DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 101 <-- 101 --> PDF |
otopljenoga aluminija. Istraživači su zabrinuti i za visoke koncentracije ozona koji se nalazi blizu tla, jer napada biljne stanice. Od svih šumskih oštećenja najopasniji su potkornjaci. Stručnjaci govore o žarištu napada ako najmanje deset smrekovih stabala odumire zbog potkornjaka (Ips typographus). Oluja “Lothar” prouzročila je u prosincu 1999. godine rušenje 13,8 milijuna kubičnih metara smre ke, a to je pokrenulo dramatičnu navalu smrekovog potkornjaka. Situacija se pogoršala tijekom iznimno vru ćega i suhoga ljeta 2003. godine. Krajem iste godine pot kornjaci su uništili oko tri milijuna smrekovih stabala, što je iznosilo oko 4,5 milijuna kubičnih metara trupaca. Situacija postupno postaje sve stabilnija, ali populacije potkornjaka će još dugo vremena ostati prijetnja. S ekonomskoga stajališta, međutim, tolika količina odumrlih stabala značin veliki pad vrijednosti. U zaštitnim šumama, čak, štoviše, masovni napadi mogu, prouzročiti odrone zemlje i kamenja. Iako godišnja kolebanja jako variraju, ovisno o vrsti drveća, stručnjaci još nisu uspjeli utvrditi pogoršanje. Čini se da stupanj osutosti krošnje ovisi o stupnju stresa kojem su razne vrste izložene. Šumski požari najčešće se javljaju na južnoj strani Alpa, točnije uTicinu, Grisonu i Valaisu. Oko dvije trećine požara započnu ljudi. U 10 % slučajeva munje su naj češći prirodni uzrok požara. U prosjeku 95 požara go dišnje uništi ukupno 412 hektara šume, odnosno po požaru biva uništeno 4,3 hektara.Veliki požar kod Leuka 13. kolovoza 2003. punio je novinske članke, jer je prouzročio da 350 hektara borove šume jednostavno nestane. No sve u svemu, požari nisu problem za švicarsko šumarstvo. “Kapital” šume raste Odrediti stanje šuma uključuje ne samo procjenu njihove vitalnosti, nego i imaju li s ekonomskoga stajališta, primjerenu, održivu dobnu strukturu.Tunije postignuto stanje ravnoteže u većini švicarskih šuma, pa nailazimo na nedostatak mladoga uzrasta ispod 60 godina starosti. S ekonomskoga stajališta švicarske šume tako imaju regeneracijski deficit. Neravnoteža dobne strukture ima osobito negativne posljedice za stabilnost zaštitnih šuma, čija učinkovitost ovisi o kontinuiranoj obnovi. Mnogim se zaštitnim šu- mama nedovoljno gospodari zbog lošeg načina ulaganja. Kao posljedica javlja se stalan porast broja starih sastojina. Znanstvena su istraživanja pokazala da je puno jeftinije njegovati zaštitne šume, nego graditi tehničke zaštitne strukture. Povećanje drvne zalihe impresivan je dokaz nedovoljnog iskorištavanja šuma. Švi carske šume 3 imaju prosječnu drvnu zalihu od 367 m/ha, što je rekord zapadne Europe! Iako vlasnicima šume drvo znači kapital “više”, jednostavno ne znači i ”bolje” (veliki promje ri, trulež, loša kvaliteta drveta). Također, povećava se i šumska površina, koja danas po kriva 30 % područja Švicarske. To je velika površi na, iako bi bez ljudi šumski pokrov dosegao i 75 %. Godi ne 1874. šumarska je inspekcija zakonski spriječila nekontroliranu sječu, pa se zato danas šume svake godine pro- šire za veličinu jednog jezeraThun! Posljedice toga nisu sasvim pozitivne. Kada se šume potpuno sklope, ne samo da nestaju livade i pašnjaci, nego i cijeli krajolici koje ljudi drže prelijepima i harmoničnima, kao što su šumski pašnjaci, koji su poput parkova u Juri i središnjimAlpama. Danas su pitanja povećanja drvne zalihe i šumskih područja potpuno drukčija od onih u 19. stoljeću. Postavlja se pitanje: “Kako koristiti šume”. Potencijalno – bolje je više koristiti šume: prosječan godišnji prirast šume je 33 9,2 mpo hektaru ( u Hrvatskoj je to 5,5 m), od čega je 3 samo 6.4 m, tj. 70 % iskorišteno.Ako bi se ti trupci u potpunosti iskoristili, godišnje bi se moglo izgraditi 60 000 novih domova.To bi imalo smisla s ekološ koga stajališta, jer je drvo obnovljivi materijal s odličnim ener get skom bilancom, štoviše, korištenjem drveta dobili bi postojane proizvode koji dugoročno vežu staklenički plin ugljični dioksid (CO), a koji se oslobođa u atmosferu. 2 Šumska ekonomija u krizi Iskorištenje stabala koja su toliko dobila na prirastu, za švicarske je šume, realno gledano u suprotnosti sa sadašnjom ekonomijom. Većina šumskih poduzeća je od 1990. godine, iz raznih razloga poslovalo s gubitkom. Cijene su bile osobito niske nakon oluje “Lothar”, 1999. godine. Cijene su prosječno padale oko 30 %. Drugi je problem taj da su privatne šume rascjepkane na sitne čestice i zato svaka takva, sama za sebe, ne može dati profit. Četvrtina od milijuna privatnih vlasnika šuma u pro sjeku posjeduje svaki samo 1,3 hektara šume. Zato oni sve više suraduju s javnim šumskim poduzećima ili prepuštaju ugovore o gospodarenju i iskorištavanju šum skim poduzećima, tako da se posao obavlja učinkovito, uz pomoć moderne opreme. Šumska ekonomija i drvna industrija čine 1,6 % švicarskog BDP-a (bruto domaći proizvod), što je usporedivo s proizvodnjom satova i industrijom metala beznačajno. Sveukupni utržak od poduzeća koja proizvode ili obrađuju drvo doseže do 7 tisuća milijuna švicarskih 3 franaka. Švicarska konzumira 6 milijuna mdrvne tvari godišnje, od toga je 37 % tzv. energetsko drvo i koristi se kako bi proizvelo energiju za grijanje. Daljnih 22 % pretvara se u papir ili karton, 24 % za građenje, a 16 % koristi se za namještaj, ambalažu i druge šumske proizvode. Ukupna količina iskorištenoga drveta između 1991. i 2001. ostala je otprilike ista, ali je količina iskori štene energije drveta porasla preko 20 %. Takav razvoj znači zadovoljavajuće poboljšanje, jer korištenje drveta |