DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 58 <-- 58 --> PDF |
I. Dakskobler: FITOCENOLOŠKAISTRAŽIVANJA ŠUMSKIH EKOSUSTAVANA POČETKU 21. STOLJEĆAŠumarski list br. 1–2, CXXXIII (2009), 53-62 tih metoda. No, nekoliko je pitanja i dvojbi vezanih za njihovu uporabu. Srž problema je u subjektivnom izboru pokusnih ploha (naše mjerilo u izboru istih je homo ge nost staništa i sastojine) i subjektivna procjena obil nosti odnosno pokrovnosti vrsta. Najčešće primjenjujemo 6 ili 7-stupanjsku ljestvicu (r, +, 1, 2, 3, 4, 5), koje za potrebe numeričkih analiza pretvaramo npr. u or dinalnu (numeričku) skalu od 1 do 9 (van der Maarel 1979.). Matematički obrazovani botaničari vode ras prave o korektnim postupcima za numeričku obradu or dinalnih polaznih podataka. Neki, npr. Podani (2005) drže da su za te podatke primjerena samo ordinalna klasifikacija i nemetričke ordinacijske metode. Drugi to poriču. Slično je i sa statističkom analizom podataka dobivenih na neslučajni (subjektivni) način, kakve su i naše fitocenološke snimke. Na temu kada i koliko je ona prikladna, postoje važne studije (u kojima je moguće razabrati različitapro et contrastajališta stručnjaka) u reviji Folia geobotanica (Herben& Chytrý2007). Prilično široko prihvaćena spoznaja je da srednjeeuropskom metodom možemo razmjerno brzo, jednostavno i jeftino dobiti korisne podatke o vegetaciji i njenim vezama s okolišem. Ukoliko nam je na raspolaganju više vremena i sredstava, imamo li druk čije ciljeve i zahtjeve, istraživanje ćemo postaviti druk čije, i to na način da ćemo biljke npr. brojati, de talj no procijeniti njihovu pokrovnost, a plohe postaviti slu čajno ili bar stratificirano slučajno. Tada će biti mo gu ća i šira i neproblematična primjena statističkih metoda pri obradi podataka.Činjenica je da visoko učin kovita računala omogućuju stvaranje opsežnih baza, već povijesnih, fitocenoloških snimaka starih više desetljeća ili čak pola stoljeća, koja su provedena po srednjeeuropskoj metodi (dakle subjektivnim izborom ploha).Vrlo je korisno, gotovo neophodno, da su geo referencirani, dakle da imamo što detaljnije podat ke o lokacijama. Primjer jedne takve vrlo upotrebljive i ko rištene baze podataka vegetacijskih snimaka je TUR BOVEG (Hennekens& Schaminée2001) i u brojnim državama pomoću tog alata vode tzv. nacio nal ne baze fitocenoloških snimaka (npr. u Nizo zem skoj, Češ koj, Slovačkoj, Austriji i u Sloveniji –Šilc2006, a najvjerojatnije i u Hrvatskoj). Kada bi te snimke zbog njihovog statistički problematičnog (subjek tiv nog i ne slu čajnog) nastanka potpuno odbacili, odbacili bi i vrlo dra gocjene ekološke podatke. Zato te baze mladi “intelektualni ekolozi”, kako ih naziva G. Grabherr, uspješno koriste, svjesni njihovih ograničenja i mogućih zamki te pomoću njih izrađuju također su vremene preglede vegetacije širih područja, npr. uz mi mo primjer iz našeg su sjed stva, sintezu šumske i grmolike vegetacije Austrije (Willner&Grabherr2007). Korištenje i obrada velikog broja snimaka zasigurno je u mnogočemu promijenila poglede npr. na temelj nu jedinicu sintaksonomskoga sustava, na asoci ja ciju i na pojam svojstvenih i razlikovnih (diferencijalnih) vrsta. Willner (2006) tako asocijaciju definira kao najmanju floristički, fizionomski, stanišno i geo graf ski više ili manje jednoznačno prepoznatljivu biljnu zajednicu. Biljne zajednice koje više ne odgovaraju napisanom kriteriju, uvrštava u nižu sintaksonomsku jedinicu, subasocijaciju. Pri izboru dijagnostičkih vrsta autori koriste različite računske postupke. Velik broj sni maka koje stratificirano slučajno (da određena po druč ja ne bi bila previše zastupljena) izabiru za obradu, što im omogućuje prilično objektivan način izračuna po vezanosti vrsta s određenim sintaksonima, njihove di jagnostičke vrijednosti (na primjer s tzv. phi-koefici jen tom – Tichý&Chytrý2006). Mnoge na klasi čan način opisane asocijacije ne “izdrže” takve numeričke provjere i u pravilu tzv. formalizirana klasi fi kacija reducira broj sintaksonomskih jedinica neke vegetacijske formacije (npr. šumskih zajednica) odre đe nog područja. No, pitanje je da li je takva redukcija utemeljena na stvarnim stanišnim prilikama i u stvarnim fitocenozama. Upravo velik broj novih temeljnih jedinica, dakle asocijacija, predstavlja problem koji uvelike pogađa i šu marske fitocenologe. Uzmimo primjer šumskih za jed nica jugoistočno alpsko-dinarskog područja. Hor va tove i Wraberove bukove asocijacije bile su opisane u prilično širokom ekološkom rasponu.Košir(1962 i 1979) i kasnijeMarinček(1987) ukazali su na po tre bu za njegovim sužavanjem upravo zato, da bi ekološki jasno ograničene zajednice mogle biti bolja podloga za rad šumara. S istraživanjima rubnih šums kih staništa koja u razdoblju u kojemu je težište bilo na proučavanju gospodarskih šuma nisu detaljnije pregledana, još se znatno povećao broj novih asocijacija.A nova imena i nove zajednice kod korisnika često iza zivaju otpor, budući da im ruše ustaljenu shemu poznava nja šumskih staništa. Još je veći problem ne poštivanje ili površno iščitavanje Kodeksa fitocenološke nomenklature (zadnje izdanje, Weberetal. 2000) prilikom davanja imena tim novim zajednicama. Ko deks nije savršen, može se reći da je on nužno zlo (a bu dući da nismo svi pravnici, njegova nam pravila i član ci stvaraju probleme, zbog čega su nesporazumi ra zumljivi), iako je bolje da ga poštujemo, nego da svatko postavlja svoja pravila. Za šumarsku je praksu dakle još više od “inflacije” novih asocijacija proble ma tična inflacija njihovih (često) nevaljanih ili nevaljano opisanih (tipiziranih) imena. U kojem će smjeru ići razvoj šumarske fitocenologije? S društvenim promjenama u 90-im godinama proš loga stoljeća, raspadom Jugoslavije i nastankom no vih država, mogućnosti za nastavljanje rada započetog u prijašnjim desetljećima znatno su se smanjile, bar u Sloveniji. Iako se uređivanje i uzgajanje šuma (planiranje vezano za šumsko gospodarstvo i uzgajanje) još |