DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 118     <-- 118 -->        PDF

IVICA(MIŠO) CIRKVENI (1919–2009)


U nedjelju poslije podne, 15. siječ
nja 2009. god. zauvijek je prestalo
kucati plemenito srce Ivice –
Mi še Cirkveni, našeg kolege i
pri jatelja, cijenjenog i uvaženog
struč njaka u šumarstvu i drvnoj industriji,
člana Hrvatskoga šumarskog
drštva, ogranka u Zagrebu.


Ivica Cirkveni rođen je u Cetingradu
27. 12. 1919. god. od oca Nikole
i majke Matilde rođ. Brkljačić.
Otac mu je bio obrtnik, a majka učiteljica.
Osnovnu je školu završio
1930. god. u Cetingradu, a Državnu
realnu gimnaziju u Novoj Gradiški
1938.god. Šumarstvo je studirao na
Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, a diplomirao
je na Šumarskom odjelu
1947. god.


Kao učenik gimnazije i kao mla di
student povezao se s naprednom
omladinom, pa radi opasnosti od
uhićenja odlazi u NOB.


Nakon završetka studija i diplomiranja
prvo radno mjesto bilo mu
je u Odjelu uređivanja šuma u Ministarstvu
šumarstva Slovenije, zatim
je premješten u lipnju 1949. god. u
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
Crne Gore, u Odjel tak sa cije,
gdje je radio do lipnja 1950.god.
Nakon toga dolazi u Okučane i od
lipnja 1950. god. do kraja 1955.
god. bio je upravitelj Šumarije Okučani
u sastavu Š.G. Nova Gradiška.
U siječnju 1956. god. dolazi na mjesto
tehničkog direktora u Dl “Slavonija”
u Slavon skom Brodu. Tu je
dužnost savjesno i uspješno obavljao
do kraja 1962. god.Teiste go-
dine postavljen je za generalnog
direktora Kombinata “Slavonija”,
drv. industrija Slavonski Brod. Na
toj dužnosti ostaje do kraja 1967.
god., kao vrstan stručnjak i posebno
kao čovjek koji je poznavao problematiku
šumarstva i drvne industrije.


Brinuo je o svom stručnom usavršavanju,
sudjelujući na stručnoj specijalizaciji.
Kao komunikativan i
visoko stručan čovjek bio je poznat,
te je prihvaćen u zajedničko združeno
poduzeće “Uniondrvo” za unutrašnju
i vanjsku trgovinu u
Zagrebu. To je poduzeće osnovalo
šest drvno industrijskih poduzeća u
Hrvatskoj, a on je početkom 1968.
god. izabran za direktora tog poduzeća.
Nakon likvidacije združenog
poduzeća postaje direktorom Centra
za razvoj drvne industrije slavonske
regije u Slavonskom Brodu i na toj
duž nosti ostaje do mirovine 1980.
godine.


Tijekom svog radnog vijeka, kao
vrijedan šumarski i drvarski stručnjak,
prenosio je stečeno znanje i
iskustva na svoje kolege i mlađe suradnike.
Bio je blag, miran, strpljiv i
vesele naravi. Bio je vrlo aktivan
član u mnogim organizacijama, društvima
i udruženjima, a posebice u
Savezu inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske. Dolaskom
u Slavonski Brod bio je
među osnivačima Društva inženjera
i tehničara šumarstva i drvne in dus tri
je Slavonski Brod. Među ostalim,


zaslužan je i za povrat vlasništva
Šumarskog doma u Zagrebu natrag
u vlasništvo Hrvatskog šumarskog
društva.


Svojim stručnim i društvenim
ra dom dao je veliki doprinos našoj
struci, kao i društvenoj zajednici u
kojoj je djelovao. Za svoj rad i postignute
uspjehe bio je pohvaljivan
a primio je i više priznanja i odlikovanja.
Svi mi koji smo radili i surađivali
s njime, pamtit ćemo ga i
sjećati ga se kao dobrog, pravednog,
tolerantnog i dobronamjernog
čovjeka. Njegova vesela narav i
muzička nadarenost koju je razvijao
i gajio cijeli život, omogućila
mu je široki krug prijatelja i izvan
struke. Odlaskom u mirovinu tu
svoju društveno aktivnost nastavio
je, posebno u Domu umirovljenika
u koji otišao zadnjih godina iz
zdravstvenih razloga. U Hrvatskom
šumarskom društvu, ogranak Zagreb,
čiji je bio član ta njegova aktivnost
posebno se osjetila, kako
kao glazbenika tako i organizatora
glazbenih događanja u raznim prigodama.



Teško je pomiriti se s nepobitnom
činjenicom da se opraštamo s
njime, sjećajući ga se kao čovjeka
punog života. Razumljivo je da njegov
odlazak najteže pada njegovim
najbližima, sinovima s njihovim
obi teljima i ostaloj rodbini, kojima
u osobno ime, u ime njegovih kolega
i svih članova Hrvatskoga šumarskoga
društva ogranak Zagreb,
iskazujemo iskrenu sućut.


Dragi naš kolega i prijatelju počivaj
u miru i nekaTi je laka hrvatska
gruda.


Za HŠD ogranak Zagreb,
Roman Biljak, dipl. ing. šum.