DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 80 <-- 80 --> PDF |
tara. Rast od samo 50 cm mogao bi imati dramatične (2) učinke na priobalne gradove i atole. Što se pak šuma sjevera tiče, one će tamo gdje bude toplije i vlažnije proširiti svoj areal na današnja travnata područja, a one pak crnogorične i na pojas tundre.To, među tim, ne vrijedi za tamošnje sisavce i ptice, poput po larnog medvjeda, polarne lisice, morževa, pingvina. Pri mjerice, zbog klimatskih promjena njegova zavičaja, topljenja leda na Sjevernom polu, već sada je polarni medvjed prisiljen preplivavati velike udaljenosti u potrazi za ledenom santom, dok arktička lisica, stanovnik tundre, iz godine u godinu sve dulje nosi mnogo tanji i čokoladno smeđi “kaput”, za razliku od onog bijelog krznenog plašta u kakvome je obično na slikama. Moglo bi se pokazati da je planetarno zatopljenje najveća promjena u okolini što ju je ikad izazvala ljudska aktivnost. Godine 1997. protokol iz Kyota bio je prvi pokušaj u nastojanju da se ispuštanje ugljičnog dioksida stavi pod nadzor. Na žalost, u tome nije do kraja uspio. Da bi se to realiziralo, trebat će se što hitnije prebaciti s fosilnih goriva na obnovljive izvore, kao što je primjerice sunčana energija. Imajući na umu sve do sada iznijeto, ne treba čuditi da je Hrvatska pošta (i ne samo ona) odlučila izdati poštanske marke posvećene problemu zaštite polarnih područja i ledenjaka, a vezano uz napore znanosti da se ti problemi što bolje izuče i razriješe. Naime, 2007./08. go- Atol je koraljni otok koji su tijekom mnogih godina izgradile aktivnosti koraljnih životinja i drugih organizama. dina proglašena je Međunarodnom polarnom godinom, koja je u ožujku 2009. i okončala. Marke, njih dvi je, izda ne u obliku bloka veličine 112 x 73 cm, tehnikom vi- še bojnog offsetnog tiska tiskao je čakovački Zrinski. Au tor likovnog rješenja je Hrvoje Šercar, grafički dizajner iz Zagreba. Nominalna vrijednost bloka-marki je 10,00 kn (2 x 5,00 kn), a u promet je stavljen zajedno s pri godnom omotnicom prvoga dana (FDC) 27. ožujka 2009. u nakladi od 30.000 primjeraka. Ovaj prikaz okončat ćemo upitom već spomenutog Marka Pavića, autora propagandnog letka izdanog povodom tog izdanja, a koji glasi: Što mi kao pojedinci možemo učiniti na zaštiti polarnih područja? Iako smo, navodi autor, ne samo daleko od njih (ledenjaka), nego smo i mala država, ipak možemo dati svoj doprinos. Kao nacija možemo planirati održivi razvoj koji ne će dodatno ugrožavati Zemlju, a kao pojedinci možemo štedjeti i učinkovito trošiti, bolje planirati i smanjiti svoj “otisak” u emisiji stakleničkih plinova, kako bismo pomogli svi ma na planetu. Pavić vjeruje da će i izdanje ove prigodne marke imati određen utjecaj i pridonijeti podizanju svijesti o potrebi zaštite polarnih područja i ledenjaka. Marke na istu temu izdala je i pošta našeg sjeverozapadnog susjeda Slovenija, “ukrasivši” ledenjake usp je lim crtežima polarnih medvjeda, morževima, kitovi ma, pingvinima i polarnom lisicom, kojima je topljenje ledenjaka neposredna prijetnja. Alojzije Frković OSORŠĆICA U gradu Osoru preko mosta prelazimo iz otoka Cresa na otok Lošinj. Najviši vrh otoka jeTelevrin (589 m) na gori Osoršćici koja je po obližnjem Osoru, nekad kopnenom vezom spojenom s otokom Lošinjom, i dobila ime. Preko šume hrasta crnike i crnog jasena, dijelom nalik na visoku makiju, uz mnoštvo ciklama u proljeće (Cyclamen repandumS.S.) podižemo se prema planinarskom domu Sv. Gaudenta (276 m) koji je smješten na istaknutom mjestu sa širokim pogledima uokolo. Kad u proljeće cvate crni jasen(Fraxinus ornusL.) pogled nam kruži po okolnim padinama iz čijeg zelenila izranjaju veće ili manje hrpe bijelih rascvalih jasenovi stabala, a zrakom se širi ugodan i opojan miris. Za nepunih sat i po može se dobro označenom stazom dospjeti doTelevrine. Odavde su vidici nešto ma nji prema Osoru, prema istoku i prema onim lagunama istočno od grada jer ih zaklanja razmjerno prostrana šuma primorskog