DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 100 <-- 100 --> PDF |
se oporavila prije ispuštanja u prirodu. No, stvari su pošle po zlu, divokoze su se povukle na mali, skučeni prostor u ogradi i nisu prihvaćale hranu. Radi dugog boravka na istom prostoru dobile su mno go unutarnjih parazita (što je naknadno ustanovljeno) i izgubile tjelesnu težinu. Nakon što su uginula prva grla, donesena je odluka da se preostale puste u pri rodu, ali je bilo prekasno. Onako iscrpljena divljač pos tala su žrtva svoje bolesti ili vukova, kojih je tada naVelebitu bilo dosta. Od uginulih divokoza ostale su samo kuke, kao us po mena na ovaj neuspjeli pokušaj, koji nije zaustavio kasnije uspješne akcije unošenja divokoza na lovištaVelebita. Najmanje roščiće jareta koje nije dočekalo kraj dru ge godine svog života, otacje donio kući, a ja sam ih sa čuvao do danas (na slici). Frane Grospić dipl. ing. IZ INOZEMNOG ŠUMARSTVA FROM FOREIGN FORESTRY Ovih dana dopalo nam je u ruke Izvješće o šumama za 2005. godinu, Švicarske agencije za okoliš, šumarstvo i krajobraz (SvissAgency for the Environment, Forests and Landscape). Iz opširnijega izvješća preveli smo potpoglavlje “Kakvo je stanje švicarskih šuma” i poglavlje “Zaštita šuma”, što smatramo zanimljivim čitateljima “Šumarskoga lista”. Švicarska je zemlja čije pučanstvo pridaje općekorisnim funkcijama šume posebnu pozornost i posebno cijene blagodati koje im šuma pruža. Uredništvo Kakvo je stanje švicarskih šuma Strogo nametnute mjere održavanja čistoga zraka posljednjih su godina dovele do prilično dobroga stanja švicarskih šuma. Iskorištavanje više nije isplativo, pa se drvna zaliha po većava, što kratkoročno donosi negativne posljedice. Šuma postaje tamnija i hladnija, te se ne može dobro regenerirati. Takav je razvoj osobito nepoželjan u zaštitnim šumama, koje su toliko važne za Švicarsku. Kada bi se iskorištavao otpad dobiven od drveta, potražnja bi u Švicarskoj morala porasti, a cijene bi morale biti dovoljno visoke, da prodaja trupaca donese profit.Tobi koristilo ekonomiji, jer je šuma COneutralani i obnov 2 ljivi izvor koji se može koristiti umjesto betona i čelika u građevini[i zamijeniti naftu, plin ili ugljen kao sredstvo za ogrijev. Danas su šume još uvijek zagađene, osobito emisijama dušika s farmi i prometnica.Toremeti hranidbene ravnoteže kod stabala, što se odražava na njihovo korijenje i time na osjetljivost na vjetrolome.Visoke koncentracije ozona češće napadaju lisne stanice ljeti, zato, iako više nije ispravno govoriti o “odumiranju” šuma, one su još uvijek glavna tema. Nije moguće odgovoriti na često postavljeno pitanje o trenutnom stanju švicarskih šuma jednostavnim “dobro” ili “loše”. Dok se za čovjeka koji ima tjelesnu temperaturu preko 37 % °C smatra da je bolestan, ne postoji jednostavna i uvriježena mjera kojom bi se došlo do općeg stanja šume. Tone iznenađuje, jer šuma nije živo biće, nego složeni ekosustav, u kojemu raste preko 500 milijuna stabala. Takozvane “šumske katastrofe”, oluje, požari ili potkornjaci, znače uništenje cijeloga šumskoga područja, no to su za šume koje rastu u prirodnim uvjetima potpuno normalne pojave tijekom njihova razvoja. lzmjeru šuma trebalo bi izvršiti ponajprije zbog njihovoga značaja za ljude. Sljedeće ključne riječi upućuju na opseg koristi koje daje šuma: osiguravanje zaštite (od odrona i zaštita pitke vode), šumskih proizvoda, spored nih šumskih proizvoda kao što je divljač, med