DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Prema sadašnjem stanju šumske sastojine starije od 60 godina nalaze se na površini od 500 ha alepskog bora i 120 ha brucijskog bora. Najstarije su 81 godinu (alep ski bor) i 79 godina (brucijski bor). Do sada osnivanje novih borovih sastojina prirodnom obnovom nisu nastale planirano, već nakon šumskih požara ili na padom lokalnih štetnika (M. jasephi). Lokalni šumari u Izraelu nisu stekli dovoljno iskustva u gospoda renju prirodnim sastojinama. Osim toga, nije lako od re diti trajanje ophodnje sastojina alepskog i bru cijskog bora, jer su ekološki i gospodarski uvjeti u Izraelu vrlo mali (ograničeni). Odlučeno je da prijelaz na prirodnu obnovu treba provoditi oprezno, čišćenjem sas to jina i treba ih uzgajati u ophodnji do 60 godina sta rosti, ali samo one koje su dobre, ostale sastojine tre ba zaštititi i očuvati. Uzgoj prirodne makije kao podstojne sastojine, prirodnu vegetaciju u većem dijelu Izraela karakterizira mediteranska makija u različitim formama (Kad mon iHarari-Kremer1999). Strukturu makija i pojedinačno raspršenih stabala alepskog bora s 100 do 200 stabala po ha s gustom makijom u podstojnoj sas tojini, gdje dominira prirodni obični (zimzeleni) hrast (Quercus calliprinos), a rasprostranjen je u dijelovima planine Carmel regije (Shiller1985, Schillerat al. 1997). Slične formacije također se pojavljuju uslijed penetracije sadnica iz borovih kultura u susjedni prirodni krajolik (Levietal. 2005) radi obnove makije u rijetkim borovim kulturama (Lev-Yadunet al. 1999). Moguće je da je kombinacija guste makije i pojedinačnih stabala alepskog bora u tim predjelima Izraela u klimaksu. Jako degradirane makije u prvoj polovici dvadesetog stoljeća čine osnovu motivacije za sadnju mediteranskih četinjača i postupaka koji uzrokuju degradaciju makija. Radi zaštite i promicanja me di teranskih kultura, makije su se polako oporavile (Lev-Yadunetal. 1999).Tempo toga procesa u tim po dručjima varira, ovisno o starosti sastojina, gustoći Slika4.Razvoj mediteranske makije kao drvenaste podstojne ve ge tacije i stvaranje mješovite sastojine četinjača i listača. Po jedinačna stabla običnog (zimzelenog) hrasta (Quercus calliprons) u podstojnoj etaži alepskog bora i čempresa. Šu ma Baram u području Gornje Galileje, sjeverni Izrael (pro sječne oborine oko 800 mm godišnje). Izvor: Journal of Forestry, Vol. 106, no.1, 2008, str. 45. (sklopu), režimu pašarenja i stanju okoliša, odnosno po javi šumskih požara i načinu korištenja zemljišta. Tu spa daju i postupci koji omogućavaju i pojavu mediteranskih listača, što je nekad bilo nepoželjno, a sada pred stavlja potencijal za razvoj bioraznolikosti, odnosno mješovitih mediteranskih šuma (Sl. 4). Uzgoj maki je kao podstojne sastojine može se pospješiti proredama, ograničavanjem pašarenja, sadnjom i sjetvom sjemena drveća i grmlja. Povijest i karakteristike održivog gospodarenja kulturama četinjača (MPCF) u Izraelu, rezultirali su stvaranjem jedinstvenog umjetno stvorenog ekosustava. Nacionalna služba za šume sada se koncentrirala na osnivanje novih šuma, u kojima dominiraju monokulture alepskog bora prve generacije i služe za održivo gospodarenje mediteranskim četi njačama( SFM). Joso Gračan L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti, Firenze) Iz broja 5, rujan – listopad 2008. izdvajamo: Treći kongres nacionalnog šumarstva – završni pri jed lozi za očuvanje i poboljšanje šuma Od 16 do 19. listopada 2008. g. održan je uTaor mi niTreći kongres talijanskog šumarstva, na kojemu su jednoglasno usvojeni završni prijedlozi, čiji sadržaj do nosimo: 1.Šumskepovršine Italije zauzimaju trećinu ukupne po vršine, od koje je veći dio u funkciji očuvanja oko liša; 2.Šumaje ekosustav koji pruža usluge i koristi opće važ nosti: očuvanje tla i zalihe voda, zaštita biološke raznolikosti, ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje degradacije, proizvodnja drvne mase i bio mase za energiju; 3.Šumaje važna za uskladištenje ugljičnog dioksida i osnovna komponenta u svjetskoj klimatskoj rav no teži, te doprinosi smanjenju stakleničkih plinova u atmosferi, kao što to zahtijeva za Italiju protokol iz Kyota; |