DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 116 <-- 116 --> PDF |
IN MEMORIAM ZLATKO LISJAK, dipl. ing. šumarstva(1948 – 2009) Nakon duge i teške bolesti u Požegi je 17. veljače 2009. u ranim ve černjim satima, u 61. godini pre- mi nuo i zauvijek nas napustio dipl. ing. Zlatko Lisjak. Iznaših redova otišao je još jedan kolega iz malobrojne starije generacije požeških šumara. Iako smo znali da se pos ljednjih godina bori s podmuk lom bolešću, vijest smo primili s ne vjericom i tugom. Dipl. ing. Zlatko Lisjak rođen je 26. srpnja 1948. u Požegi, u katolič koj obitelji Josipa iVjekoslave; roditelji su mu bili službenici. Svoje djetinjstvo provodi u igrama s vrš nja cima, ponajviše s druge, sjever ne strane Orljave, izvan središta grada, naVeličanki, kodVajzlerova mlina. Osnovnu i srednju naobraz bu stječe u rodnome gradu: osnovnu školu završava 1963., a realnu gimnaziju 1967. godine. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu diplomira 1973. Početkom kolovoza iste go- di ne zapošljava se u Odjelu za uređi vanje šuma ondašnjeg Šumskoga gospodarstva Slavonska Požega., a od 1. prosinca 1975. počinje raditi u šumariji Velika. Početkom veljače 1982. postavljen je za upravitelja šumarije te ovu odgovornu dužnost obavlja do 1994. godine, kada je u Upravi šuma Požega, javnoga podu zeća “Hrvatske šume” Zagreb, ime novan za rukovoditelja Odjela za ekologiju i zaštitu šuma. Na ovo me mjestu hvata se u koštac s novim izazovima, no budući da pokazuje izrazit i istančan smisao za ekološke probleme hrvatskoga šumarstva, svoj posao obavlja uspješno, precizno, pedantno i savjes no, izvršavajući sve postavljene zadat ke. Stalno se pritom zalaže za veći dig nitet šumarske struke, objavljujući pojedine radove na tu temu u strukovnom glasilu. Poznata je njegova kvalitetno i stručno izrađena stu dija o “Eminovačkom lugu”, ko ji naziva požeškim Maksimirom i za laže se da ovo mjesto za odmor i rekreaciju postane zaštićeni prirodni objekt, park-šuma. Iako narušenog zdravlja, što ga sprječava u normal- nom i kontinuiranom izvršava nju re dovitih šumarskih poslova, nije klo nuo duhom, te se uporno i prkosno borio protiv podmukle bolesti, stalno nešto radeći, posebice aktiv no na izdavanju pojedinih knji ga iz po dručja šumarstva, a u ok viru svoje nakladničke obiteljske tvr tke “ITD Gaudeamus”. Naziv tvrt ki daje po poznatoj gimnazijskoj matural noj pjesmi, a ona upuću je na veselo i radosno ras položenje, na oso bine koje su tijekom radnoga i ži votnoga vijeka krasile našega Zlatka, ali i na kratkoću čovjekova življenja: ”Gaudeamus igitur, Iuvenes dum sumus, Post iucundam iuventutem, Post molestam senectutem, Nos habebit humus…” (Radujmo se, dakle, dok smo mladi. Poslije ugodne mladosti, poslije dosadne sta rosti, imat će nas zemlja…, tj. dolazi smrt.) Kao rijetko svestran stručnjak ši rokih vidika i zavidnog općeg obr a zovanja, s darom za pisanje, me đu požeškim šumarima isticao se osebuj nošću, originalnim ideja ma i smi s lom za estetiku. Svoje je bogato šumarsko i životno iskustvo ne sebič no prenosio na svoje kolege i najbli že suradnike, a velikom marljivošću, zalaganjem i poštenjem bio je primjer drugima, posebice mlađim suradnicima. Kao cijenjeni šu marski stručnjak autor je i ko a u tor niza stručno- znanstvenih članaka, po lemika i zapaženih fotografija u “Šu marskom listu” te knjiga iz područja šumarstva, gljivarstva, poljoprivrede i vatrogastva. Od njegovih radova navodimo: “Priručnik za pro izvodnju šampinjona” (Požega, 1980.), Izložba fotografija “Šumarstvo iz blizine” (Muzej Požeške kot line ,1984.), “Uzgoj gljiva” (Zagreb, 1984., 1989.), “Izbor dopuns kih zanimanja (s Milanom Žgelom; Zagreb, 1991.)”, zatim u Šumars kom listu: “Osvrti na inicijativu za iz dvajanje šumskog transporta (fa ze II) iz jedinstvenog tehnološkog procesa proizvodnje šumskih sortimenata”,“ Da li se šumarstvo odreklo gljiva kao sporednih šumskih proizvoda”, “Optimalno korištenje drvne mase u eksploataciji šuma”, “Ugroženi dignitet šumarske stru ke, ili kako se zaštititi od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja”, “Domaćini žute imele (Loranthus europaeus) i intenzitet zaraze na području Uprave šuma podružnice Požega” (grupa autora), “Suradnja šu mara i vatrogasaca”, “Eminovačka šuma” – požeški Maksimir!?”. Početkom prosinca 2008. u Požegi su predstavljena hrvatska izda |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 117 <-- 117 --> PDF |
