DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Uz predstavljanje iscrpnih životopisa učenika, polaz nika
škole (s fotografijom), kao najopsežnijim po glav ljem
knjige (44 %), ne mali prostor dat je zbi va njima vezanim
uz početak nastave u Glini, smje š taju učenika, premještanja
u Karlovac, nastavnom osoblju i dr. U početku zamišljena
kao škola internat skog tipa, svoj je “curriculum
vitae” otpočela u jednokatnoj zgradi bivše Šumarije
Glina, pod čijim su se kro vom našli i uče nici i nastavnici
i učionice. Kako zbog skučenog pros tora, a i pomanjkanja
stručnog kadra, škola nije imala perspektive, zalaganjem
osni va ča škola je 26. lip nja 1947. preselila u Karlovac
u tzv. “šumarsku ku ću”, da bi 1980. definitivno
dobila posebnu reprezentativnu zgradu na Gažanskom
polju, gdje se i danas nalazi ne da leko sjedišta HŠ-a
Uprave šuma Podružnice Kar lo vac. Prema sjećanju Ivana
Ša vo ra, dipl. ing. šum., jednog od uglednih predavača
škole, učenici koji su nakon glinskog iskustva nastavili


JOURNALOF


Časopis Journal of Forestry (Society ofAmerican
Fo resters) izdaje Američko šumarsko društvo, koje je
nacionalna znanstvena i obrazovna organizacija jer
predstavlja šumarsku struku u SAD-u, a osnovana je
1900. godine.To je najveća profesionalna organizacija
šumara u svijetu. Osnovni zadaci Društva su: pro mi


školovanje u Kar lov cu, bili su smješteni u barakama.
“Svaka od njih”, za bilježio je autor, “imala je po 6 so ba,
a u svakoj sobi je bilo smješteno 6–8 (a po potrebi i
više) učenika. Peći su bile izrađene od limenih bačvi. Na
kraju hodnika, koji je prolazio sredinom barake, bio je sanitarni
čvor s umi vaonicima. Tople vode nije bilo”.


Od nastavnog osoblja, pretežito diplomiranih inženjera
šumarstva (Tomo Bikčević,LadislavHang,
Slavko Lovrić,Dragutin Hanzl,Ivan Šavor i dr., na
čije životopise autor upućuje čitatelje na Hrvatski šu marski
životopisni leksikon), detaljno je predstavljen životni
put prvog ravnatelja škole Ante Duića
(1904–1993), “ne samo uzornog direktora i profesora,
već i odgajatelja i prijatelja, kojega posebno pamtimo po
poštenju”, a koji je posljednji susret sa svojim učenicima
prve generacije imao u Karlovcu 1987. na prosla vi 40.
obljetnice Šumarske škole u Karlovcu (za bi lježeno i slikom).
Dojmljiva su i sjećanja pojedinih uče nika i/ili članova
njihovih obitelji(D.Truhli, I. Kezele, Z. Klepac,
R. Rački, M. Špigelski,st.)na dane
školovanja kada je bilo primarno “završiti školu u kojoj
smo imali red i disciplinu, ali smo imali i za jesti, ponekad
više nego kod kuće”. Na samom kra ju knjige, uz
kratku bilješku o autoru, dat je opširan po pis značajnije
literature o Šumarskoj školi Karlovac.


Zahvalivši se brojnim “svojim” učenicima koji su
bilo financijski ili bilo kroz suradnju na prikupljanju po dataka
pripomogli da ova publikacija ugleda svjetlo
dana, autor posebno naglašava suradnju BrankaMeš tri ća,
dipl. ing. šum., također polaznika karlovačke Šu mar ske
škole, koji je obavio tehničku pripremu i pri premio
digitalno izdanje publikacije.


Knjiga je izdana u digitalnom obliku i može se
naći u digitalnoj biblioteci HŠD na adresi www.sumari.
hr/biblioteka ili na internetskoj stranici www.sumari/
skoko.


Iako je izdana kao prilog proslavi 60. obljetnice
pos to janja i rada Šu mar ske škole u Karlovcu, u kojoj je
au tor kao profesor pro veo puna dva desetljeća
(1961–1981), od te školske usta nove nije, kako je rekao,
dobio očekivanu podršku ni pomoć.