i gljive, podobnost za odmor i rekreaciju, bioraznolikost te raznolikost krajolika. Ovaj sustav praćenja dogovoren je 1998. godine na Konferenciji europskih ministara šumarstva u Lisabonu na kojoj je i Švicarska sudjelovala. Dušik i potkornjaci Najvažniji preduvjet za održavanje produktivnosti šume, njezine vitalnosti i sposobnosti regeneracije je da nije oštećena polutantima, ni drugim opasnim utjecajima. U stvarnosti je 90 % šuma s godinama postalo pre zasićeno dušikom koji emitiraju automobili, centralno gri janje i zahvati u poljoprivredi. To je rezultiralo zakiseljavanjem tala na mnogim mjes tima, te im stoga nedostaju hranjiva, a previše je |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 101 <-- 101 --> PDF |
otopljenoga aluminija. Istraživači su zabrinuti i za visoke koncentracije ozona koji se nalazi blizu tla, jer napada biljne stanice. Od svih šumskih oštećenja najopasniji su potkornjaci. Stručnjaci govore o žarištu napada ako najmanje deset smrekovih stabala odumire zbog potkornjaka (Ips typographus). Oluja “Lothar” prouzročila je u prosincu 1999. godine rušenje 13,8 milijuna kubičnih metara smre ke, a to je pokrenulo dramatičnu navalu smrekovog potkornjaka. Situacija se pogoršala tijekom iznimno vru ćega i suhoga ljeta 2003. godine. Krajem iste godine pot kornjaci su uništili oko tri milijuna smrekovih stabala, što je iznosilo oko 4,5 milijuna kubičnih metara trupaca. Situacija postupno postaje sve stabilnija, ali populacije potkornjaka će još dugo vremena ostati prijetnja. S ekonomskoga stajališta, međutim, tolika količina odumrlih stabala značin veliki pad vrijednosti. U zaštitnim šumama, čak, štoviše, masovni napadi mogu, prouzročiti odrone zemlje i kamenja. Iako godišnja kolebanja jako variraju, ovisno o vrsti drveća, stručnjaci još nisu uspjeli utvrditi pogoršanje. Čini se da stupanj osutosti krošnje ovisi o stupnju stresa kojem su razne vrste izložene. Šumski požari najčešće se javljaju na južnoj strani Alpa, točnije uTicinu, Grisonu i Valaisu. Oko dvije trećine požara započnu ljudi. U 10 % slučajeva munje su naj češći prirodni uzrok požara. U prosjeku 95 požara go dišnje uništi ukupno 412 hektara šume, odnosno po požaru biva uništeno 4,3 hektara.Veliki požar kod Leuka 13. kolovoza 2003. punio je novinske članke, jer je prouzročio da 350 hektara borove šume jednostavno nestane. No sve u svemu, požari nisu problem za švicarsko šumarstvo. “Kapital” šume raste Odrediti stanje šuma uključuje ne samo procjenu njihove vitalnosti, nego i imaju li s ekonomskoga stajališta, primjerenu, održivu dobnu strukturu.Tunije postignuto stanje ravnoteže u većini švicarskih šuma, pa nailazimo na nedostatak mladoga uzrasta ispod 60 godina starosti. S ekonomskoga stajališta švicarske šume tako imaju regeneracijski deficit. Neravnoteža dobne strukture ima osobito negativne posljedice za stabilnost zaštitnih šuma, čija učinkovitost ovisi o kontinuiranoj obnovi. Mnogim se zaštitnim šu- mama nedovoljno gospodari zbog lošeg načina ulaganja. Kao posljedica javlja se stalan porast broja starih sastojina. Znanstvena su istraživanja pokazala da je puno jeftinije njegovati zaštitne šume, nego graditi tehničke zaštitne strukture. Povećanje drvne zalihe impresivan je dokaz nedovoljnog iskorištavanja šuma. Švi carske šume 3 imaju prosječnu drvnu zalihu od 367 m/ha, što je rekord zapadne Europe! Iako vlasnicima šume drvo znači kapital “više”, jednostavno ne znači i ”bolje” (veliki promje