DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 100     <-- 100 -->        PDF

se oporavila prije ispuštanja u prirodu. No, stvari su
pošle po zlu, divokoze su se povukle na mali, skučeni
prostor u ogradi i nisu prihvaćale hranu.


Radi dugog boravka na istom prostoru dobile su
mno go unutarnjih parazita (što je naknadno ustanovljeno)
i izgubile tjelesnu težinu. Nakon što su uginula
prva grla, donesena je odluka da se preostale puste u
pri rodu, ali je bilo prekasno. Onako iscrpljena divljač
pos tala su žrtva svoje bolesti ili vukova, kojih je tada
naVelebitu bilo dosta.


Od uginulih divokoza ostale su samo kuke, kao us po
mena na ovaj neuspjeli pokušaj, koji nije zaustavio
kasnije uspješne akcije unošenja divokoza na lovištaVelebita.



Najmanje roščiće jareta koje nije dočekalo kraj dru ge
godine svog života, otacje donio kući, a ja sam ih
sa čuvao do danas (na slici).


Frane Grospić dipl. ing.


IZ INOZEMNOG ŠUMARSTVA


FROM FOREIGN FORESTRY


Ovih dana dopalo nam je u ruke Izvješće o šumama za 2005. godinu, Švicarske agencije za okoliš, šumarstvo i
krajobraz (SvissAgency for the Environment, Forests and Landscape). Iz opširnijega izvješća preveli smo potpoglavlje
“Kakvo je stanje švicarskih šuma” i poglavlje “Zaštita šuma”, što smatramo zanimljivim čitateljima “Šumarskoga
lista”.


Švicarska je zemlja čije pučanstvo pridaje općekorisnim funkcijama šume posebnu pozornost i posebno cijene
blagodati koje im šuma pruža.
Uredništvo


Kakvo je stanje švicarskih šuma


Strogo nametnute mjere održavanja čistoga zraka posljednjih
su godina dovele do prilično dobroga stanja
švicarskih šuma.


Iskorištavanje više nije isplativo, pa se drvna zaliha
po većava, što kratkoročno donosi negativne posljedice.
Šuma postaje tamnija i hladnija, te se ne može dobro regenerirati.
Takav je razvoj osobito nepoželjan u zaštitnim
šumama, koje su toliko važne za Švicarsku. Kada bi
se iskorištavao otpad dobiven od drveta, potražnja bi u
Švicarskoj morala porasti, a cijene bi morale biti dovoljno
visoke, da prodaja trupaca donese profit.Tobi
koristilo ekonomiji, jer je šuma COneutralani i obnov


2


ljivi izvor koji se može koristiti umjesto betona i čelika u
građevini[i zamijeniti naftu, plin ili ugljen kao sredstvo
za ogrijev.


Danas su šume još uvijek zagađene, osobito emisijama
dušika s farmi i prometnica.Toremeti hranidbene
ravnoteže kod stabala, što se odražava na njihovo korijenje
i time na osjetljivost na vjetrolome.Visoke koncentracije
ozona češće napadaju lisne stanice ljeti, zato,
iako više nije ispravno govoriti o “odumiranju” šuma,
one su još uvijek glavna tema.


Nije moguće odgovoriti na često postavljeno pitanje


o trenutnom stanju švicarskih šuma jednostavnim
“dobro” ili “loše”. Dok se za čovjeka koji ima tjelesnu
temperaturu preko 37 % °C smatra da je bolestan, ne postoji
jednostavna i uvriježena mjera kojom bi se došlo do
općeg stanja šume.
Tone iznenađuje, jer šuma nije živo biće, nego složeni
ekosustav, u kojemu raste preko 500 milijuna stabala.
Takozvane “šumske katastrofe”, oluje, požari ili
potkornjaci, znače uništenje cijeloga šumskoga područja,
no to su za šume koje rastu u prirodnim uvjetima
potpuno normalne pojave tijekom njihova razvoja.


lzmjeru šuma trebalo bi izvršiti ponajprije zbog njihovoga
značaja za ljude. Sljedeće ključne riječi upućuju
na opseg koristi koje daje šuma: osiguravanje zaštite (od
odrona i zaštita pitke vode), šumskih proizvoda, spored nih
šumskih proizvoda kao što je divljač, med i gljive,
podobnost za odmor i rekreaciju, bioraznolikost te raznolikost
krajolika. Ovaj sustav praćenja dogovoren je
1998. godine na Konferenciji europskih ministara šumarstva
u Lisabonu na kojoj je i Švicarska sudjelovala.


Dušik i potkornjaci


Najvažniji preduvjet za održavanje produktivnosti
šume, njezine vitalnosti i sposobnosti regeneracije je da
nije oštećena polutantima, ni drugim opasnim utjecajima.
U stvarnosti je 90 % šuma s godinama postalo pre


zasićeno dušikom koji emitiraju automobili, centralno
gri janje i zahvati u poljoprivredi.
To je rezultiralo zakiseljavanjem tala na mnogim
mjes tima, te im stoga nedostaju hranjiva, a previše je