Alojzije Frković


FORESTRY


canje znanosti, obrazovanja, tehnologije i šumarske
stru ke, unapređenja kompetencije svojih članova, po sti
zanje stručne izvrsnosti, spretnosti i etičnosti struke i
očuvanje zdravstvenog stanja i održivosti šumskih
eko sustava za sadašnjost i korištenje u budućnosti, na
do brobit društva. Američko šumarsko društvo je




ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 93     <-- 93 -->        PDF

nepro fitna organizacija koja predstavlja 501 stručni
šumarskiogranak,sograncimaprirodnihzna nosti,šu moposjednikaistudenata.


U ovom izdanju časopisa Journal of Forestry (Vol.
106, no. 1) tiskano je 5 članaka, od kojih se 4 članka od nose
na gospodarenje šumama parkova prirode gle de
rekreacije poslije šumskih požara: analiza eko nom skih
odnosa posjetitelja i menadžmenta; ocjene posjete izletnika
u odnosu na rekreaciju; rezultate telefonske an kete
predstavnika šumarstva i izletnika; analiza aus tral ske li te
rature u svezi s planiranim šumskim požarima.


Nastavno prikazujemo rezultate istraživanja iz član ka
pod naslovom: Sustainable Management of Me di terranean
Planted Coniferous Forests: An Israeli
Definition (Održivo gospodarenje mediteranskim kul tu
rama četinjača: Izraelska definicija), autori: Yagil
Osem,Paul Ginsberg,Israel Tauber,Nir Atz man
iAviPerevolotsky(Journal of Forestry, Vol.
106, no. 1: 38–46).


Definicija održivog gospodarenja kulturama četinjača
(SFM) u Izraelu je jedinstvena, jer je većina kultu ra
osnovana na temelju prirodnih i povijesnih isku stava
koja su stečena na ograničenim površinama. Cilj ovih
istraživanja bio je utvrđivanje definicije prikladnog
načina održivog gospodarenja mediteranskim kulturama
četinjača (MPCF) u Izraelu. Pretpostavljene su
jedin stvene povijesne i ekološke karakteristike gos po darenja
mediteranskim kulturama četinjača i rasprav ljene
posljedice održivog gospodarenja. Pred lo žena je
lista indikatora koji zadovoljavaju uvjete odr živog gos po
darenja i postupke procjene prema šum sko-uzgojnim
mjerama.Također je raspravljena mo gućnost prilagodbe
opsežne sheme gospodarenja ute melje na prirodnim
postupcima obnove i sukcesije.Taj postupak baziran je
na definiciji ciljeva s jedne strane i poznavanja lokalnih
ekoloških uvjeta s druge strane, koji su pogodni za održivo
gospodarenje kulturama četinjača (alepski bor) i
drugih umjetno osnovanih kultura četinjača u svijetu.


Borove kulture sađene tijekom posljednjih 100 go di na,
postale su sada principijelna komponenta izrael skog
krajolika i naslijeđa (Sl.1). Politika održivog raz voja i
gos podarenja tim kulturama u Izraelu prihva će na je od
Vijeća direktora Servisa za šume, koja je ne vla dina or ga
nizacija, a funkcionira od 2004. godine. Aplikativnu
interpretaciju treba još definirati.Većina me diteranskih
kultura četinjača u Izraelu osnovana je od oplemenjenih
genotipova prirodnog porijekla od au tohtonih i alohtonih
vrsta četinjača, jer nije bilo prirodnih ili povijesnih
spoznaja koje bi se koristile kod osnivanjaTijekom proteklih
100 godina osnovano je gotovo 100.000 ha kultura,
koje su zauzimale većinom po vršine neprikladne za
kulture u mediteranskoj zoni Izraela, što predstavlja
ma nje od 0,02 ha per capita. Posljednjih 50 godina po sa
đeno oko 85.000 ha. Te su kul ture osnovane u raz ličitim
klimatskim uvjetima s pro sječnom količinom


Slika1.Tipična kultura alepskog bora (P. halepensis). Šuma Bol -
fur u regiji Donja Galileja, sjeverni Izrael (prosječne obo -
ri ne oko 600 mm godišnje).
Izvor Journal of Forestry, Vol. 106, no. 1, 2008, str. 39.