ri, trulež, loša kvaliteta drveta). Također, povećava se i šumska površina, koja danas po kriva 30 % područja Švicarske. To je velika površi na, iako bi bez ljudi šumski pokrov dosegao i 75 %. Godi ne 1874. šumarska je inspekcija zakonski spriječila nekontroliranu sječu, pa se zato danas šume svake godine pro- šire za veličinu jednog jezeraThun! Posljedice toga nisu sasvim pozitivne. Kada se šume potpuno sklope, ne samo da nestaju livade i pašnjaci, nego i cijeli krajolici koje ljudi drže prelijepima i harmoničnima, kao što su šumski pašnjaci, koji su poput parkova u Juri i središnjimAlpama. Danas su pitanja povećanja drvne zalihe i šumskih područja potpuno drukčija od onih u 19. stoljeću. Postavlja se pitanje: “Kako koristiti šume”. Potencijalno – bolje je više koristiti šume: prosječan godišnji prirast šume je 33 9,2 mpo hektaru ( u Hrvatskoj je to 5,5 m), od čega je 3 samo 6.4 m, tj. 70 % iskorišteno.Ako bi se ti trupci u potpunosti iskoristili, godišnje bi se moglo izgraditi 60 000 novih domova.To bi imalo smisla s ekološ koga stajališta, jer je drvo obnovljivi materijal s odličnim ener get skom bilancom, štoviše, korištenjem drveta dobili bi postojane proizvode koji dugoročno vežu staklenički plin ugljični dioksid (CO), a koji se oslobođa u atmosferu. 2 Šumska ekonomija u krizi Iskorištenje stabala koja su toliko dobila na prirastu, za švicarske je šume, realno gledano u suprotnosti sa sadašnjom ekonomijom. Većina šumskih poduzeća je od 1990. godine, iz raznih razloga poslovalo s gubitkom. Cijene su bile osobito niske nakon oluje “Lothar”, 1999. godine. Cijene su prosječno padale oko 30 %. Drugi je problem taj da su privatne šume rascjepkane na sitne čestice i zato svaka takva, sama za sebe, ne može dati profit. Četvrtina od milijuna privatnih vlasnika šuma u pro sjeku posjeduje svaki samo 1,3 hektara šume. Zato oni sve više suraduju s javnim šumskim poduzećima ili prepuštaju ugovore o gospodarenju i iskorištavanju šum skim poduzećima, tako da se posao obavlja učinkovito, uz pomoć moderne opreme. Šumska ekonomija i drvna industrija čine 1,6 % švicarskog BDP-a (bruto domaći proizvod), što je usporedivo s proizvodnjom satova i industrijom metala beznačajno. Sveukupni utržak od poduzeća koja proizvode ili obrađuju drvo doseže do 7 tisuća milijuna švicarskih 3 franaka. Švicarska konzumira 6 milijuna mdrvne tvari godišnje, od toga je 37 % tzv. energetsko drvo i koristi se kako bi proizvelo energiju za grijanje. Daljnih 22 % pretvara se u papir ili karton, 24 % za građenje, a 16 % koristi se za namještaj, ambalažu i druge šumske proizvode. Ukupna količina iskorištenoga drveta između 1991. i 2001. ostala je otprilike ista, ali je količina iskori štene energije drveta porasla preko 20 %. Takav razvoj znači zadovoljavajuće poboljšanje, jer korištenje drveta |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 102 <-- 102 --> PDF |
kao izvora energije pomaže Švicarskoj da popravi ravnotežu CO. Drvo danas pokriva 2,5 % ukupnih potreba 2 Švicarske za energijom i oko 5 % za potrebe grijanja. To je švicarski, nakon hidroenergije, drugi po važnosti izvor obnovljive energije. Trebalo bi, ubrzo udvostručiti količinu energije dobivene od drveta, u kojemu teoretski počiva i veći potencijal. Trupci i drvni proizvodi imaju, ipak, samo neznatnu ulogu u švicarskoj trgovini, jer čine samo 2,6 % izvoza i 4,4 % uvoza 2002. godine. Švicarske šume osiguravaju različite sporedne šumske proizvode