DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 78 <-- 78 --> PDF |
ska oznaka na zemljovidu. Kretanje čamcem i dru-prije rata slovila kao prvorazredni lovno-turistički gim plovilima moguć je samo za višeg vo do staja, objekt s više zvjezdica. Umjesto obnove, kraj dvorprije rata slovila kao prvorazredni lovno-turistički gim plovilima moguć je samo za višeg vo do staja, objekt s više zvjezdica. Umjesto obnove, kraj dvorca i kurije postavljeni su informativni panoi, što –iz izvješća voditelja lovstva Podružnice Uprave šuma “Osijek”, Z.Mihaljevićadoznajemo da je div ljač, napose jelenska, u Posebnom zoološkom re zervatu prepuštena samoodržanju, ne postoje hranilišta, solišta, prosjeke na kojima bi ona našla ispašu itd. Kao da je netko (??) umislio vratiti cijeli eko sustav u neko povijesno prošlo prvobitno stanje od prije dvjesto, tristo ili tisuću godina. Zaboravlja se da je Kopački rit (neizravno i izravno) tvorevina čovjeka, i da sve ono što danas postoji i obilno se ko risti u promidžbeno-turističke svrhe nije nikakva izvorna priroda, već ekosustav nastao pod utjecajem šumara, poljodjelaca, vodograditelja, odnosno ranijih vlasnika i korisnika ovoga prostora, –zamjeramo Ministarstvu što je Javnoj ustanovi Parka dalo previše slobode u favoriziranju turizma. Pri tome kao da se zaboravlja na članak 12. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/2005) koji naglašava važnost očuvanja faune i flore Kopačkoga rita i po boljšavanju uvjeta za njezino održanje. Po tom pitanju koliko nam je poznato nije ništa napravljeno, Kopački rit u ovom trenutku funkcionira kao turistička destinacija iz koje se uzima, a malo ulaže. Što se dogodilo s prijedlogom nabave bagera koji je trebao biti oponent zamuljivanju i zarašćivanju pos to jećih bara i jezera, a o kojemu se priča i nagađa de setak godina? Osim toga ne bi se smjelo zaboraviti da je: –ustrojem Države Hrvatske i Državne uprave za zaš ti tu prirode, pokrenuta kampanja gašenja glasovitoga Lovišta “Belje”, odnosno kulturnoga naslijeđa Ba ranje iz vremena Habsburgovaca, Karađor đe vi ća, Titove Jugoslavije, zapravo stanovitoga “brenda” Baranje, –u kontekstu toga vrlo sporo se obnavlja dvorac “Tik veš” i još sporije starija lovačka kurija koja je pod sjeća na križeve netom preminulih, što bi se mog lo shvatiti i kao metafora Ministarstva prema kul turno-povijesnoj baštini Baranje, –ne postoji naznaka obnove starih ribarskih kuća i lugarnica (od povijesno-kulturne važnosti), pa ni obič noga crvenoga križa na istoimenom lokalitetu koji je prizivao na sjećanje, na onaj strašni brodolom putničkoga broda na Dunavu kada je mnogo ljudi izgubilo život. Križ je podiglo Vlastelinstvo “Belje” u vrijeme uprave Habsburgovaca, obnovili su ga Karađorđevići za vrijeme Kraljevine Ju go sla vije, postojao je i u vrijemeTitove Jugoslavije!, –u taj kontekst nebrige navodimo i bivši Pri ro do slov ni muzej u Kopačevu, utemeljen po Josipu Majiću, ornitologu i dermoplastičaru, koji je gotovo polovicu svoga života posvetio sabiranju jaja ptica, izradi dermatoloških preparata divljači i ptica, skupljanju fo to grafija i povijesno vrijednih eksponata, kao što je staro oružje, skupocjene puške i pištolji (kubure iz 17. stoljeća). U Muzeju se nalazio i mač gla sovitoga Vojskovođe i ratnika Eugena Franje Sa vojskoga osnivača “Belja”, a koji je netragom nes tao za Do mo vinskoga rata. Nitko od lokalne vla sti, a ni Mi ni star stvo, nije pokrenulo istragu da se on nađe. Muzej je definitivno rastrojen 2005. go di ne, izlošci su navodno bačeni u smeće, jer su bili u lošem stanju, a ono što je bilo vrjednije odnijeto i po hranjeno na nama nepoznato mjesto. Uz Izvještaj Ministarstvu bila je priložena iRe zo lu cija Press-centra za okoliš i Udruge ekologista OB “Flu vius” kojom je još detaljnije opisana situacija u ko joj se našao Kopački rit, nakon što je 1997. osnovana Javna ustanova preuzela upravu nad njime. Nakon objave Rezolucije očekivali smo reakciju Mini starstva, me đutim do nje nije došlo. Shvatili smo da Mini star stvo s opo nentima komunicira ignoriranjem,neodgovaranjemna upite, a nametnutu problematiku rješava stavljanjem pod tepih. Zapravo brigu za faunu i floru pre pušta Javnim ustanovama, agencijama i sl. institu ci jama koje su podložne lokalnoj politici i lokalnim moć nicima, često problematične kulture, osim toga, naj češće nemaju dovoljno obrazovan kadar, ni novac, niti ga znadu dobaviti iz pred-pristupnih fondova Eu rop ske unije, pa sve ide kako ne bi trebalo. Na kraju pitanje, kuda to vodi? Cijeli Kopački rit pre obražava se u monotoni šumostepski krajolik, po vre meno pod vodom. Bez onih bara, jezera i kanala kakvoga smo ga upoznali 60-tih godina prošloga sto lje ća, postaje sve manje zanimljiv i u funkciji one fau ne i flore po kojoj je bio prepoznatljiv. U to vrijeme, prije gotovo 60 godina, riba se lovila na Kopačkom je zeru. |