obo ri na od 600 do 900 mm go diš nje, na različitim tlima
i topografiji. Iako u tim kulturama nije planirana, proiz vod
nja drva bila je uvijek važna. (LipschitziBiger
2000) jer je osiguravala os novu za izradu strategije
gospo darenja kulturama če tinjača (gustoća sadnje, pro vo
đe nje proreda i ostale mje re). Glavni ciljevi pošum lja
vanja u Izraelu od 1920–1970 bili su: “zaštita javnog
zemljišta”, “osiguranje zapošljavanja” i “unapređenje
krajolika radi ohrab renja stanovništva” (Amir
Rechtman2006). Osta le ekonomske i ekološke po god
nosti smatrane su kao sporedne.


Servis za šume planirao je osnivanje kultura s au toh
tonim (domaćim) mediteranskim brzorastućim če tinjačama(
Pinus halepensis,Pinus brutia iCupressus
sempervirens). Od ove tri domaće vrste, alepski bor je
do minantna vrsta koja zauzima oko 40 % površine
svih kulturaTehnologija osnivanja kultura s te tri brzorastuće
vrste vrlo je jednostavna, prirast biljaka je
velik, a uspijevaju u vrlo različitim edafskim i klimatskim
uvjetima, lako se održavaju uz male troškove.Ta
politika omogućila je pošumljavanja na većim površinama
u kratkom vremenu s niskim troškovima, a os tva
rila je većinu ciljeva. Usvojena je strategija gušće
sadnje biljaka (3000/ha), kako bi se što prije zatvorio
sklop, osušio korov, postigla pravnost i prirodna selekcija
stabala (Heth1990). Taj koncept guste sadnje
pionirske jednodobne vrste dokazao se kao učinkovit i
povijesni, ostvarivši planirane ciljeve.Rezultat toga je
bio stvaranje šumskog ekosustava kratke ophodnje,
ogra ničene raznolikosti i ekološke stabilnosti (Ney-
Meir1989), jako otporan na šumske požare, napade
štet nika, sušu i ekstremne klimatske čimbenike (vjetrolomi,
snijegolomi). Kad su te jednodobne kulture
postigle potrebnu starost posječene su čistom sječom,
oštećeno je tlo i krajolik, što je dovelo do degradacije.
Gotovo da više u Izraelu nema slobodnih površina.
Cilj je povratak na održivo gospodarenje kulturama.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Definicija održivog gospodarenja usvojena je na
Mi nistarskoj konferenciji o zaštiti europskih šuma
(Hel sinki proces 1993) je općenito dostatna za održivo
gos podarenje mediteranskim četinjačama (MPCF) u
Izraelu. Prirodne sastojine alepskog bora u Izraelu pretežito
uspijevaju na područjima s vrlo teškim uvjetima.
Sastojine čini uglavnom samo jedna pionirska vrsta
prve generacije s kratkom ophodnjom (Sl. 2).


Slika2.
Gusta jednodobna monokultura alepskog bora Shaharia,
koja se nalazi na Shfela području u sjeveroistočnoj medi te ranskoj
zoni Izraela (prosječne oborine 400 mm godiš nje.


Izvor: Journal of Forestry, Vol. 106, no. 1, 2008, str. 40.


Prirodni ekosustavi uslijed dugotrajnog djelovanja
čovjeka davno su nestali, što može komplicirati definiciju
prirodnosti stanja šuma (kultura). Bez obzira na
spo menute jedinstvene karakteristike, kriteriji koje tre


ba odrediti za održivo gospodarenje mediteranskim
kul turama u Izraelu u skladu su s određenim kriterijima
za prirodne šume u drugim sličnim zonama. Kao i
obič no, ekonomske, socijalne i društvene koristi treba
paralelno odrediti očuvanjem vitalnosti,produktivnosti
i regenerativne sposobnosti šuma te sačuvati biodiverzitet
(bioraznolikost) i izbjegavati štete na drugim ekosustavima.
Važnost svakog kriterija su indikatori, a
po trebne parametre treba odrediti. Te definicije razlikuju
se ovisno o ekološkim uvjetima i ciljevima gospodarenja.
U tablici 1, ovoga članka (str. 42 i 43) dan je
preg led (lista) kriterija, indikatora kao i parametara za
pro cjenu održivog gospodarenja mediteranskim kulturama
četinjača u Izraelu. Parametri su klasificirani pre ma
njihovoj primjenjivosti. Lista kriterija bazirana je
na kriterijima koje su odredile međunarodne organizacije,
a to su “Ministarska konferencija o zaštiti eu rop skih
šuma (MCPFE)” i “Montrealski proces” (1995).