i divljač. Lovci, primjerice od divljači izvuku do 17 mil. franaka godišnje. U Švicar skoj lovačku dozvolu ima 30 000 ljudi (u Hrvatskoj 50 000), i oni godišnje odstrijele oko 130 000 životinja, od čega najviše dlakave divljači, npr. običnih jelena, srna, divikoza, kozoroga, divljih svinja, lisica i zečeva. Pče le proizvedu 550 tona šumskoga meda godišnje, u vrijednosti od 10 milijuna švicarskih franaka, što čini 17 % švicarske proizvodnje meda. Na Badnjak švicarske domove tako ispuni šuma u vidu Božičnih drvaca, a ne treba zaboraviti ni 450 milijuna tona bobičastoga voća i gljiva, koje vrijede preko 9 milijuna franaka. Radnici u drvnoj industriji dobrodošli su zaposlenici, osobito u planinskome području i u udaljenijim regijama. U švicarskom šumarstvu ukupno je zaposleno oko 7 000 ljudi, reorganizacija šumarske ekonomije značit će pak gubitak posla za oko 800 ljudi. Mnoga javna podu zeća mogu opstati samo koristeći svoje rezerve i priloge iz javnih fondova. U drvnoprerađivačkoj industriji zaposleno je 80 000 ljudi, od toga 12 000 u stolarstvu, pi lanama i izradi namještaja. Šume stimuliraju Nemoguće je u novcu izraziti na koje sve neizravne na čine šume koriste Ijudima, posebice kao mjesta za užitak slobodnih aktivnosti. Ljeti preko 90 % Švicaraca posjećuje šume. Ljudi ovdje dobro koriste svoje pravo ulaženja u šumu, pravo koje se ne može uzeti zdravo za gotovo u ostatku Europe. No, to ima svoju negativnu stranu; posjetitelji šume vrše pritisak na šumski ekosustav, osobito u šumama u blizini gradova, u kojima živi dvije trećine stanovništva. Studije su pokazale da se vlasnici šuma suočavaju s godišnjom štetom koja iznosi između 120 i 4 000 franaka po hektaru. U porastu je i ko rištenje šuma za slobodne aktivnosti novih generacija, kao što su vježbe preživljavanja, tehnozabave ili ratne igre “paint-ball”. Šuma je, također vrlo važna i kulturološki. Ljudi su utjecali na gotovo sve švicarske šume još od rimskoga doba. U šumama je smješteno 6 % prirodnih spomenika, kulturnih dobara i nacionalnih vrijednosti. Uvidjeli smo da treba cijeniti i zaštititi ono što pozna jemo. Šumarska pedagogija teži prenijeti važnu infor maciju, ponajprije mlađim generacijama, izloženim bezbrojnim novim, zanimljivim činjenicama i zabavnim sadržajima, zbog čega su im planirani susreti s prirodnim svijetom osobito važni. Tijekom specijalnih kampanja vlasnici šuma pozivaju učenike kako bi u društvu stručnjaka iskusili boravak u njihovim šumama. Djeca i mladež uče, između ostaloga da zaštita šuma znači razumno korištenje šume, a to ponekad znači rušenje drveća. Za razliku od Švedske, šumari koji rade u Švicarskoj uglavnom su muškarci, dok žene obavljaju samo 2,4 % pos lova tipičnih za šumarstvo. Iako je šumska ekonomija iscrpila fondove, naukovanje je popularno i obučava se više ljudi nego što se može zaposliti, tako da mnogi mora ju potražiti posao izvan šumarstva. Uobičajen stupanj obra zovanja na ETH u Cirihu nije više u ponudi. Od 2003. godine ljudi koji žele postati šumarski stručnjaci prvo završavaju prvostupanjski studij ekologije, a zatim spe cijaliraju visoko stručne stupnjeve u šumarstvu. Re- vir nici se još uvijek mogu obučavati u dva šumarska Cen tra za obuku (BildungszentrenWald) u Lyssu i Maien feu (GR). Rad s motornom pilom vrlo je opasan. SUVA– ina (Švicarsko osiguravajuće društvo za ozljede na radu) je kampanju dovela do stupnja na kojemu danas ima 40 % manje nesreća nego u prijašnjim