DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Kapacitet pohrane


Prvi sloj šumskoga tla pun je živih organizama i sadrži
nebrojene šupljine.Te pore djeluju poput spužve i
čine više od polovine zapremine tla.To znači da prvih
deset centimetara šumskoga tla može sadržavati do 50 litara
oborinske vode po kvadratnom metru, a to u pravilu
potpuno onemogućava otjecanje šumske podloge. U jednome
kubičnome metru šumskoga tla, korijenove žile


mogu doseći i do 100 kilometara, što omogućava da protok
kroz drenažni sustav dosegne poprilične dubine.
Tako tlo u šumi listača može pohraniti do dva milijuna


3


mvode po hektaru. Zato, čak i za vrijeme dugih suša iz
izvora koji se nalaze u u šumskim porječjima i dalje izvire
voda, dok druga mjesta djelomično isušuju.


Ravnoteža dušika


Na šume zagađivači iz zraka utječu daleko snažnije
nego na druge vegetacijske oblike, jer se prašina i plinoviti
aeropolutanti zadržavaju visoko u krošanjama.Tako
šume apsorbiraju 65 % više nitrogena iz zraka, nego vegetacija
na otvorenome.


Taloženje dušikovih spojeva iz zraka se od 40-tih godina
prošloga stoljeća u šumama gotovo utrostručilo. U
prosjeku se nataloži 30 kg po hektaru godišnje, što je daleko
iznad granice od 10 – 20 kilograma, koje je šuma u
stanju podnijeti. Naslage duž izloženih rubova šuma i
one u blizini jakih izvora zagađenja, mogu biti nekoliko
puta više od postavljenih granica. Otprilike dvije trećine
dušikovih spojeva potječe od poljodjeljskih djelovanja.


Pod prirodnim uvjetima je dušik u šumskim ekosustavima
u stalnome kruženju. Otpalo lišće, iglice, granje i
mrtvo korijenje vraća hranjiva koja su biljke pohranjivale
u tlu. U tlu ona služe kao hranjiva za mikroorganizme.
Nakon što se mikrobiološki transformira, dušik ostaje u
tlu u obliku nitrata te ga biljke ponovo apsorbiraju korijenjem.
No, međutim, od 60-tih godina prošloga toljeća, većina
šuma upila je više dušika iz zraka nego što stabla
mogu preraditi. Danas, pomoću pokazatelja povećanja
apsorbiranih spojeva dušika, uočavamo da je u mnogim
sastojinama dosegnuta granica zasićenja. Opasnost leži u
budućem porastu količine nitrata u šumskome tlu, jer će
to dovesti do veće razine nitrata u podzemnim vodama.


Snaga pročišćavanja


Na nižim nadmorskim visinama, kao što je Središnja
zaravan u Švicarskoj, šume listača prilagođene lokalnim
uvjetima, učinkovitije su u pročišćavanju podzemnih
voda nego šume četinjača. Gubeći lišće ujesen, krošnje
lis tača profiltriraju znatno manje dušika iz atmosfere
nego vazdazelene iglice smreka i jela. Listopadno drveće
s dubokim korijenjem veže više nitrata u šumskome tlu i
kod njega hranjiva prolaze duži put, nego u četinjača čije
je korijenje pliće. K tomu, četinjače uklone manje nitrata
iz tla nego listače, jer za absorpciju dušika više “vole”
amonijak nego nitrate. Život u tlu na kojemu su šume li


stača aktivniji je, što vodi učinkovitijem filtriranju i zadržavanju
i raspadanju polutanata, sa sveobuhvatnnim pozitivnim
učinkom na podzemne vode.


Švicarski zakon brani čistu sječu šuma ukoliko iste
nisu pošumljene. To osigurava dugoročnu i učinkovitu
zaštitu pitke vode u zaštićenim dijelovima šume. Prema
švicarskom Zakonu o šumama, sve se funkcije u šumi
moraju održavati, uključujući proizvodnju pitke vode vi soke
kvalitete. U praksi, ovoj važnoj funkciji šume nije
posvećeno dovoljno pozornosti.


Zaštitne šume


Osim tehničkih zaštitnih konstrukcija kao što su
umjetne brane, i šume mogu osigurati važnu i dugotrajnu
zaštitu od prirodnih nepogoda u dolinama. Bez takve zaštite
ljudima bi jedino preostalo biti pripremni za evakuaciju
ili zatvoriti opasna područja.


Otprilike četvrtina švicarskih šuma smještena je
tako da može izravno zaštititi naseljena područja i pro metnice
od odrona, padajućeg kamenja, erozije tla i naplavina.
Ostale šume osiguravaju neizravnu zaštitu, na
prim jer sprječavaju iznenadne bujice apsorbirajući u
šumsko tlo vodu. Zaštitne šume doprinose sigurnosti
cijele regije.


Zaštitne šume osiguravaju i dugoročnu zaštitu i dugoročnu
učinkovitost.Tim bi se šumama moralo gospodariti
na održiv način.Ako uzmemo prirodu kao model,
šume bi trebale biti mješovite, s raznim vrstama drveća,


a životinje koje brste ne bi trebale doseći brojnost na ko joj
ugrožavaju razvoj mladih stabala.


Gospodarenje zaštitnim šumama može ponekada biti
skupo, ali je još uvijek mnogo jeftinije nego izgradnja
tehničkih konstrukcija za zaštitu, kao što su brane. Zato,
održavanje zaštitnih šuma treba biti uobičajeno i ponajprije
sredstvo mjera zaštite, za razliku od tehničkih rješenja,
osim, ukoliko doista nije potrebna 100-postotna
zaštita, na primjer duž važne prometnice.


Učinkovitost zaštite koju osigurava šuma, danas je
ugro žena raznim negativnim razvojnim smjerovima,
oso bito smanjenjem regeneracije i povećanjem broja
pre starjelih sastojina. Toslabljenje, isto tako znači veću
osjetljivost šuma za trajanja oluja.


Vlada Švicarske iznijela je u Švicarskome nacional no
me programu za šume ( NFP-CH ) funkcionalnost za