DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 49 <-- 49 --> PDF |
A. Frković: REINTRODUKCIJADIVOKOZE NASJEVERNI VELEBITŠumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 543-550 uspio da se oporavi do te mjere da se kasnije godinamaje deset godina došao na svoje. Prirodu i njen najljepši naizgled kretao i radio kao i drugi zdravi ljudi. Ustvari,ures – divljač, neobično je volio i uživao promatrajući iza te bolesti on više nije nikada bio onaj snažni, vedri ije. Predmet toga promatranja, živa priroda, do te ga je energičan čovjek…već nježan i osjetljiv, u pojedinim si -mjere zaokupljala, da je sve drugo pred tim iščezavalo tua cijama razdražljiv ili padati u teška depresivna sta-sve dok ne bi ono što je upoznao i uzročno povezao nja… Od tog vremena vodio je težak život, naporno se(Veseli 1944).Tih je godina Knežević i najviše pisao, boreći sa materijalnim i drugim životnim teškoćama”. pre težito s područja lovstva. Bilježimo tako izdanje nje gova prvijenca, simpatične knjižice “Vuk, medvjed Nadvladavši sve te nedaće 1925.g. vraćen je u djei divlja svinja” izdane u Novoj Gradiški 1926.g. te seri latnu državnu službu i postavljen na dužnost referenta jal članaka o vuku objavljenih u zagrebačkom “Lo vač za lov i ribolov Ravnateljstva šuma u Sarajevu, na ko ko- ribarskom vjesniku”. joj dužnosti ostaje do 1935. g. do ponovnog prisilnog umirovljenja! Baveći se lovom s najvećom strašću, tih “Vuk – život, štetnost i tamanjenje” – najvrjednije mu djelo His most valuable work “The Wolf – Life, Harmfulness and Extermination” Nakon osnutka banskih uprava neko je vrijeme ra dio kod banske uprave u Sarajevu, ali je ubrzo vraćen na svoju raniju dužnost, predano i s velikim uspjehom radeći i na području izrađivanja drvnih sortimenata u dr žavnoj režiji. Ponovno umirovljen 1935. g. u djelat nu službu vraćen je iza 10. travnja 1941. i to na radno mjesto šumarskog savjetnika u Ravnateljstvu šuma u Sa rajevu, da bi konačno na toj dužnosti bio umirovljen 1943. g. Iz tog proizlazi da je Milan Knežević u tim kra jevima, uračunavši i prisilne prekide, radio punih 45 godina “odista dugi niz kojim se rijetko može podičiti koji smrtnik” (Veseli 1944).Ali i tu nije stao. Na vi kao na stalan rad ni nakon umirovljenja, nije se odao odmaranju. Preminuvši na samu Novu godinu 1944., smrt ga je zatekla na mjestu upravitelja pogona “Našičke” d.d. u Zavidovićima, presjekavši nit mnogih već zasnovanih a nedovršenih radova. Jedno od njih je Kne ževićevo zasigurno ponajbolje djelo “Vuk – život, štet nost i tamanjenje”, koje je nakon nadopune njegova sina Ratka Kneževića izdao Institut za šumarstvo i drv nu industriju NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1956. g. Oduživši se tako uspomeni na svoga oca “ko je mu životna sudbina u mnogo čemu nije bila sklona”, Rat ko Knežević (1956) iznosi da mu je otac imao na mje ru napisati monografiju o srni i kuni zlatici te opisati “neke interesantnije lovačke doživljaje”. Uz ime Milana Kneževića vezana je organizacija Savezne lo vač ke izložbe u Sarajevu 1937. g., kao svojevrsna ge ne ralna proba pred nastup na čuvenoj Međunarodnoj lovačkoj i ribolovnoj izložbi u Berlinu iste godine. Za tu je izložbu Knežević prikupio dragocjene lovačke izloške, među njima i vlastitu zbirku ponajboljih lovačkih trofeja srnjaka, divokoza i veprova s područja Slika5.U posjeti Prenj planini, danas devastiranom državnom lo vi štu s preostalih 50 divokoza u fondu. Slijeva – From the left: Marijan Grubešić, Boris Šabić, Vilim Filip Ša bić, Kri sti jan Tomljanović, Vlatko Skorup, Vlado Soldo, Živko Ra paić, lovočuvar Meho i Saša Kunovac. Bijela voda 13. 11. 2007. Figure 5A visit to Mt. Prenj, the currently devastated state hunting ground with only 50 chamois left. (Foto: AlojzijeFrković) Bos ne i Hercegovine. Ni šumarstvo mu nije bilo strano, posebno iskorištavanje šuma, sloveći kao vrsni praktičar i organizator. “U javnom životu uživao je na klo nost užih i širih slojeva, bio je čovjek jakog značaja, a prije svega Hrvat” (Veseli 1944). TRIDESET GODINAUSPJEŠNE REINTRODUKCIJE DIVOKOZE NAVELEBIT Thirty Years Of Successful Reintroduction Of Chamois In Velebit Uz izuzetak Gorskog kotara, posljednji ostaci iz -u prvoj dekadi 20. stoljeća na Velebitu. Još u rujnu vor ne populacije divokoze u Hrvatskoj istrijebljeni su1907. g. krdo od nekoliko grla divokoza osmotreno je |