razdobljima.Tose isplatilo financijski, jer otkako su pali troškovi osiguranja, šumska poduzeća uštede 2,8 milijuna franaka godišnje. Raznolikost u šumama Švicarske šume služe kao stanište za 32 000 vrsta. Preko 40 % svih organizama koji žive u Švicarskoj, a pro cjenjuje se da ih je oko 75 000, povezanih sa šumom. Zato je šuma vrlo važna za održavanje biološke raznolikosti u Švicarskoj. Šuma je još uvijek jedan od najprirodnijih ekosustava u Švicarkoj: 57 % sastojina je gotovo prirodne strukture, a samo je 10 % doista umjetno. Oko 80 % regeneracije u šumi odvija se prirodno, što također jamči genetsku bioraznolikost budućim generacijama. Sve u svemu biološka raznolikost u šumi je dobra, jer je broj ugroženih vrsta, gotovo svih skupina životinja i biljaka manji nego u drugim ekosustavima, kao što su npr. močvare. Na primjer, 40 % svih ptica švicarske ugroženo je, dok se kod onih koje žive u šumi taj broj svodi na samo 12 %. No, čak i u šumama postoje ekološki deficiti, koji srednjeročno čine prijetnju vrstama i mogu dovesti do iscrpljenja flore i faune. Budući da se mnoge šume više ne održavaju i tako postaju tamnije i vlažnije, brojni organizmi koji u njima žive i koji trebaju svjetlost i topli nu, postaju rijetki. Sve do sada alohtone biljke i životinje nisu predstavljale opasnost autohtonome biljnome i životinjskome svijetu u švicarskih šuma. Samo je 0,6 % drvenastih |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 103 <-- 103 --> PDF |
vrsta u švicarskim šumama alohtono. lnvazivne biljke opasne su, jer su autohtonim biljkama konkurencija za stanišni prostor. Jedan od primjera je bagrem. U Švicarskoj gotovo da nije ostalo prašuma. Službeno, postoje još tri – nazivaju se: Bömeren (Schwyz), Derborence (Valais) i Scatle (Grisons). Sve zajedno pokrivaju prostor od 100 hektara, što znači 0,01 % šumskoga područja u Švicarskoj. Kantoni i lokalne vlasti, ipak povećavaju broj područja koja su u Švicarskoj izdvojena pod nazivom prirodni šumski rezervati, pa se s vremenom pretvaraju u prirodne šume. Omjer suhoga ili mrtvoga drveta u Švicarskoj još je uvijek premalen da bi ispunio potrebne ekološke funkcije. Prosječno ga bude svega 5 m3 po hektaru, za razliku od bukovih prašuma 3 istočne Europe koje proizvedu 30–110 m. No, suho drvo osnova je za život jedne petine stanovnika šume. Preko 1 300 vrsta kukaca i više od 2 300 viših gljiva ne mogu preživjeti bez suhoga drveta. Čak i planinske šume, koje sadrže glavninu šumskoga drveta pate zbog ekoloških manjaka. Šumski rezervati danas pokrivaju preko 280 km 2 (u Hrvatskoj 57 km), odnosno 2,5 % šume (u Hrvatskoj 6,7 %).Tabi se površina u sljedećih dvanaest godina trebala povećati za 10%.Većina šumskih rezervata je malena i obično iznosi oko 40 hektara. Najveća zaštitna šuma je ona u Švicarskome Nacionalnome Parku i prekriva 4 800 hektara. Stručnjaci u Švicarskoj razlikuju šumske rezervate u kojima nema ljudskoga djelovanja i posebne šumske rezervate u kojima se provode selektivne intervencije, koje imaju ulogu održavanja staništa određenih biljaka i životinja. Zaštitne šume Pitka voda koju nalazimo u šumi odlične je kvalitete i sadrži daleko manje polutanata nego ona iz poljoprivrednih područja. Jedan razlog je taj što šuma prima manje otpadnih tvari, a drugi je što, za razliku od poljoprivrednog, šumsko tlo rijetko biva zbijeno uslijed ljudskog djelovanja. Budući da šumsko tlo može pohraniti i do dva milijuna litara po hektaru, šumska