Gospodarenje mediteranskim kulturama četinjača u
Izraelu je multifunkcionalno. Zato gospodarenje treba
pro voditi tako da se ostvare ti ciljevi. Određeno je 6 ti po
va šuma koje se razlikuju prema principijelnim ci ljevimagospodarenja:


1. Šume za rekreaciju.
Šumskim sastojinama treba
tako gospodariti da se stvore prikladni uvjeti za
rekre aciju (zone za piknik, za igre i dr.). Ukupna


po vr šina za te namjene iznosi5 % od ukupne povr


šine.


2. Šume za proizvodnju drva. Superiorna šumska sas to
jina čiji je cilj visoka proizvodnja velike količine
kvalitetnog drva.Ta opcija treba biti planirana kada
je potražnja za drvom veća od proizvodnje ogrijevnog
drveta (prorede i čista sječa).
3. Šume za uzgoj stoke. Područja šuma koja služe za
sto čarstvo. To su obično rjeđe šume velike travnate
mase blažeg nagiba. Oko70 % koristi se za stočarstvo
(20 % za goveda, 50 % ovce i koze).
4. Zaštitne šume. Šume kojima se gospodari za zaštitu
sta ništa-tla, sprječavanje erozije. Za sada je smo
jed na šuma (Tiberias) planirana za zaštitu strme la po
raste površine oko 300 ha, na zapadnoj obali Ga li
lejskogmora.
5. Šume za krajolik. To su prave šumske jedinice koje
čuvaju kvalitetu krajolika u Izraelu, njima se gos po
dari na način da se očuva estetska vrijednost za
re kreaciju.
6. Šume za očuvanje usluga krajolika. Šumske sastojine
kojima s gospodari na način da se osiguraju
usluge ekosustava kao što su infiltracija vode, sek ve
stracija ugljika i bioraznolikost.
Temelj prirodne obnove u Izraelu je napuštanje
mo dela cikličkih čistih sječa promicanjem obnove ras pr
šenog sjemena podstojne sastojine (Sl. 3). Alepski


Slika3.Prirodna obnova alepskog bora pod zastorom nadstojne
etaže u području Donje Galileje.
Izvor: Journal of Forestry, Vol. 106, no. 1, 2008, str. 44.


bor, u većoj mjeri, a brucijski bor u manjoj mjeri, poznati
su po samoobnovi (Schiller1979), Boydak
2004). Posebne koristi od prirodne obnove su: (a) odabir
stabala iz sjemena i sadnica primjenom mjera njege
(čiš će nje), (b) postepena zamjena sastojina, (c) sma nje
nje troškova za pripremu tla, popunjavanje i čišćenje,
(d) komplikacije kod sječe stabala, (e) investicije
su kom pleksna strana, jer režim gospodarenja povećava
mo guće konflikte s dugoročnim i kratkoročnim
korištenjem.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Prema sadašnjem stanju šumske sastojine starije od
60 godina nalaze se na površini od 500 ha alepskog
bora i 120 ha brucijskog bora. Najstarije su 81 godinu
(alep ski bor) i 79 godina (brucijski bor). Do sada osnivanje
novih borovih sastojina prirodnom obnovom
nisu nastale planirano, već nakon šumskih požara ili
na padom lokalnih štetnika (M. jasephi). Lokalni šumari
u Izraelu nisu stekli dovoljno iskustva u gospoda renju
prirodnim sastojinama. Osim toga, nije lako
od re diti trajanje ophodnje sastojina alepskog i bru cijskog
bora, jer su ekološki i gospodarski uvjeti u
Izraelu vrlo mali (ograničeni). Odlučeno je da prijelaz
na prirodnu obnovu treba provoditi oprezno, čišćenjem
sas to jina i treba ih uzgajati u ophodnji do 60 godina
sta rosti, ali samo one koje su dobre, ostale sastojine
tre ba zaštititi i očuvati.


