DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 57 <-- 57 --> PDF |
I. Dakskobler: FITOCENOLOŠKAISTRAŽIVANJA ŠUMSKIH EKOSUSTAVANA POČETKU 21. STOLJEĆAŠumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 53-62 osnovna znanja o botanici i dendrologiji, već i o ekologiji i biljnim zajednicama. Sredstva za fitocenološka proučavanja i kartiranje šumskih zajednica uglavnom su osiguravala šumarska gospodarstva iz tzv. biološke amortizacije (određeni postotak od prodanoga drva). Pri bližno polovica slovenskih šuma tada je, do kraja 80-ih, fitocenološki kartirana u mjerilu 1:10.000. Slič na je situacija bila i u drugim krajevima tadašnje Ju go sla vije, a suradnja fitocenologa bila je vrlo dobra. To je bilo i “zlatno” doba Istočnoalpsko-dinarskog društva za proučavanje vegetacije koje je povezivalo proučavatelje vegetacije u JugoistočnimAlpama i u Dinarskom gorju, ali i šire (društvo je osnovano 1960., a osnivači su bili E. Aichinger, S. Pignattii M. Wraber).Rezultat plodnih kontakata tadašnjih jugoslavenskih fitocenologa bila je karta prirodne potencijalne vegetacije Ju go sla vije u mjerilu 1:1.000.000 (urednici B.Jovanović, R. Jovanoviči M.Zupančič1986) i iste godine pregled kartiranih sintak sona (Prodromus phytocoenosum Jugoslaviae ad mappam vegetationis m 1:200.000, glav ni redaktor M. Zu pančič). Rezultati tadašnjeg rada sadržani su i u Karti prirodne vegetacije Europe u mjerilu 1:2 500 000 (Bohnetal. 2000). Fitocenologija je u Srednjoj Europi u poslijeratnim godinama doživjela velik razvoj i zamah. Spomenimo samo neke osnovne radove iz toga razdoblja. Ober dor fe rov pregled biljnih zajednica južne Njemačke (1957), Ellenbergov opis metoda vegetacijskih proučavanja (1956) i prvo izdanje njegoveVegetacije Srednje Eu ro pe (1963), opis šumskih zajednica i šumskih staništa Švicarske(Ellenberg&Klötzli1972) i post humno izdanje Horvatovog životnog djela u knjizi o ve ge ta ciji Jugoistočne Europe (Horvat, Glavač& Ellenberg 1974).Iste je godine objavljen i temeljit opis ve ge tacijske ekologije u kojemu je dobro zastup ljena i srednjeeuropska metoda (Mueller-Dom bois& Ellen berg1974).Slična pregledna djela u tim su de set ljećima izlazila i u drugim državama gdje su vegetacijuproučavali po srednjeeuropskoj metodi (npr. ta daš nja Čehoslovaška, Mađarska, Poljska, Fran cu ska i dr.). Već se u tim godinama uvriježilo ekološko vrednovanje biljaka, odnosno indikacijske vrijednosti biljaka. Botaničari tj. ekolozi, poglavito su na temelju spoznaja iz iskustva, a manje konkretnih mjerenja, npr. u Ma đar skoj (Zólyomiisuradnici 1967), u Švicarskoj (Lan dolt 1977), u Njemačkoj (Ellenbergisuradnici 1974, 1991) čitavu floru određenog područja (ne samo papratnjače i sjemenjače, već neki i mahovine i lišajeve) počeli vrednovati s obzirom na ekološke potrebe vrsta za vlagom, svjetlošću, toplinom, dubinom, skeletnošću i kiselošću tla, hranjivima u tlu, visinskom pojasu i podneblju uspijevanja, osjetljivošću na sol u tlu i sl. Primjena (bio)indikacijskih vrijednosti(ordinalna skala od 1 do 5, ili od 1 do 9 odnosno od 1 do 12 i sl.) postala je korisno pomagalo u vegetacijskim istraži vanjima, uzimajući u obzir da se radi o ocjenama za or di nalne varijable (brojeve čije vrijednosti omogućuju raz vrstavanje jedinica po veličini) i da biljke u različitim područjima često drukčije reagiraju na okoliš.One nam dakle mogu pomoći u slučajevima kada nisu provedena detaljnija (i naravno mnogo skuplja) mjerenja, a njihovo statističko vrednovanje može biti upitno, jer su to ordinalne vrijednosti (npr. već izračuni aritmetičke sredine, mnogo je prikladniji medijan). U svakom se slu čaju Ellenbergove indikacijske vrijednosti (usa vr še ne) u Srednjoj Europi i šire koriste i danas, dok po je di ne države razvijaju za svoju floru svoje bioindikacijske vrijednosti, npr.Pignatti(2005) za floru Italije. U Slo ve niji je izvornu metodu ekološkog vrednovanja fitocenoza pomoću njihovog biljnog sastava i na temelju toga vrednovanje proizvodne sposobnosti šumskih sta ništarazvioKošir(1992). SADAŠNJE STANJE – Present condition Velik preokret u vegetacijskim istraživanjima po sred njeeuropskoj i drugim metodama donio je razvoj raču nala. Različiti računski pristupi, npr. koeficijenti slič no sti, imaju već dugu tradiciju u vrednovanju fitocenoloških snimaka, spomenimo samo najjednostavniji So rensenov kvocijent sličnosti (1948, vidi i Češka 1966). Detaljni pregledi koji uključuju i matematičke pri stupe u obradi vegetacijskih podataka pojavili su se već 70-ih godina (npr. Whittaker1973, Orloci 1978). No, tek je razvoj brzih i visoko učinkovitih osob nih računala 80-ih godina prošloga stoljeća, omogućio uistinu masovnu i razmjerno jednostavnu uporabu matematičkih metoda, ponajprije multivarijatne sta tistike (npr. hijerarhijske klasifikacije i ordinacijskih me toda) u vrednovanju, klasifikaciji i poređenju fitocenoloških snimaka.Vegetatio, znanstvena revija Me đu narodne udruge za vegetacijsku ekologiju tako je 1989. posvetila dvobroj teoretskom eseju o tim novim pri stupima u proučavanju i vrednovanju vegetacije. Je dan od prvih svjetski rasprostranjenih računalnih progra ma koji je omogućio numeričku klasifikaciju ve ge tacijskih podataka, a koji se uspješno koristi i danas, bio jeTWINSPAN (Hill1979). Kasnije su se pojavili i drugi programski paketi, npr. MULVA (Wildi& Orloci1996), CANOCO (TerBraak&Šmilaure 2002), PC-ORD (McCune& Mefford2006), SYN-TAX (Podani 2001), JUICE (Tichy2002) koji omogućuju uporabu više ili manje prilagođenu korisniku te pomoć u uređivanju fitocenoloških snimaka i njihovoj klasifikaciji s obzirom na čimbenike okoliša. Danas većina fitocenologa, i onih koji primjenjuju srednjeeuropsku metodu, svoje snimke uređuje pomoću |