voda ne samo da je dobre kvalitete, nego je također nalazimo u velikim količinama. Švicarska uživa prirodne vodne rezerve, kao jednu od opće korisnih funkcija šuma. Mnogi su lokalni moćnici izgradili vlastite kolektore na šumskome zemljištu, zbog čega se 42 % švicarskih podzemnih voda nalazi u šumama potpunoga sklopa. Druga važna funkcija šume je zaštita prometnica od prirodnih nepogoda. Zaštitne šume učinkoviti su štit, koji osigurava dugotrajnu zaštitu od odrona, erozije tla i naplavina. Ako ljudi doista računaju na šumu kao zaštitu budućnosti, tada ona mora biti u boljem stanju nego što je sada. Na nekim mjestima ona više ne može pružiti tako učinkovitu zaštitu. Zato je Švicarska vlada razvila strategiju (SIPF – “Održavanje zaštite šuma”), pomoću koje stručnjaci procjenjuju trenutno stanje zaštite šuma i razvijaju mjere održavanja i povećanja učinkovitosti zaštite za dugo razdoblje. Ovaj zadatak je visokoprioritetan, te je uvršten u novi Švicarski nacionalni šumarski program (NFP-CH), kao jedan od pet glavnih prioriteta švicarske šumarske politike. Kvaliteta i rasprostranjenost Ovisno o karakteristikama tla, intercepcijska voda ili otječe s tla u potoke, rijeke ili jezera, ili prodire kroz tlo gdje se nakuplja kao podzemna voda, i prije ili poslije izbije kao izvor. Kvaliteta podzemne vode vrlo je ovisna o sastavu i dubini (gustoći) tla, kao i o zaštitnim slojevima koji je prekrivaju, npr. vegetacija. Šumsko tlo zbijeno je samo u slučaju da na njemu leži prilazna cesta. Zbijanje tla ograničava prodiranje vode i smanjuje efektivnost tla kao filtra. Zato ona i bez potrebe za tehničkom obradom, obično zadovoljava stroge zahtjeve koji su postavljeni propisima o hrani. Čak i kada je izvorskoj ili podzemnoj vodi potrebna neka jednostavna obrada ( najčešće ozon ili dezifekcija klorom ), osjetna je pročišćavajuća snaga šume. Voda u šumi sadrži mnogo manje nitrata, klorida, pesticida i drugih zagađivača koje je proizvela civilizacija, od one iz porječja poljoprivrednih ili naseljenih područja. Količina nitrata i klorida koje sadrži voda prikupljena u šumi, obično je manja od 10 tisućina grama (10 mili grama) po litri, što je daleko niže od granice Europske Unije, a koja iznosi 50 miligrama po litri. Šuma ima esencijalnu ulogu u očuvanju zaliha vode, kako u gusto naseljenoj Središnjoj zaravni, tako i u područjima na većim nadmorskim visinama. Prema SAFEL-ovoj procjeni, u Švicarskoj pod zem ne vode sveukupno pokrivaju površinu od oko 2 700 kva dratnih kilometara, od čega se 42 % nalazi u šumama potpunog sklopa.Tuje razlika u omjeru puno veća, nego u šumskim područjima koja prekrivaju cijelu površinu Švicarske, i koji, ako se uzmu u obzir i panjače i šikare, ugrubo iznosi 27 %. Voda koja se isporučuje švicarskim konzumentima uključuje i oko 400 milijuna kubičnih metara koji se ni na koji način ne obrađuju.Toje ugrubo 40 % od sveukupnog prihoda gradskog vodovoda. Značajna količina ove prirodno pročišćene vode skuplja se u porječjima. Ušteda pri korištenju šumskih podzemnih voda, kojima obrada nije potrebna, iznosi otprilike 80 milijuna franaka. