DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Osobitost: strmoglavo skakanje u vodu Hraneći se isključivo ribom, jedna od posebnosti na -hrane u gnijezdu smještenom na samom kraju i do 2 m šeg vodomara-ribolovca su njegovi spektakularni za ronidubokim vodoravnim hodnicima izbušenima u zemljau vodu.Tom činu prethodi dulje ili kraće nepomično sje-nim nasipima i šljunčarama. Ptići, njih obično 6–8 u gnidenje na osmatračnici, obično isturenoj grani ili stijenijezdu, svrstani su u krug da bi svaki put kad roditelj stis dobrim vidikom, odakle osmatra okoliš. Kad uoči ribugne, sljedovanje dobio novi ptić. strmoglavo se obrušava s glavom naprijed, da bi mu kao Za razliku od nekih drugih vrsta ptica, u vodomara kopcu ili sokolu, rijetko izmakao plijen. Uhvaćenu oba roditelja podjednako dijele obveze sjedenja na jajiribu nikada ne probada, već je prije gutanja usmrćuje udar ma te njezi i uzgoju mladih. Iz čisto bijelih jaja u nevje cima o tvrdu podlogu i tako okre će da prvo proguta gla rojatno prljavom gnijezdu, prepunom kostiju i dru gih rib- vu. Neprobavljive ostatke iz bacuje kao gvalice. Plijen su ljih ostataka, nakon inkubacije od 19 do 21 dan, mali ptimu manje ribice, obično pijori i koljuške, koje plivaju ći dobivaju čvrst četinjasti ogrtač, da bi na kon 22–26 dana odmah ispod vodene po vršine, najdublje do 25 cm. Lov napustili gnijezdo, dobivši perje slič no odraslima. je posebno intenzivan u vrijeme prehrane mladunčadi koju Vjesnik dana bez vjetra Prema priručniku Ptice Hrvatske i Europe (Zagreb 1999), vodomar je najmanji i jedini rašireni uobičajeni vodomar u regiji. Blistavo obojene boja perja odli ku je se s kovinasto plavozelenim ruhom odozgo i snažno kestenjastocrvenim odozdo. Za razliku od kljuna koji je crne boje (u ženke crvenkasta donja čeljust), noge i stopala su crveni. Kratki rep stvara svojstveni letni obris, a u mirovanju zdepastu pojavu. Jedan mu je prst na stopalu usmjeren unatrag, a tri, pri osnovi spo jena, prema naprijed. Spolovi su više-manje slični. Pjev mu nalikuje na zviždukavi ćurlik. Glasa se s “čiii” ili “čikiii”. Šećući kanjonom Rječine od mosta Pašac do aku mu lacijeValići, redovito susrećem vodomara koji skre će pozornost kao ptica koja juri “poput plave strijele” na ravnim potezima rijeke.Tu su prošlog ljeta bo ravila dva-tri para, svaki na svom teritoriju koji odluč no bra ne. Slično primijećujem i uz opatijski “Lun go mare”. Kad smo već kod mora, valja pripome nuti da je ptica godine 2009. bila poz- Slika3.Ritualno svadbeno hranjenje pri kojemu mužjak ženki, i nata još u grčkoj mitologiji. Sma trana je vjesnikom dana obrnuto, nudi ribicu na poklon, odvija se neposredno prije bez vjetra, jer se gnijezdila na valovima oceana! kopulacije Prema Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske (Za greb 2003) vodomar je uvršten u kategoriju NT(Nearstaništa (šljunkoviti sprudovi, obale potoka i sl.) po pulacija Threatened), dakle niskorizičnu vrstu koja ne ispunjavamože ubrzo osiromašiti, pa i nestati. kriterije za ugrožene vrste, ali su tome blizu ili se očekuje da će u bliskoj budućnosti to postati. Nai me, iako je da-Alojzije Frković nas relativno brojna gnjezdarica, zbog uništavanja nje nih(Sve slike i crteži iz Buch derVogelwelt, Stuttgart 1973.) KAKO SMANJITI RIZIK OD NASTANKAŠUMSKOG POŽARA Svake godine u ljetnom razdoblju teritorij HrvatskeKako su šume i šumska zemljišta dobra od općeg biva sve više i više opustošen šumskim požarima. Doin teresa sa sve, smatram da je izuzetno bitno da se svi od laska u mirovinu radio sam kao inženjer šumarstva,čla novi naše zajednice uključe u rješavanje ovoga pro pa sada imam potrebu podijeliti svoje razmišljanje sb lema. Kroz zadnjih nekoliko godina šumski požari ne kim koga bi problem šumskih požara u Hrvatskojpostali su velika prijetnja za naše priobalje i otoke. Po jed nako zabrinjavao kao i mene.slje dice požara su goleme – stradavanje ljudi, uništava nje drveća, erozija tla, nedostatak humusa i proizvodne |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 89 <-- 89 --> PDF |
