DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 46 <-- 46 --> PDF |
A. Frković: REINTRODUKCIJADIVOKOZE NASJEVERNI VELEBIT Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 543-550 IZVORNO DJELO O BOSANSKO-HERCEGOVAČKOJ DIVOKOZI Original work on the chamois in Bosnia and Herzegovina Koristeći se poglavito vlastitim iskustvom koje je stjecao tijekom svog četrdesetgodišnjeg rada u šu mar stvu, posebno vršeći neko vrijeme dužnost referenta za lov i ribolov pri Ravnateljstvu šuma u Sarajevu, Milan Kne žević, “posjedujući ličnu sklonost za literarni rad” (R. Knežević1956), smogao je hrabrosti da se lati posla i da opiše tu našu antilopu nadajući se, kako je is ta kao u Uvodu svoje knjige, “da će se za ovako ozbiljno djelo naći jače pero koje će stvar temeljitije obra diti”. Na žalost, prošlo je punih sedam desetljeća, a da se tak vo pero nije našlo, niti smo takvu knjigu do bi li. I to ne samo mi Hrvati, kojima je, uvjetno rečeno, di vokoza “spo redna vrsta”, nego ni primjerice naši dru gi susjedi sa sjeverozapada – Slovenci, kojima je zla torog – bijeli di vojarac zlatnih rogova simbol njihova lovačkog obi ljež ja. Obrazlažući značenje visokogorskih predjela koje stane divokoze za razvitak kontinentalnog turizma, au tor će se upitati: “Ašto bi značila ta mrtva ljepota bez živog ukrasa – divokoze, orla, kamenjarke i druge div lja či? Na teškom putu, često i po život opasnom, najednom mu kao iz kamena niklo skoči stado divokoza, koje kao da hoće da ga ohrabre i da mu pokažu s kak vom se lakoćom savlađuju i najteži tereni”. Stoga, Uvod nik zaključuje riječima: “Drago će mi biti ako ovaj moj skromni opis domaće divokoze mogne poslužiti kao podsjetnik stručnjaku, lovcima kao priručnik, a struč nom osoblju kao uputstvo za uzgoj, čuvanje i lov di vokoze. Ona je najljepši ures naših golih i kamenih brda i ponos svih pravih lovaca, pa zato, daj Bože, Balkanska i alpska podvrsta divokoze – U prvom poglavlju, koje naslovljuje riječju His to ri jat, pruža nam sažet povijesni prikaz lova na divokozu u Bosni i Hercegovini.Tu su divljač od pamtivijeka lo vi li “planinštaci”, gorštaci, nazivajući je bravom. Kao što je za zimnicu klao domaćeg brava, tako je isto lovio di vokozu, da prehrani obitelj. Onaj pak mali broj građana, koji je ishodio dozvolu za držanje oružja i stekao lov nu kartu, lovi “za ćeif”, iz pasije. Najbolji opis di vo koze i lova na nju u bosansko-hercegovačkim loviš ti ma dao je Fr. B. Laska1905. godine u svom po z natom djelu “Das Waidwerk in Bosnien un der Her ce govina”, kojim se služio i sam autor. U poglavlju Opis divokoze dat je iscrpan prikaz vanjskog izgleda i opisa životinje, njena razvoja, građe, rasta rogova i dr., kojim opisima nema većih zamjerki. Interesantni su iznijeti podaci o težinama ustrijeljenih divokoza, koje u “dobrih jaraca” redovno premašaju 40 i više kilograma. Općenito, ustvrdit će autor, u hercegovačkim lovištima u kojima su zime blage i s malo snijega, a hrana obil na i sočna, divokoze su osobito krupne, pred skazujući tako kasnije znanstveno lučenje balkanske pod vrste divokoze (Rupicapra rupicapra balkanika, Slika1. Milan Knežević na Prenju 1930. g., tada na dužnosti refe renta za lov i ribolov Ravnateljstva šuma u Sarajevu Figure 1Milan Knežević on Prenj in 1930, then in the post of hunting and fishing manager within the Forest Directorate in Sarajevo da se namnoži i proširi svuda, gdje god joj to prilike i okol nostidozvoljavaju…”. Balkan and Alpine chamois subspecies Bol kay), od vidno manje i lakše alpske podvrste (Ru pi capra rupicapra alpina). Rutinom znalca dao je za nim ljiv i vjerodostojan opis divokozje brade ili peraje (Gamsbart), obradu trofeje, zubala i utvrđivanje starosti. Ako iskusan lovni stručnjak poput Milana Kne že vi ća ustvrdi da je dosta teško u lovištu sa sigurnošću lu čiti jarca od koze, a posebno procijeniti starost, onda to trebaju prihvatiti i novopečeni “gamsarji” s kojima je i pisac ovih redaka znao odstrijeliti mlado umjesto zrelo grlo, ženku umjesto mužjaka. Ovo poglavlje sadr ži preglednu tablicu dimenzija (duljine, visine, opsege i raspone) 15 kuka stečenih u raznim her ce go vač kim lovištima, konkurente za jednu od medalja po ta dašnjim međunarodnim mjerilima. Knežević će us tvr diti da su pravi kapitalci vrlo rijetki, pa je, po njemu, malo lovaca koji se mogu pohvaliti da su u svome životu odstrijelili više kapitalaca nego prstiju na jednoj ruci. Usput rečeno, Prenj planina, dobrano iza smrti au tora, s kukama divojarca iz 1965. g., dala je prvaka biv še države s ocjenom od 122,22 točke, 26-tog na ljes tvici najboljih divojaraca svijeta. |