nja dviju knjiga iz područja zaštite šuma “Atlas šumskih oštećenja” i “Atlas bolesti i štetnika na drveću i grmlju”, a kolega Lisjak bio je je dan od prevoditelja s njemačkog jezika i najzaslužniji za to što su knjige ugle dale svjetlo dana, u surad nji s ko legama sa Šumarskog fakul teta, Šu marskog instituta, s po žeškom podružnicom Hrvatskih šuma i požeš kim ogrankom Hrvatskoga šumarskog društva. Zbog već ozbiljno narušenog zdravlja, ovom vrlo posje ćenom i dobro organiziranom sku pu u Hrvatskoj gospodarskoj k omori nije mogao nazočiti. Osim navedenih atlasa preveo je s nje mačkog i pripremio za tisak nekoliko popularnih i praktičnih priručnika za atraktivna dopunska zanimanja: o pi vu iz vlastitog podruma, šparoga ma, uzgoju borovnica i brusnica i voćnim vinima. Bio je nakladnik nedavno izašle knjige “Požega i Požeš tina okom šumara”, a neumitna smrt spriječila ga je u izdavanju još nekoliko popularnih i stručnih knji ga iz područja šumarstva, koje je optimistično najavljivao i pripremao. Na predstavljanju atlasa u Požegi, dr. sc. Miroslav Harapin je podsjetio na jed nu drevnu mudrost te kazao: “Čo vjek postiže puninu svoga živo ta kada porodi dijete, kada posadi drvo i kada napiše knjigu. Kolega Lisjak je sve navedeno učinio i zaslužuje čes titke jer mnogi kojima je to gotovo posao, i moglo bi se reći za da ća, nisu uspjeli napisati knji gu”. Radeći u veličkoj šumariji osobitu je pozornost usmjeravao na bolju racionalizaciju i organizaciju šumske proizvodnje, te na uzga janje i zaštitu šuma, a bio je vrlo ak tivan u osmišljavanju svojih neiscrpnih ideja. Zaslužan je za ure đivanje glavnog stovarišta drv nih sortimenata u blizini željezničke postaje, gradnju stacionara za smještaj šumarijskih radnika, a osobitu brigu vodio je o sindikalnom odmaralištu “Gabrijelovac” na veličkim livadama. Možemo slobodno reći da je bio začetnik izrade drvne galanterije u požeškoj Upravi šu ma, nabavljajući male strojeve za obradu drveta. Stanovnici velič ko ga kraja pamtit će ga kao jednog od pokretača uređenja zdenca “Pos tave”, pokraj potoka Radovanke, ispod Mališčaka, uz koji se iskazuje počast Josipu i Mariji, a o kojemu je vodio brigu i iz bolesničke postelje. Uz redovne obveze na svome rad- nom mjestu, kolega Zlatko ba vio se fotografijom, omiljenim hobijem iz studentskih dana, te uzgajanjem glji va kojima je, kao vrstan praktičar i pisac, posvetio znatan dio svo ga života. Na velič kom području cijepio je panjeve za uzgoj bukovača, bavio se uzgajanjem šampinjona, a njegove popularno napisane knjige o gljivama zauzimaju vidno mjesto na policama mnogih kolega šumara, privatnih biblioteka te knjižnica i knji žara diljem Hrvatske. U šumarijskom voćnjaku brinuo se o uzgajanju šljiva i proizvodnji kvalitetne rakije, a poznata je njegova čuvena “viljemovka” od krušaka uzgojenih u njegovom požeškom voć njaku. Kao upravitelj šumarije bio je u veličkom kraju uključen u sva društvena zbivanja, stalno surađujući s va trogascima, lovcima, planinari ma, ribolovcima i članovima drugih druš tava. Dugogodišnji je član Druš tva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije, odnosno požeš kog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva. Kao čovjek, kolega Zlatko bio je pošten, skroman, nenametljiv, sa mozatajan, druželjubiv i nemirna ve se- log duha. Pamtit ćemo ga po nje govomosebujnomtemperamen tu i originalnoj prepoznatljivosti. Bio je brižan suprug, otac, brat i djed. Od kolege Zlatka oprostili smo se na požeškom groblju Svetog Ilije i ispratili ga na posljednje počivalište. Hvala mu na njegovoj dobroti, poštenju i neizbrisivom tragu što je iza sebe ostavio!Valjda sluteći da je na kraju svoga životnoga puta, u jednoj je od svojih posljednjih knji ga napisao: “Ponosan sam i sretan što sam bio stabalce u hrvatskome šu marstvu”. Mi, njegove ko lege po nosni smo na to što je s nama ra dio i s nama se družio, a iza njega će os tati nenadoknadiva praznina.U ime požeške podružnice Hr vatskih šu ma i požeškog ogranka Hrvat skoga šu- mar skog društva prigo dnim oproštajnim riječima, u nazoč nosti pokojnikove obitelji, rodbine,mno gobrojnih kolega iz “Hr vatskih šuma”, prijatelja i znanaca, obratio se dipl. ing. Ivica Fliszar, voditelj Proizvodnog odjela UŠP Požega. Upu tio je izraze is kre ne sućuti supru zi Ani, kćerki Maji, sinu Josipu, bra tu Ivici te ostaloj tugujućoj rodbini. Neka mu je slava i hvala i laka mu bila hrvatska zemlja! IvicaTomić, dipl. ing. šum. |