DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 91 <-- 91 --> PDF |
haus, H. Butin) i “Atlas bolesti i štetnika na drveću i grmlju” (H. Butin, F. Nienhaus, B. Bohmer). Knjige su preveli s njemačkoga Ivan Zrinšćak i Zlatko Lisjak. “Atlas šumskih oštećenja” predstavio je prof. dr. sc. Milan Glavaš, dok je “Atlas bolesti i štetnika na drveću i grmlju”prezentirao dr. sc. Mi roslavHarapin. Na osnovi dugogodišnje suradnje naših i Bečkih znan stvenika, nastao je priručnik Bolesti i štetnici ur banog drveća, koji objedinjuje spoznaje hrvatskih i austrijskih istraživača. Šumarski institut Jas tre barsko i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pod spomenutim su naslovom izdali sveučilišni priručnik. Autori priručnika su Christian Tomiczek, Tho mas Cech, Hannes Krehan i Bernhard Perny iz Beča (Savezni šumarski institut – Forschungs zen trum fürWald, BFW), Danko Diminić, Boris Hra šo vec (Šumarski fakultet u Zagrebu) i Milan Pernek (Šumarski institut u Jastrebarskom). Zavod za zaštitu prirode napravio je studiju“Stanje prirode i zaštite prirode u RH”, na kojuHŠD daje svoje primjedbe. U svome Izvješću Državni zavod u po glav lju 2.3.1. Šumarstvonavodi strukturu šuma u Hrvatskoj i površine pod šumom koje nisu usuglašene s podacima Šumskogospodarske osnove po dru čja Repu bli ke Hrvatske 2006 –2015. Ukazuje se kako su u šumama najosjetljivije vrste koje su na bilo koji način vezane uz stara (šuplja) ili srušena (izvaljena) stabla, i to ponajprije određene svojte mikroorganizama, gljiva, člankonožaca, šišmiša i ptica. Dalje se ukazuje na to kako su neke šumske vrste upravo zbog gubitka takvih staništa smatraju ugroženima. Državni zavod naglašava kako se sa sta jališta bio loške raznolikosti šumarstvu može pri go voriti nekoliko osnovnih nedostataka u današnjoj praksi gos podarenjašumama: –pitanje trajanja ophodnje većine vrsta šumskoga dr veća, –broj starih i suhih (stojećih i oborenih) stabala u gos podarskimšumama, –primjena kemijskih sredstava u zaštiti šuma od štetnika, –broj ostavljenih stabala prilikom dovršne sječe. Danas niti jedna od navedenih primjedbi ne stoji. Ophodnja koja predstavlja životni vijek regularne šu me, od pomlađivanja sastojine do dovršne siječe stabala ovisi danas o fiziološkom stanju šume i zdravosti sta bala, odnosno o početku starenja stabala, tj. smanje nju fotosintetskoga učinka drveća. Produženje trajanja ophodnje koje šumarstvo prilagođuje početku starenja stabala, smanjilo bi učinak općekorisne funkcije koja se odnosi na vezivanje ugljika i smanjivanje ugljičnoga dioksida u atmosferi i tako djeluje ograničavajući na uči nak staklenika atmosfere. U suvremenom uzgajanju šuma ophodnja se više ne određuje iz merkantilnih razloga (povećanje udjela fur ni ra), nego na osnovi učinkovitosti fotosinteze koja odre đuje početak starenja. Propadanje šuma izazvano promjenom kemijske kli me, ali i drugim čimbenicima kao što su, primjerice, promjena vlažnosti staništa u nizinskim lužnjakovim šumama pod utjecajem različitih vodotehničkih zahvata, što izaziva trajni pad ili povišenje razina podzemne vode ili sušne prilike zbog klimatskih promjena na južnim rubovima areala obične jele, skratili su život po jedinoga šumskoga drveća za više desetaka pa i sto ti nu godina. Danas nema šume u Hrvatskoj u kojoj se ne pojavljuju suha stabla u većoj količini od nekadaš nje uobičajene prirodne pojave, što zasigurno vrlo obilno pruža ekološku nišu spomenutim organizmima ovis nima o mrtvom drvu. To je isto tako povezano i s ostavljenim stablima prilikom dovršne sječe, kao i pri mjenom FSC certifikacije te pridržavanjem Zakona o šumama kroz pravilnike o uređivanju šuma koji predstavljaju podzakonske akte, a koji isto tako osiguravaju mrtvo drvo kao ekološku nišu. Šumarstvo, dakle, vodi bri gu o mrtvom drvu koje treba ostati u šumi zbog bio loš ke raznolikosti svojti kojih nema u mladoj i srednjedobnoj šumi i koja se pojavljuje u prašumi u razvojnim fazama starenja i raspadanja. Ostavljanjem suhih stojećih i ležećih stabala u šumi ostvaruje se tražena bioraznolikost koju osigurava mrtvo drvo i to primjenom načela FSC certifikacije kao i Pravilnika o uređivanju šuma. Potpuno postizanje spomenute bioraznolikosti pred viđa se u trajanju od tri dobna razreda (60 godina). U Službi za zaštitu šuma Hrvatskih šuma d.o.o. Direk cija Zagreb saznali smo kako se prilikom uni šta va nja šumskih štetočina koriste isključivo biološki pre pa rati, a ne kemijska sredstva. Zaključeno je da se više ne koriste dendrocidi za “čišćenje” nepoželjnih vrs ta koje ugrožavaju hrast lužnjak. Želimo ukazati na dobro stanje naših šuma koje su preko 95 % prirodnoga sastava, što je posljedica dob ro ga rada šumarske struke u posljednjih 250 godina, a po sebno u XIX. stoljeću kada se razvila domaća šumar ska struka sa svojim Hrvatsko-slavonskim šu mar skim druš tvom i to od Šumarskoga učilišta u Kri žev cima 1860. go dine preko Šumarske akademije, koja je pripojena Sve učilištu u Zagrebu 1898. godine i ko načno Šu mar sko ga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1960. godine. Uzgajanje šuma razvijalo se u smislu ekosustavnih uzgojnih postupaka pa se razvila zagrebačka škola uz ga janja šuma, koja daje prednost prirodnom pomlađivanju i ne dozvoljava čistu sječu, što su osnovna načela ekosustavnoga postupka sa šumom koja ulaze u za ko ne o šumama. Škola se i dalje razvija, i u rujnu 2007. godine Hr vat ska akademija znanosti i umjetnosti Sekcija za šumar |