bora i borovice. Na zapadnoj strani otvorenoj prema moru pozornost nam privlače strme i razlomljene stijene sa zanimljivim geomorfološkim napore ovuda se može i proći i upoznati najslikovitije dijelove gore Osoršćice i cijelog otoka Lošinja. Put od vrhaTelevrine možemo nastaviti grebenom prema jugu i spustiti se na otočku magistralnu cestu kod Nerezina. Ljepotu krajolika Osoršćice najbolje ćemo doživjeti u proljeće kad još nema visokih temperatura i kad je de taljima uzduž donje polovice padine. Uz povećane Donji dijelovi Osorščica u proljeće |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 81 <-- 81 --> PDF |
hod po kamenjarama gornjeg dijela ugodniji a okoOsoršćica je desetak kilometara duga i prosječno sebe susrećemo mnoge proljetnice u cvatnji. Osorski2,5–3 km široka planina. bis kup Gaudencije blagoslovom je oslobodio otok od zmi jaljutica. S BOŽURIMANAZELENOJ ŽBEVNICI Ćićarija i Učka omeđuju Istru sa sjevera i istoka. Prelazeći Planik (1272 m), Ćićarija se prema sjeveru i sjeverozapadu uzdiže u obliku više vapnenačkih stepenica. Njezin greben izduljen oko 30 km u smjeru sjeverozapad- jugoistok dobro se oslikava s ceste južno od Buzeta prema Marincima. Dok se ujutro podnožje s dijelom Buzeštine i Buzetom na uzvisini još prekriva bijelim maglama, visoravan Ćićarije sjaji okupana suncem. Najzapadnije i najviše uzvišenje Ćićarije, udaljeno tek koji km od slovenske granice, je zelena Žbevnica (1014 m). Od malog ćićarijskog mjestašca Bresta, gdje obitava tek nekoliko žitelja Ćića, osobitog govornog izričaja, 12 km sjeverno od Buzeta, za nepun sat ne suviše naporna hoda eto nas na Žbevnici. Put nas vodi u donjoj polovici šumom, a u višim predjelima prolazimo livadama punim raznolikih boja i mirisa. Ćićarija je u tom zapadnom dijelu golih travnatih vrhova i zaravni, prostranih zelenih udolina i s malo vapnenastih stijena na površini. U širem prostoru Žbevnice jednoličnost travnatih pros tora prekida više većih ili manjih vrtača, također oze lenjelih, ali s drugim biljnim vrstama. Po rubovima vr tača te na velikim travnatim površinama pozornost nam privlače mnogobrojni grmovi velelisnog božura (Paeonia corallinaRetz.).Ako ovamo navratimo tijekom mjeseca svibnja uživat ćemo u nesvakidašnjim susretima i ljepoti ove naše zaštićene vrste. Božuri su na zočni širom Ćićarije, a na Žbevnici ćemo ih susresti sve do najviših predjela planine. Uz božure je mnogo i GROMOTULJA Doći na veliki otok Cres a ne posjetiti mjesto Lube- nice, znači učiniti veliki propust. U Lebenicama se ima Populacija božura na Žbevnici drugih cvatućih vrsta pa Žbevnica mjestimice pruža utisak pravog cvjetnog perivoja. Značajno mjesto u njemu zauzimaju i brojni primjerci kovilja (Stipa pennataL.) čiji sivo bijeli cvatovi poput valova giblju se u planinskom povjetarcu. Ljiljan zlatan (Lilium bulbiferumL.) kao da se u cvatnji natječe s božurima sve do vrha. Šume su znatno niže i zauzimaju na Ćićariji zamjetne površine u udolinama,. Radi takvih reljefnih i vegetacijskih značajki, oko mot ri daleke vidike na sve strane. Možda je najljepši onaj prema središnjoj Istri koju iz ptičje perspektive otkri vamo kao prostor nemirna uzbibana reljefa s mnogo ze lenila. Pogledi prema zapadu sežu do zapadnih obala Istre, gradića uz nju i do mora. U LUBENICAMA mnogo toga naučiti i vidjeti, osim što ćemo uživati u je dinstvenim vidicima budući se prastaro naselje smje stilo na vrhu vapnenačkog grebena. Jedna od lubeničkih zanimljivosti je i biljka trajnica gromotulja (Alyssumsp.). U proljeće je zatičemo na mnogim mjestima unutar naselja te skoro da i nema prikladnog staništa koje nije naselila. Kako se odlikuje mnogobrojnim žutim cvjetovima, njezini grmovi su pravi ukras čiju ljepotu dugo pamtimo jer je naprosto srasla sa zidovima kuća, olucima, tornjem jedne od pet crkava i crkvica, krovištima i starim gradinama koje su nekad okruživale ovo jedinstveno naselje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. Gromotulja u Lubenicama na otoku Cresu |