DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Prvi, koji je unio malo jasnoće bio je Boccaccio, koji u svojim novelama razlikuje srnu od mladog jelena, a to je zbog toga, jer je i sam bio pasionirani lovac. (Naši novinari također u svojim tekstovima često miješaju lane i jelenče te srnu i košutu). Unatoč Linne-ovoj klasifikaciji, konačno precizno pojašnjenjedaojeNiccolini(1906. g.) u “Giornate di caccia” (dani lova) i Rodolfo VillaniizGorice, viši predavač na ŠumarskojAkademiji u Firenci (1939. g.). Jelen je bio rasprostranjen na cijelomTalijanskom po luotoku i Sardiniji, sve do početka rimske vojne in va zije. Situacija se pogoršala kada su veliki kompleksi šuma pretvoreni u žitna polja, te znatne površine zemlje dodjeljivane legionarima kao otpremnina za vojno slu ženje. Nakon barbarskih invazija situacija se po bolj šala, jer je pravo lova pripadalo samo “kruni”, a sva ki krivolov kažnjavao se odsijecanjem desne ruke, te smrtnom kaznom u ponovljenom slučaju. Jelensku divljač lovili su samo feudalni plemenitaši, najčešće pogonom s konjima i psima, kada je izmorenoj i blokiranoj divljači prvostigli lovac zadavao smrt ni udarac s lukom i strijelom. Drugi primjenjivani lov bio je tjeranje divljači u zatvoreni prostor, gdje je divljač masakrirana kopljima i strijelama. Slijedi razdoblje kada je jelenska divljač toliko prorijeđena, da se nalazila samo u tragovima na teško pristupačnim terenima. Danas je situacija u Italiji promijenjena radi mnogih uspješnih reintrodukcija jelenske divljači i radi drugih shvaćanja šume, kao zajednice svih njenih komponen ta, uključujući faunu. Jelenska divljač postigla je gus to ću koja omogućuje racionalno gospodarenje i izlov. Po nekim procjenama u Italiji ima više od 35.000 grla jelenske divljači. Postojeće skupine u državnim šumama i nacionalnim parkovima omogućuju progresivno ši renje na cijeloj površini Alpa od oko 1 milijuna ha. Pri rast se kreće od 10 do 24 %. Tako je npr. u provincijiTrento 1969. g. evidentirano 150 grla, a 2002.g. oko 7.650grla. U apeninskom dijelu Italije, zbog velikog učeš ća panjača (580.000 ha) i znatno manjeg učešća vi sokih šuma (212.000 ha) situacija je lošija. Limi ti ra jući čimbenik je i veliko učešće pašnjačkih površina za domaću stoku. Kao i lopatar, obični jelen preferira visoke raznodobne šume s normalno razvijenim slojem grmlja, koji omogućava slobodno kretanje te skromno učešće četinjača i obveznim pašnjačkim površinama. Zbog prehrane jelenska divljač ima velik dnevni radijus kretanja. Svaki odrasli jelen godišnje treba oko 5 tona zelene hrane. Autori se slažu da maksimalno učešće divljači na sto hektara lovno produktivne površine ne treba prelaziti jedno do dva grla. Veliko učešće u prehrani čine trave i leguminoze, za tim izbojci listača i četinjača, šumski plodovi te kora mnogih vrsta drveća, posebice bukve. Guljenje kore od gri zanjem stavlja se u vezu s potrebom za mineralima, kojih u kori ima više nego u ostalim dijelovima bi lja ka. No, najveće štete uzrokovane guljenjem kore događaju se prilikom čišćenja rogova od basta (liko, runja).Ta oš te ćenja dosežu visinu i do tri metra, te obje vrste oštećenja omogućuju ulazak mikroflore koja na pa da drvo. Male su mogućnosti ograničenja takvih šte ta, osim us kla đenja brojnog stanja s realnim kapacitetom ekosustava šume. Također su znakovite štete koju divljač uzrokuje ga že njem na površinama gdje učestalo boravi, pogotovo u vrijeme rike. Snijeg do visine od čak 50–60 cm ne čini probleme jelenskoj divljači, ali pomanjkanje vode (koja osim za piće služi i za kaljužanje) može uzrokovati prave migracije. Planovi gospodarenja jelenskom div lja či (kao i planovi za lopatara i srneću div ljač) trebaju biti usklađeni sa šumskim uređivačkim planovima. Jelen ne podnosi naseljenost unutar svog staništa, oso bito ne u vrijeme reproduktivnog okupljanja. Za op timalnu reprodukcijsku populaciju od oko 200 grla, po trebno je oko 15–20.000 ha neprekinute šumske po vr šine s raznolikom vegetacijom, koja omogućuje prehranu u svim godišnjim dobima.Treba izbjegavati gole sječe i šumske radove s većim brojem radnika, jer je mir u lovištu vrlo važan čimbenik. Lov prigonom sa psima na divlje svinje u području gdje obitava jelenska divljač (što se prakticira uApe ni ni ma) uzrok je migracija, pa treba odredbe zakona (čl. 21 iz 1992. g.), koje vrijede uAlpama, proširiti na cijelo područje Italije. Na kraju autori navode, kao vrlo važnu činjenicu, po manjkanje potrebne razine kulture i građanske svijesti u odnosu na šumsku faunu, kao i premalo nastojanje u odgoju i informiranju mladih. Dobra rješenja često se ne provode zbog admini stra tivnih prepreka i javnog mišljenja, koje često ne smatra obaranje zrelog jelovog stabla i odstrjel prekobrojnog jelena, logičnom i potrebnom odlukom za očuvanje šume i njene faune. Frane Grospić |