazito intenzivne klimatske i geološkedolazi na širokom rasponu nadmorskih visina (od 100 m promjene tijekom kvartara, jer su neke populacije pre-pa sve do 2000 m n.v.). živjele u tzv. glacijalnim pribježištima. Te su populaci Izučavanja uspijevanja provenijencija obične bukve je izvorno podrijetlo sadašnje bukve (Hazleri dr. započela su osnivanjem prvog pokusa provenijencija u 1997,Gömöryi dr.1999). Obična bukva je najras Njemačkoj (Klenitz1886), a nešto kasnije u Belgiji, pro stranjenija vrsta drveća, kako u Europi tako i u Danskoj, Francuskoj i nekim drugim europskim zemlja- Hrvatskoj i Sloveniji. Prema Raušui Vukeliću ma (Vidakovići Krstinić1985). Uočavanje po ( 1998) u Hrvatskoj se rasprostire na 47 % šumske jedinih morfoloških, fizioloških i gospodarski važnih površine gdje čini 45 % drvne zalihe (Klepac1986). karakteristika pojedinih bukovih provenijencija ima ve U Sloveniji 70 % površina šuma zauzima bukva u čis li ku važnost za izbor i priznavanje sjemenskih sastojina tim ili mješovitim sastojinama. i oplemenjivanje bukve (Gračan2003). Ubraja se među naše najvitalnije vrste, jer čiste i U Hrvatskoj su prva istraživanja uspijevanja razmješovite sastojine nisu oštećene uslijed djelovanja ličitih provenijencija obične bukve započela relativno štet nika, bolesti i onećišćenja polutantima (Glavaši kasno, odnosno početkom devedesetih godina dvadedr. 1992; PotočićiSeletković2000). Bukvu na la setoga stoljeća.Točnije, 1993. godine, uključivanjem zimo u svim vegetacijskim pojasima kontinentalne Hr Šumarskog instituta, Jastrebarsko u međunarodni Pro vatske u rasponu od 100 do1500 m nadmorske visine. jekt “Procjena genetskih resursa obične bukve za ade- Bukove šume jugoistočne Europe na prostoru odkvatnu primjenu u potrajnom gospodarenju šumama” Grčke na jugu, Poljske na sjeveru, Slovenije na zapadu i(Gra čaniIvanković2001). U projekt je uklju če - Rumunjske na istoku većinom su uspjele sačuvati priro-na 21 zemlja. Sjemenska razdjelba i regulativa prometa šumskim reprodukcijskim materijalom obične bukve u Hrvatskoj– Seed delineation and forest reproductive material legislation for European beech in Croatia Prvu razdjelbu šuma na sjemenske jedinice proveoDanas je prema Pravilniku o područjima provenije Šafar (1958), a dopunio Zavod za kontrolu šumskogjencija svojti šumskog drveća od gospodarskog sjemena u Rijeci 1963. (Gradečkii dr.1990). Deve -značaja napravljenog temeljem članka 19. stavak 1. de setih godina razdjelbu šuma radila je grupa autoraZakona o šumskom reprodukcijskom materijalu (Gra čanidr.1995 i 1999).(“Narodne no vi ne” br. 140/05.) važeća sljedeća raz djelba šuma obič ne bukve (Slika 1): 2. Oblast brdsko-gorskih šuma srednje i sjeverne Hrvatske (150 – 1000 m n. v.) 2.2. Sjemenska zona gorske bukove šume (300 – 800 m n. v.) 2.2.1.Sjemenska regija Diljsko-psunjska 2.2.2.Sjemenska regija Zagorsko-bilogorska 2.2.3.Sjemenska regija Žumberačko-pokupsko-banovinska 2.3. Sjemenska zona šuma panonske bukve i jele (800 – 1000 m n. v.) |