DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Već ranim jutrom, ribari bi zabacili mrežu u koju bi se nakon sat, dva našlo stotinjak i više kilograma različite riječne ribe. Sakadaš je bio neformalno sastajalište ri bara, ali i odredište onovremenih turista kojima su te barke premazane katranom, čamci čiklovi, ne mar no iz vu čeni na pješčanu obalu, onako prljavi od mulja i ribljih krljušti, uz svu onu zvukovnu kulisu koju je osim pjeva i krikova ptica dopunjavao žablji kre ket, zujanje komaraca, šuštanje trstike i grpka na vjet riću, nesumnjivo bio pri vlačan, nezaboravan, jedin stven. Sakadaš da nas, s asfaltiranom cestom, električnim stupovima i ma njom tra fo-stanicom, ispo liranim gredama i klu pa ma nadstrešnice, prometnim znakovima upozo re nja, plastičnim žuto-zelenimWC-ima, spomenutim panoima kao izvu če nih iz muzeja za obrt, limenim čamcima, vrbovim šumarkom uz cestu na mjestu gdje je ranije bilo Ribnjak i mnoštva barskih ptica, znak su velike pro mjene u kra jo brazu, preobražaj koji podsjeća na umjet no formiran park. To nije više Kopački rit (ili kako ga neuki nazivaju “močvarom”) kakvoga pozna je mo od ranije i kakav bi trebao biti, već izletište, po malo parkovnog ugođaja jednoga Zelengaja,Tuš kan ca ili Jaruna u Zagrebu. Umjesto zaključka, napis ćemo završiti izvodom au torova dnevnika za 1967. godine: “Gotovo dva sata pri je sumraka, sjedeći na jednom panju kod Šante (is toč ni rub Kopačkoga jezera) pratim nebrojena jata divljih gusaka koji me prelijeću već puni sat na visini od nekih 15–25 metara.Tisuće lisastih, glogovnjača, sivih i drugih vrsta.Tek bi se jedno jato smirilo na jezeru, a već stiže drugo. Izrazito jak šum njihovih krila podsjeća me na buku mlaznoga motora, a od silovitih zamaha krila voda se mreška kao da je u nju opaljeno tisuću zrna sačme, iz isto toliko pušaka”. Predsjednik UE-BO “Fluvius”: Darko Getz AKTUALNO – CURRENT NEWS MODERNI MENADŽERI I VISOKA UČINKOVITOST Stvari koje bi trebali znati kako bi vodili kompaniju U velikim postignućima ljudske civilizacije neizo stav no susrećemo isto tako velike pojedince ili grupe ljudi, koji su vjerujući u svoje ideje i zamisli svojih su rad nika ostvarili uspjehe, na čijim se rezultatima kroz generaci je gradio bolji život za tvrtke, zajednice i čo vje čanstvo u cjelini. Gledajući na ulogu rukovođenja u da naš njem vremenu, uočit ćemo sve izraženiju potrebu za tak vim pojedincima i grupama, a da pritom istovremeno spoznamo kako je nedostatak kvalitetnog rukovođenja u mnogim kompanijama veća nego to u opće možemo zamisliti. Neka istraživanja sa samog početka ovoga sto ljeća, pokazala su da je nedostatak kvalitetnog ruko vo đenja u korporativnom svijetu veća od 400 %. Zašto je to tako, pokušat ćemo pokazati na oslikavanju osobina koje bi kvalitetno rukovođenje trebalo imati, da bi bilo us pješno i trajno vodilo kompanije i njene poslove. Zbog izostanka kvalitetnog rukovođenja, od 100 najvećih kom panija u 1900. go dini u SAD-u samo je njih 16 do živjelo 100-ti rođendan. Iz te činjenice razvidno je da kva litetno rukovođenje nije lako osigurati u kontinuitetu trajanja, te se ovom važnom segmentu poslovne politike sve više po sve ćuje po zor nost, jer bez osiguranja ove najznačajnije poslovne funk cije zapravo poslovati nema smisla. Izazovi rukovođenja Rukovođenje nije posao. Rukovođenje je stvarni ži vot onoga koji vodi. Onomu koji istinski razumuje ulo gu vođenja, pot puno je jasno da se vođom ne postaje nikakovim za vr š nim ispitom kao konačnim stanjem. Rukovođenje je trajni, nikada okončan proces postajanja vođom, nešto po put rijeke, koja dok teče je rijeka, zau stavi li se, pos taje bara i nastanjuju je potpuno druk čija bića. Harry Truman je rukovođenje definirao kao “umijeće nagovaranja ljudi da učine ono što su u po četku trebali učiniti”. Razvijanje budućih vođa ne na padan je proces, koji svo ju isplativost ponekad čeka go dinama. Voditi kom pa niju ne svodi se na osiguranje vi sokih profita njezinim vlasnicima i visokog standarda zaposlenicima, već uz sve te zahtjeve i osiguranje kon tinuiranog kvalitetnog rukovođenja, što će rezultirati vječnim trajanjem tvrtke kao poslovnog entiteta. Teo rije rukovođenja “jed nog velikog vođe” impliciraju da je on čelni čo vjek sljedbe (što je u realnom svijetu i ne tako rijedak slučaj), no voditi ipak ponajprije znači koordinirati tim rukovoditelja različitih razina odlučivanja i stvaranja uvijeta, klime i odnosa da se razviju po tencijali za vođenje svakoga člana u timu, sve do ra zi ne da u do me ni svojih poslova hrabro donose odluke i procjenjuju rizike pri donošenju takvih odluka. Oni su radnici koji su u poziciji sljedbenika tako će se i po na šati, što znači da će djelovati s manje energije, pre puš tajući te vla stitim potencijalima preuzeti rizike i razvijati se u smjeru vođe. Rukovođenje nije definirano veličinom prilike da se nešto učini, nego kvalitetom odgovora na izazov. Čovjek ne može kontrolirati sve okol nosti u kojima se nalazi, ali zato može upravljati |