spo sobnosti tla te mnoge druge.Najveća katastrofa nas tala je za vrijeme izuzetno sušne 2000. godine, kada je izbilo ukupno 706 požara, a opožareno je čak 68 106 ha. U Hrvatskoj su vrlo visoki prosjeci opožarenih površina po požaru. Godišnji prosjeci su od 27 do preko 90 ha po požaru. U Europi se smatra da je velika šteta kada pro sjek po požaru prelazi 10 ha. Iz ovih informacija vidljivo je da su neke akcije nužne! Uzrok svih požara je gotovo u svim slučajevima jednak. Ljudi pale korov, vatra je bez nadzora ili se uz pomoć vjetra otme kontroli i eto nevolje, a dodatni faktor je i neodgovorno ponaša nje ljudi kojima šume služe kao odlagališta otpada. Prema mojem mišljenju, šume na otocima i u prio ba lju u većoj su mjeri zapuštene, te tako najčešće iz lo žene većem riziku nastanka požara – one su bez većih planskih ulaganja koje bi šume očistili od lako za pa ljivih predmeta i drugih uzročnika pojave vatre. Na te melju ovog izlaganja vidljivo je da u svakoj godini nastaje velik broj požara koji bi se ili smanjio ili čak pot puno uklonio kada bi se tim prostorima posvetila veća pozornost oko uklanjanja svih sadržaja koji su po ten cijalno skloni zapaljenju, te kada bi se šumski pros- tor planski uredio prema određenim kriterijima zaštite šuma. Ovom prilikom u nastojanju pomoći kako bi se posvetila trajna pozornost otočnim i priobalnim šu mama, ne na način da se pomaže samo u trenutuku kada izbije požar, već tijekom cijele godine trebala bi se voditi briga da do požara uopće ni ne dođe, a ako po žar i izbije (činjenica je da čovjek ne može utjecati na po javu elementarne nepogode, na primjer udar gro ma!) da postoje uvjeti kako bi se što je prije sanirao problem.Dakle, ja stavljam naglasak na preventivno djelovanje. U tom smislu trebalo bi, prema mojem miš lje nju, napraviti u svakoj sredini planove uklanjanja uzro ka požara i to provoditi sustavno kroz duži niz go dina –smatrati te akcije ulaganjem u budućnost. Na taj način bi se šume koje su nedovoljno njegovane, dovelo u položaj čistoće, te bi se rizik od nastanka požara sveo na minimun. Program bi se trebao sastojati prvo od akcija kojima bi se šume očistile od otpada i suvišnih potencijalno zapaljivih biljnih otpadaka. Zatim bi trebalo obnoviti stare i graditi nove protupožarne putove kojima bi gasitelji požara sa svom potrebnom opremom brzo i lako mogli prići požaru kada on nastupi.S ciljem izbjegavanja požara, trebalo bi da stalna mo tritelj sko-dojavna služba, prema detaljno razrađenom ho do gramu obav ljati nadzor, kontrolu i edukaciju sta nov ništva na tim šumskim područjima. S ovim izlaga njem vidljivo je da nije bit u ulaganjima koja bi trebala ugasiti požar kada on nastane, već je potrebno uvesti na razini stanovništva koje živi na tom području brigu i svije st o ovom problemu, a koja bi bila trajna kroz obu ča vanje stanovništva u pogledu izbjegavanja pojave po žara i unapređenja svijesti o sprječavanju požara, kroz stva ra nje lokalne organizacije koja bi vodila brigu o šumskim prostorima. Ovu priliku koristim da spo me nem privatne posjede kao npr. vinograde, maslinike, nasade voća i povrća, te čak i domova lokalnog sta nov ništva koji su isto tako pod velikom prijetnjom od vatre kada požar izbije. Iz toga slijedi da je izuzetno bitno da se i oni sami uključe u ovu akciju preventivne zaštite. Dakle, na jednom prostoru nije bitno imati samo nekoliko vatro gasnih jedinica, već tu brigu staviti na razini cijeloga sta novništva toga lokaliteta –stanovništvo mo ra shvatiti da se problem požara tiče svih nas! Činjenica je da se svako ljeto javlja problem požara koji pustoše sve više i više šumskih površina, iza sebe ostavljaju goleme uništene prostore, posljedice su ka ta s tro falne, a opet se nikakav značajan pomak nije do godio kako bi se šanse za izbijanjem požara umanjile. Zbog toga smatram da bi trebalo putem edukacije i na razini lo kalnih razina vlasti predati u izradu sustavnog du go ročnog plana zaštite od požara.Takav oblik orga ni zacije uredio bi čisti šumski prostor s minimalnom mo guć no šću izbijanja požara. Isto tako trebalo bi još pojačati izgradnju šumskih putova kojima bi pristup nastalom po ža ru bio omo gu ćen. Dakle, zalažem za veće ulaganje novčanih sredstava u radove koji smanjuju mogućnost požara, a ne one koji gase već nastali požar. Pokojni dr. Zlatko Vajda,koji je predavao kolegij Zaštita šuma, imao je običaj na svojim predavanjima ukazati da sustavna njega šuma iz nim no utječe na smanjenje rizika od pojave požara. Smat ram da su šume i mogućnosti koje šume nude na tim prostorima nedovoljno iskorišteni. Šume bi se trebale početi promatrati kao izvor zaliha i sred stava koje bi mogle, između ostalog, poslužiti pro iz vodnji energije, zatim podobnih drvnih ploča te komposta i tomu slič no. Kroz to bi se stvorila mogućnost otvaranjanovih stalnih radnih mjesta, te bi se opravdale investicijeu njegušuma za koju se zalažem. Šume nude izu zetno veliku mogućnost iskorištavanja,to sugolemi kapaciteti energije, a nažalost ostavljene su propadanju i uništenju. Moja završna misao nadovezuje se na činjenicu da cijeli priobalni iotočni prostor praktički živi od turizma, pa se ja sada pitam kakav će to turizam biti ako će se turistima umjesto lijepog pogleda na šumu nuditi pog led na požarom opustošenu šumu?!Iskreno sena dam da će se čitatelji složiti s mojim raz mišljanjem,te da će se nešto i poduzeti protiv uništenja hrvatskih priobalnih i otočnih šuma. Mr. spec. Rahman Mlivić |