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Kapacitet pohrane Prvi sloj šumskoga tla pun je živih organizama i sadrži nebrojene šupljine.Te pore djeluju poput spužve i čine više od polovine zapremine tla.To znači da prvih deset centimetara šumskoga tla može sadržavati do 50 litara oborinske vode po kvadratnom metru, a to u pravilu potpuno onemogućava otjecanje šumske podloge. U jednome kubičnome metru šumskoga tla, korijenove žile mogu doseći i do 100 kilometara, što omogućava da protok kroz drenažni sustav dosegne poprilične dubine. Tako tlo u šumi listača može pohraniti do dva milijuna 3 mvode po hektaru. Zato, čak i za vrijeme dugih suša iz izvora koji se nalaze u u šumskim porječjima i dalje izvire voda, dok druga mjesta djelomično isušuju. Ravnoteža dušika Na šume zagađivači iz zraka utječu daleko snažnije nego na druge vegetacijske oblike, jer se prašina i plinoviti aeropolutanti zadržavaju visoko u krošanjama.Tako šume apsorbiraju 65 % više nitrogena iz zraka, nego vegetacija na otvorenome. Taloženje dušikovih spojeva iz zraka se od 40-tih godina prošloga stoljeća u šumama gotovo utrostručilo. U prosjeku se nataloži 30 kg po hektaru godišnje, što je daleko iznad granice od 10 – 20 kilograma, koje je šuma u stanju podnijeti. Naslage duž izloženih rubova šuma i one u blizini jakih izvora zagađenja, mogu biti nekoliko puta više od postavljenih granica. Otprilike dvije trećine dušikovih spojeva potječe od poljodjeljskih djelovanja. Pod prirodnim uvjetima je dušik u šumskim ekosustavima u stalnome kruženju. Otpalo lišće, iglice, granje i mrtvo korijenje vraća hranjiva koja su biljke pohranjivale u tlu. U tlu ona služe kao hranjiva za mikroorganizme. Nakon što se mikrobiološki transformira, dušik ostaje u tlu u obliku nitrata te ga biljke ponovo apsorbiraju korijenjem. No, međutim, od 60-tih godina prošloga toljeća, većina šuma upila je više dušika iz zraka nego što stabla mogu preraditi. Danas, pomoću pokazatelja povećanja apsorbiranih spojeva dušika, uočavamo da je u mnogim sastojinama dosegnuta granica zasićenja. Opasnost leži u budućem porastu količine nitrata u šumskome tlu, jer će to dovesti do veće razine nitrata u podzemnim vodama. Snaga pročišćavanja Na nižim nadmorskim visinama, kao što je Središnja zaravan u Švicarskoj, šume listača prilagođene lokalnim uvjetima, učinkovitije su u pročišćavanju podzemnih voda nego šume četinjača. Gubeći lišće ujesen, krošnje lis tača profiltriraju znatno manje dušika iz atmosfere nego vazdazelene iglice smreka i jela. Listopadno drveće s dubokim korijenjem veže više nitrata u šumskome tlu i kod njega hranjiva prolaze duži put, nego u četinjača čije je korijenje pliće. K tomu, četinjače uklone manje nitrata iz tla nego listače, jer za absorpciju dušika više “vole” amonijak nego nitrate. Život u tlu na kojemu su šume li stača aktivniji je, što vodi učinkovitijem filtriranju i zadržavanju i raspadanju polutanata, sa sveobuhvatnnim pozitivnim učinkom na podzemne vode. Švicarski zakon brani čistu sječu šuma ukoliko iste nisu pošumljene. To osigurava dugoročnu i učinkovitu zaštitu pitke vode u zaštićenim dijelovima šume. Prema švicarskom Zakonu o šumama, sve se funkcije u šumi moraju održavati, uključujući proizvodnju pitke vode vi soke kvalitete. U praksi, ovoj važnoj funkciji šume nije posvećeno dovoljno pozornosti. Zaštitne šume Osim tehničkih zaštitnih konstrukcija kao što su umjetne brane, i šume mogu osigurati važnu i dugotrajnu zaštitu od prirodnih nepogoda u dolinama. Bez takve zaštite ljudima bi jedino preostalo biti pripremni za evakuaciju ili zatvoriti opasna područja. Otprilike četvrtina švicarskih šuma smještena je tako da može izravno zaštititi naseljena područja i pro metnice od odrona, padajućeg kamenja, erozije tla i naplavina. Ostale šume osiguravaju