DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 83 <-- 83 --> PDF |
opisu postao najbogatiji čovjek svog doba u tadašnjem poznatom svijetu.Svoje profite izvukao je iz vatre i rata, učinivši javne nesreće svojim najvećim izvorima prihoda, navodi Plutarh. Kao trijumvira Sirije ubili su ga Parti, a s vremenom je njegovo ime postalo sinonimom za golemo bogatstvo sumnjiva porijekla. Stanje u Rimu tog doba oslikava Salustije, koji je bio dobar poznavatelj prilika kao povijesničar i kao visoki dužnosnik u jednoj provinciji. Ostalo je zabilježeno, da ga je od osude za nepošteno stečena bogatsva spasio Cesar, kojemu je u znak zahvale kupio vilu uTivoliju kraj Rima. U tom vremenu, prema vlastitom mišljenju, najveći i najčestitiji čuvar rimskog erara, Katon Cenzor, pretrpio je preko četrdeset optužbi za korupciju, što indicira stanje morala tadašnjeg vremena. Upravo se Katonu Cenzoru pripisuje glasovita izreka: “Ceterum ceneso Carthaginem essedelendam”, (Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti). Zašto se Katon toliko ljutio na Kartagu? Razlog ljutnje vidjeli su neki u osobnim Katonovim interesima koje je ugrožavala Kartaga, a oni se svode na činjenicu da je Kartaga izvozila ulje koje je Katon na veliko proizvodio. Koliko je Rim bio zahvaćen porocima, pokazuje činjenica da je Ciceron bez ograda hvalio politiku klijentelizma, prak su pre poruka, gorljivu zaštitu posebnih interesa, ciljano dari vanje kao i “sindikalnu” zaštitu kategorija. Uz izdašne darove starim i novim prijateljima Jugurta, koji se došao obraniti od “sramotnih optužbi” pred Senatom, odlazeći iz Rima, promatrao ga je s uzvisine rekav ši: “o grade potkupljivi i zreo za propast, ako bi se na šao kupac”! Uspješno i sretno nedjelo zove se vrlina, zaključio je Seneka. Od IVstoljeća stvari su se znatno pogoršale, a najpohlepniji u iznudama bili su nadzornici, koji su svoje položaje kupili novcem nepošteno zarađenim na državnim dužnostima. Odijela namjesnika bila su napravljena od samih džepova, može se pročitati u Juliju Cesaru, Bertolta Brechta. Oportunisti su spasili narod, tvrdio je Ciceron, a iznuđivanje, ulagivanje, korumpiranje i spletkarenje uz ognjište moći (dovoljno blizu da se možeš ugrijati, ali ne toliko da se možeš sažeći) nečisto je umijeće koji svaki dobar nemoralist njeguje. Srednji vijek i reformacija Nastupom tzv. “barbarske ere”, po konačnom raspa du Rimskog carstva, nastavlja se civilijazijska evolucija, koja će dovesti do ranog srednjevjekovlja, praćena dekadencijom društva i korupcijom kao pogonskom snagom. Generatori takvih odnosa postaju vladajuće strukture, Crkva i plemstvo, koje će u konačnici dovesti do nebrojnih ratova, rapidnog propadanja preostalih moralnih zasada, crkvenog raskola, te kasnije, do Reformacije, ko jom će se razobličiti amoral institucija, nositelja ovlaštenja i vlasti. Padom Bizantskog carstva i prodorom Osmanlija, 1453. godine, Stari kontinent za dugo razdoblje cementira vazalni odnos gospodara i podanika, o nekolicini moćnika ovisilo je mnoštvo poniznika. Osim društvenih promjena, tijekom čitave epohe srednjevjekovlja, sukob između protukorupcijskog ideala kršćanskog morala i stvarnosti korištenja moći, bio je više od prolazne zgode, tim više jer će na kraju imati trajne posljedice za daljne evolucijske pomake, koje će korupcijski fenomen ostvariti, zajedno sa praksom mita tijekom vremena. Živeći svoje živote u tom vremenu, mnogi, pogođeni u ostvarivanju svojih legitimnih prava korupcijom i mitom, s ironijom primijećuju: “Živimo u zlatno doba, zlatom se može sve kupiti”. Dekadencija papinskog dvora postiže svoju kulminaciju za pontifikataAleksandraVI (Rodrigo Borgia), čiji je izbor bio posljedica puta sazidanog od bezočnosti. Da bi udovoljio potrebama svojih ambicija i ambicijama svoje djece (bilo ih je sedmero, a među njima i sin mu Cesare Borgia), osniva ured za “prodaju oprosta od grije ha” Datarija, kojemu je imao neposredni pristup. Ova opačina bez primjera u povijesti, dovest će na kraju do Reformacije Martina Luthera i još jedne crkvene podje le. Na scenu je doveden Protestantizam kao nova vjerska doktrina. Oslobođeni patine prošlosti ka toličke kulture, pripadnici ovog, novog kršćanskog pravca, utemeljuju novu etiku, koja će dovesti do pragmatizma u rađanju dobitnog poduzetničkog duha, koji će u mnogome odrediti zbivanja u ranom kapitalizmu. U svojim “Pismima”, iz tog vremena, Francesco Petrar ca piše: “Zlato stvara roba od slobodnog čovjeka i slo bodnjaka od roba, razrješuje kraljeve. Zbog njega ljudi sijeku slavu hrabrih, umnih i lijepih”. Na zasadama protekle epohe rađa se Machiavelizam u poimanju politike, koja se shvaća kao: “moć i lukavstvo; svaka moralna napetost iz nje je isključena; unijeti u nju moral mogu samo naivci. Ljudi koji vode politiku i vrte se oko moći, na svakoj njenoj razini, provode djelatnost koja se prevodi u samovolju, prepotenciju i nezakonito bogaćenje. Uostalom, većina promatrača i aktera iz tog vremena slaže se u jednom (pa i Machiavelli) da je korupcija odsutnost vrline. Neporočne ljude je teško imati za prijatelje, dapače, nije lako ni pristati na njihovu stranu. Konačno, ljudi u drugim ljudima mrze svoje vlastite poroke. Ovo burno razdoblje dovodi do pojave antisemitizma u Europi, upravo na valu svekolikog moralnog sloma izaz vanog korupcijom, mitom, lihvaranjem i lakomoš ću, a što će, gledajući na ostvarenu budučnost, imati tragične posljedice sve do današnjih dana. Trgovačka djelatnost Židova uvelike je pridonijela rađanju antisemitizma, koji nastaje u krilu aristokracije kao dužnika. Od apsolutizma do Francuske revolucije Sedamnaesto stoljeće u Francuskoj, ponajprije je stoljeće korupcije koja je dosegla vrhunac i imat će za posljedicu izbijanje revolucije 1789. godine. Istovremeno, to je doba moralizma. Promatrači zbivanja u francuskom društvu toga vremena, ne bez cinizma, zaključuju: “Ako je točno da se porok ne može uništiti, umi jeće tih koji vladaju jest u tome da ga usmjere prema javnom |