Uzgoj prirodne makije kao podstojne sastojine,
prirodnu vegetaciju u većem dijelu Izraela karakterizira
mediteranska makija u različitim formama (Kad mon
iHarari-Kremer1999). Strukturu makija i
pojedinačno raspršenih stabala alepskog bora s 100 do
200 stabala po ha s gustom makijom u podstojnoj sas tojini,
gdje dominira prirodni obični (zimzeleni) hrast
(Quercus calliprinos), a rasprostranjen je u dijelovima
planine Carmel regije (Shiller1985, Schillerat
al. 1997). Slične formacije također se pojavljuju uslijed
penetracije sadnica iz borovih kultura u susjedni
prirodni krajolik (Levietal. 2005) radi obnove makije
u rijetkim borovim kulturama (Lev-Yadunet al.
1999). Moguće je da je kombinacija guste makije i
pojedinačnih stabala alepskog bora u tim predjelima
Izraela u klimaksu. Jako degradirane makije u prvoj
polovici dvadesetog stoljeća čine osnovu motivacije za
sadnju mediteranskih četinjača i postupaka koji uzrokuju
degradaciju makija. Radi zaštite i promicanja me di
teranskih kultura, makije su se polako oporavile
(Lev-Yadunetal. 1999).Tempo toga procesa u tim
po dručjima varira, ovisno o starosti sastojina, gustoći


Slika4.Razvoj mediteranske makije kao drvenaste podstojne ve


ge tacije i stvaranje mješovite sastojine četinjača i listača.


Po jedinačna stabla običnog (zimzelenog) hrasta (Quercus


calliprons) u podstojnoj etaži alepskog bora i čempresa.


Šu ma Baram u području Gornje Galileje, sjeverni Izrael


(pro sječne oborine oko 800 mm godišnje).


Izvor: Journal of Forestry, Vol. 106, no.1, 2008, str. 45.


(sklopu), režimu pašarenja i stanju okoliša, odnosno
po javi šumskih požara i načinu korištenja zemljišta. Tu
spa daju i postupci koji omogućavaju i pojavu mediteranskih
listača, što je nekad bilo nepoželjno, a sada
pred stavlja potencijal za razvoj bioraznolikosti, odnosno
mješovitih mediteranskih šuma (Sl. 4). Uzgoj
maki je kao podstojne sastojine može se pospješiti proredama,
ograničavanjem pašarenja, sadnjom i sjetvom
sjemena drveća i grmlja. Povijest i karakteristike održivog
gospodarenja kulturama četinjača (MPCF) u
Izraelu, rezultirali su stvaranjem jedinstvenog umjetno
stvorenog ekosustava. Nacionalna služba za šume sada
se koncentrirala na osnivanje novih šuma, u kojima
dominiraju monokulture alepskog bora prve generacije
i služe za održivo gospodarenje mediteranskim četi njačama(
SFM).


Joso Gračan


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti, Firenze)


Iz broja 5, rujan – listopad 2008. izdvajamo:


Treći kongres nacionalnog šumarstva – završni
pri jed lozi za očuvanje i poboljšanje šuma


Od 16 do 19. listopada 2008. g. održan je uTaor mi niTreći
kongres talijanskog šumarstva, na kojemu su
jednoglasno usvojeni završni prijedlozi, čiji sadržaj
do nosimo:


1.Šumskepovršine Italije zauzimaju trećinu ukupne
po vršine, od koje je veći dio u funkciji očuvanja
oko liša;
2.Šumaje ekosustav koji pruža usluge i koristi opće
važ nosti: očuvanje tla i zalihe voda, zaštita biološke
raznolikosti, ublažavanje klimatskih promjena,
smanjenje degradacije, proizvodnja drvne mase i
bio mase za energiju;
3.Šumaje važna za uskladištenje ugljičnog dioksida
i osnovna komponenta u svjetskoj klimatskoj rav no
teži, te doprinosi smanjenju stakleničkih plinova
u atmosferi, kao što to zahtijeva za Italiju protokol
iz Kyota;