DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 51     <-- 51 -->        PDF

A. Frković: REINTRODUKCIJADIVOKOZE NASJEVERNI VELEBIT
Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 543-550
600 m niže, našle kopnicu i zaklonište (Skorup1982).konsolidiranu, populaciju obogate novim primjercima
Utvrđeni svakogodišnji skromni prirasti prisilili susa strane.
šumare i zaštitare da ovu malu, ali još uvijek nedovoljno


Unosom alpske podvrste divokoze osiguran potpun uspjeh


Introduction of Alpine chamois subspecies guarantees complete success


Kako je u međuvremenu uzgojno lovište “Prenj”
pre uzela tvrtka “Parkovi i nasadi” iz Mostara, zabra niv ši
daljnja izlovljavanja divokoza, 1977. g. molba je upu ćena
Zavodu za gojitev divjadi “Kozorog” Kam nik. Već
sljedeće godine, točnije 9. rujna 1978. tvrtka je organizirala
lov divokoza mrežama, uspjevši u reviru Konc
kod Kamniške Bistrice, uhvatiti pet tjelesno zdra vih di vo
koza u omjeru spolova 2:3 u korist ženki, da bi ih već
sljedećeg dana isporučili naručiteljima (Mikulić
1982).Taj datum, 10. rujna 1978., čiju ob ljet nicu završ nog
uspješnog ispuštanja divokoza upravo obi lje ža va mo,
zacijelo će ostati u trajnom sjećanju senj skim
šu marima i lovcima, posebno prof. Zvjezdici Mikulić
i ŽeljkuŠtahanu,dipl. ing. šum. iz tadaš njeg Zavoda
za zaštitu prirode te Vlatku Skorupu, dipl. ing. šum.,
danas umirovljenom šumarskom savjetniku Direkcije
“Hrvatskih šuma”, glavnim akterima reintrodukcije,
koji su svoj naum da seVelebitu vrati divokoza uspješ no
ostvarili. Ovo tim prije, što je tada prisutna bojazan
da se ova mala kolonija neće moći održati bez dodatnog
“ojačavanja novim grlima” postupno iščezla. Brojno
sta nje divokoza na području dijela Nacionalnog parka
Sje verni Velebit te državnih lovišta “Sveti Juraj” i “Ja bla
nac” danas se procjenjuje na oko 400 grla. Div ljač je
već više godina podvrgnuta redovnom iskori šta va nju u
okviru lovnog turizma (Tomljanović2008).Mije ša nje
balkanske i alpske podvrste na prostoru Ve le bi ta
zacijelo je povoljno utjecalo na porast tjelesne i trofejne
kvalitete populacije. Od više stečenih kuka u ka tegoriji
jedne od medalja po međunarodnim mjeri lima, ova su
lovišta do sada dala dva nacionalna prvaka, u rogovima
divojarca s ocjenom 120,13 CIC-ovih to čaka (2007) i u


rogovima divokoze s ocjenom od 116, 78 CIC-ovih
točaka (2006).


I pored tih ohrabrujućih brojki, s lovnogospodar skog
stajališta ne možemo biti zadovoljni sadašnjim
sta njem divokoze u Hrvatskoj. U našem dijelu Di nar skog
gorja, od Gorskog kotara do dubrovačkog zaleđa,
pos to je ogromni površinski potencijali koji su vrlo prikladni
za uspješan uzgoj divokoze, a do sada su u tom
po gle du potpuno neiskorišteni. Podsjećamo, izračunom
mjerodavnih stručnjaka, koji poznaju prilike na
terenu, utvr đeno je da bi za uspješan uzgoj divokoze na
Ve le bi tu odgovaralo oko 70.000 ha, od kojih veći dio
te po vr šine predstavlja divokozje stanište prvog bonitetnog
razreda. Iskazano brojem divljači, na toj bi se
površini moglo uzgajati oko dvije tisuće divokoza uz
godišnji pri plod od 480 grla, odnosno izlučenje (od strjel)
od 250 grla (Car1972). Stoga je potrebno da se
barem isto toliki broj divokoza, koliko ih je ispušteno
na sje ver ni Velebit, pribavi sa strane i ispusti na područje
sred njeg i južnog Velebita (Mikulić1982).


Slika9.
Na padinama vrha Lisac u sjevernomVelebitu pri utvrđivanju
brojnosti novounesenih divokoza 80-ih godina
prošlog stoljeća. Slijeva –From the left: Željko Štahan,


Slika8.Ispuštanje divokoza iz Kamniške Bistrice (Slovenija) uDominik Raguž,Vlatko Skorup i Milan Salopek.
Lomsku dulibu u sjevernomVelebitu 10. rujna 1978. g.Figure 9On the slopes of Lisac Peak in northern Velebit: estimat-
Figure 8Releasing chamois from Kamniška Bistrica (Slovenia) ining the population of newly introduced chamois in the
Lomska Duliba in northern Velebit1980s


(Foto: Zvjezdica Mikulić)
(Foto: AlojzijeFrković)