DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 84 <-- 84 --> PDF |
dobru”. Zlo korupcije u Francuskoj Kralja sunca nije polazilo iz siromaštva u zemlji, već, zbog privatnog zaduživanja suverena, budući nije postojalo Ministarstvo financija ili državna banka koji bi jamčili za takva za du- ži vanja kod privatnih kreditora. Osobno bogatstvo državnog nadzornika za financije opredijeljivalo je zajmodavce da udovolje traženjima zajmova samoga kralja.Takva pozicija državnog nadzornika za financije postaje paradigmom za korupciju, nepotizam i nezakonito bogaćenje tadašnje Francuske. Etičko pita nje apsolutističke Europe 17-og stoljeća, gotovo nije postojalo, a dobrobit svake države onoga vremena poisto vjećivala se s dobrobiti suverena. U svojim “Razmiš ljanjima o kraljevskom zanimanju”, Luj XIV zaključuje: “Na prvo mjesto dolaze interesi države.Tko poštuje to prvenstvo, radi za vlastito dobro. Dobit za državu ide u korist vlastite slave. Ne postoji upravitelj pokrajine koji ne čini neku nepravdu, vojnik koji ne živi razuzdano, gospodičić koji se ne ulizuje tiraninu..., Čak i najpošteniji činovnik dopušta da bude korumpiran, nemoćan da ide protiv struje. I tako, narod, umjesto jednog ima tisuće vladara.” Interesi i navike, uvijek će određivati da bude mnoš tvo onih koji će slijedom svojih motiva, pristajati na “dobrovoljno robovanje”, često više i od onih koji žele slobodu. Za mnoge bogatstvo postaje i ostaje djetetom poroka, a ne vrline. Iako radikalna u svom nastojanju da iz temelja promijeni odnose, Francuska revolucija ipak nije uspjela zbrisati korupciju aristokracije i ne do nijeti nove oblike javnog i privatnog nemorala, kao i do novih subjekata spremnih na usvajanje tog fenomena. Nepotkupljivi Robespierre završio je na giljotini, nakon što je teror opustošio Pariz i Francusku. U djelu njemačkog dramaturga Georga Buchnera, obraćajući se Roberspierru, Danton govori: ”Nisi uzimao no vac niti si pravio dugove. Nisi spavao s tuđim žena ma, uvijek si bio pristojan, nikada nisi bio pijan... Robesprierre, odvratno si ispravan; bilo bi me stid da sam trideset godina hodao između neba i zemlje uvijek s takvom moralnom fizionomijom, samo zbog bijedna užitka spoznavanja da su drugi gori od mene...Toliko si krepostan, da je za tebe i život porok.Tis tvojom vrlinom, Robespierre!. No, revolucije prolaze i ljudi ostaju isti, živeći svoje živote i pravdajući svoj nemoral i kukavičluk voljom “više” sile i okolnostima vremena. Građanske revolucije u XVIII. i XIX. stoljeću do- vest će do smjene aristokratskih vlada demokratskim te epohalne podjele vlasti na Zakonodavnu, Izvršnu i Sud sku, najprije u Engleskoj. Cinici naspram svake vla sti zaključu ju kako u aristokratskim vladama ljudi na javnim dužno stima jesu bogati i žele samo moć, dok u de mokracijama državnici su siromašni i moraju izgraditi svoj imetak. Ima li tu bilo kakve razlike? Možda po vremenu kada su bogatstva vlastodržaca nastala. Kada je aristokracija u pitanju, onda je to bilo nešto ranije, a obnašatelji javne vlasti u demokracijama svoja bogatstva dosezali su kroz vrijeme svojih mandata, u pravilu po istim uzusima, pri čemu su korupcija, mito i zloporaba položaja svakako bili ključni instrumentariji. Ekonomska evolucija i kolonijalizam Engleski ekspanzionizam potaknut ekonomskim raz lozima, doveo je do stvaranja najvećeg kolonijalnog carstva u poznatoj povijesti, a što je imalo za posljedicu pojavu velikih migracija u ostale dijelove svijeta. Za trojicu ljudi tadašnjeg engleskog establišmenta. Francisa Bacona, filozofa i državnika, lorda i kancelara kraljevstva, Samuela Pepysa, organizatora Ratne mornarice i Warena Hastingsa, jednog od tvoraca engleske Indije, vežu se svjedočenja da su primali mito i bili korumpirani, a da su pri tome ostajali potpuno spokojni, ne osjećajući bilo kakav sram zbog toga. Suočen s optužbama za korupciju pred Domom lordova, F. Bacon se javno ispričao, dometnuvši kako svako vrijeme ima svoje običaje i podsjetivši na to kako je jedan od sedam mudraca znao reći da su zakoni poput paučine, koja hvata male muhe, ali koju velike muhe probijaju. Pripomenuo je još k tome da svi tako rade. Zastupnik u Parlamentu i Mini- star rata, Robert Walpole, bio je izbačen i britanskog parlamenta pod optužbom za korupciju 1712. godine, da bi se pod kraljem Gorgom I, vratio na mjesto Ministra trezora i poslije kao ministar financija i kancelarije (stvo rivši po prvi puta dužnost premijera). Zbog stila vla danja R. Walpola, koji je privatnim interesima davao prednost ispred državnih poslova, opozicija ga žestoko napada, a on na zabrinutost svog prijatelja odgovara: ”U svom dućanu imam čudesan lijek koji može smiriti uzavrele duše oporbe... sterlinške funte!. Sredinom XVIII. stoljeća u Engleskoj dolazi do industrijske revolucije, koja se prenosi u ostale zemlje Europe, a što fenomen korupcije s poljoprivrednih imanja seli u industriju i gradove gdje hrli seoska populacija i novac. Nastupila je nova faza vražjeg pira, mita i korupcije, koja će obilježiti nadolazeće novo doba. Utjecaj novca na prijelomna zbivanja u 19. st., veći je nego ikada prije. Poslije bitke kodWaterlooa kružila je priča da bez novca Rotschildovih vojvoda odWellingtona nije mogao platiti plaće svojoj vojsci, a što se kasnije dovodi u vezu sa sveprisutnim Rotschildima pri financiranju izgradnji željezničkih pruga diljem tadašnje Europe. Konster niranost sveprisutnom korupcijom potiče učene ljude tog vremena da istu oslikaju u svojim djelima, među kojima se ističe Thomas Mann s romanom Bruddenbrookovi. Ocrtavajući portrete četvo rice članova ove industrijske porodice,Thomas Mann, ne slučajno, upozorava na maksimu istaknutu iznad izrezbarenog okvira slike: “Sine, danju uloži svoju dušu u poslove, ali zaključi samo takve koji će ti dopustiti spokojnu noć”. Robert von Sauschal, kao ministarski službenik u Be ču, imajući neposredan uvid u odnose i manire politič kog establišmenta svog vremena zaključuje: “Pro fesionalni političar je čovjek komisija, istraga, rasprava i gozbi: kotačić koji neu mor |