neizravnu zaštitu, na prim jer sprječavaju iznenadne bujice apsorbirajući u šumsko tlo vodu. Zaštitne šume doprinose sigurnosti cijele regije. Zaštitne šume osiguravaju i dugoročnu zaštitu i dugoročnu učinkovitost.Tim bi se šumama moralo gospodariti na održiv način.Ako uzmemo prirodu kao model, šume bi trebale biti mješovite, s raznim vrstama drveća, a životinje koje brste ne bi trebale doseći brojnost na ko joj ugrožavaju razvoj mladih stabala. Gospodarenje zaštitnim šumama može ponekada biti skupo, ali je još uvijek mnogo jeftinije nego izgradnja tehničkih konstrukcija za zaštitu, kao što su brane. Zato, održavanje zaštitnih šuma treba biti uobičajeno i ponajprije sredstvo mjera zaštite, za razliku od tehničkih rješenja, osim, ukoliko doista nije potrebna 100-postotna zaštita, na primjer duž važne prometnice. Učinkovitost zaštite koju osigurava šuma, danas je ugro žena raznim negativnim razvojnim smjerovima, oso bito smanjenjem regeneracije i povećanjem broja pre starjelih sastojina. Toslabljenje, isto tako znači veću osjetljivost šuma za trajanja oluja. Vlada Švicarske iznijela je u Švicarskome nacional no me programu za šume ( NFP-CH ) funkcionalnost za |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 105 <-- 105 --> PDF |
štite šuma kao jedan od pet glavnih prioriteta: “Zaštitnedručja, željeznice, ceste, itd.) i moraju biti očuvane na šume osiguravaju ljude i infrastrukturu (naseljena po-jednakoj razini u cijeloj državi. Održavanje zaštitnih šuma Za dugoročno održavanje i potpomaganje zaštitnihnoga stanja na reprezentativnome mjestu, veličine otprišuma, Švicarska je Vlada zajedno sa znanstvenicima ilike 1 ha (područje uzorka), pa potom odlučiti koje nužne drugim terenskim stručnjacima razvila strategiju “Odr-mjere poduzeti te postaviti ciljeve – korak po korak. živ razvoj zaštitnih šuma” (SIPF). Učinci svake takve intervencije motre se duže vri- Kakvo stanje šume mora biti prema zadanim uvje-jeme, dokumentiraju se i analiziraju. Na kraju projekta tima, ovisit će o potencijalnim prirodnim opasnostima,procijenjuje se do kojeg razmjera su postavljeni ciljevi posebice lokaciji. Na primjer, koliki je broj stabala potre-ispunjeni. ban da se određena šumska površina osigura od lavina. Stručnjaci mogu izravno na terenu odrediti da li postoji Prevela Maja Glavaš potreba za djelovanjem, usporedbom trenutnoga i želj- IZ SVIJETAKUKACA– FROM THE WORLD OF INSECTS KLEOPATRA Na cijelom Sredozemlju kao i uzduž jadranske oba le i na otocima kleopatra (Gonepteryx cleopatraL.) je posvuda raširen danji leptir. Njegovu ljepotu uočit će svatko tko iole obrati pozornost na prirodne prostore u kojima leti ovaj leptir. Nalazimo ga skoro na svim staništima osim šumskih, osobito na područjima gariga i rijetkih makija, uz poljske i ostale putove, ukratko, posvuda gdje ima mnogo sunca i gdje cvate mnogo biljnih vrsta čije cvjetove marljivo oblijeće u potrazi za Sl. 2. Gozba na glavicama strička na otoku Mljetu nektarom. Osobito rado posjećuje cvjetove nekih biljaka iz porodice glavočika (Asteraceae).Srodan je i sličan našem žućku (Gonepteryx rhamniL.), samo je neznatno veći a na krilima mužjaka neki dijelovi su bla gonarančasti. Prehrambena biljka gusjenica kleopatre su vrste u rodu krkavina (Rhamnus). Leptiri lete od svibnja do kra ja listopada, mjestimice u dvije generacije. Slike i fotografije: Sl. 1. Kleopatra na cvjetovima vratiželje Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |