DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Pijemontu osobito je važna za ustanovljenje lokacija prikladnih za očuvanje genetskih svojstava hrasta lužnjaka (Quercus roburL). Lužnjak je u Pijemontu raširen u svim nizinskim predjelima i poplavnim staništima, ali također na nižim obroncima, podnožjima brežuljaka i alpskim udolinama. Formira sastojine s grabom, ali su česte šume pod antropološkim utjecajem, s bagremom i kestenom, te s brezom u pustarama. Prikladna staništa za sjemenske baze u Pijemontu navedene su u tablicama, od kojih je samo lo kacija Castello di Racconigi upisana u “Nacionalnu knjigu sjemenskih šuma”, po zakonu 269/73. Unutar regionalnog registra selekcioniranog i identificiranog materijala u uži izbor ušlo je 5 lokacija kao najbolji predstavnici različitih lužnjakovih sastojina. U obzir su uze ti klimatski, pedološki i uzgojni čimbenici. U članku su opisane osnovne karakteristike ovih lokacija, iz kojih će se koristiti sjemenski materijal za daljnje komparativne pokuse. Andrea Tani,Alberto Maltoni,Barbara Mariotti: Poredbeni pokusi provenijencije hrasta lužnjaka iz Pijemonta Drugi dio: Privremeni rezultati Ovaj članak odnosi se na rezultate usporedbe pokusa o provenijenciji hrasta lužnjaka, četiri godine nakon sadnje sjemena iz 5 populacija upisanih u “Regi- star sjemenskih baza Pijemonta”. Kako je u prethodnom članku navedeno u Italiji se još uvijek prilikom pošumljavanja upotrebljava sjeme koje se nalazi u rasadničkoj ponudi, bez provjere kvalitete i genetskih osobina. Iz tih razloga je još 1999. g. u Pijemontu promoviran i financiran projekt “Organizacija i unapređenje skupljanja i proizvodnje šumskog sadnog materijala u Pijemontu, te vrednovanje provenijencija autohtonih vrsta”. U tom projektu značajan znanstveni doprinos imao je šumarski odjel Sveučilišta u Firenci. Prvi cilj bio je poboljšanje kvalitete rasadničkog materijala hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U ovom članku obrađeni su rani rezultati pokusa s hrastom lužnjakom, u kojima se evidentiraju očite razlike između mladih biljaka različitih provenijencija. Takvi su pokusi u Europi vršeni već odavno, gdje su uočene velike razlike unutar rodaQuercus, ali i unutar pojedine vrste. Sjeme je sakupljeno u jesen 2001. g. u 5 lužnjakovih sastojina upisanih u “Registar sjemenskih šuma Pijemonta”. Sjeme je konzervirano stratifikacijom na otvorenom u rasadniku “Fenale” uAlbanoVercellese (VC). U laboratoriju su ustanovljene karakteristike sjeme na (% pokvarenosti i težina tisuću sjemenki) za svaku provenijenciju. Zatim je ustanovljen postotak klijavosti koristeći 180 sjemenki u 4 pokusa (45 sjemenki svaki), te izra čunat postotak i vrijeme klijavosti. Rasadnički pokusi vršeni su u šumskom rasadniku Fenale u veljači 2002. g., u kontejnerima ISSAPOT, visokim 21 cm i pro mjera 11 cm, sa samo jednim žirom u svakom kontejneru. Upotrebljavani supstrat sastojao se 50 % od rasadničke crnice i 50 % treseta pomiješanog sa 3–5 % krupnog gra nulata (Peralit 25). Vršena su mjerenja u svibnju, srp nju i na kraju vegetacijskog razdoblja. U proljeće 2003. g. izvršena je sadnja sadnica na dvije lokacije istovjetnih površina (Prato Sesia iVerolingo) te obavljana daljnja promatranja. Na prvoj lokaciji posađeno je 240 sadnica, a na drugoj 320 sadnica podijeljenih po provenijencijama. Na obje lokacije rezultati pokusa izvršeni su poslije prve, druge i četvrte ve getacijske sezone, te sistematizirani za svih provenijencija sjemena. Na os novi dobivenih podataka done- sene su ocijene za svaku pro venijenciju. Lokacija Par co Racconigi ocijenjena je kao najkvalitetnija za sakup ljanje sjemena u Pijemontu, a ona je ujedno jedina koja je upisana u knjigu “Nacionalna sjemenska šu ma”. Da bi se dobili sigurni rezultati o provenijenciji, potrebno je ponavljati pokuse u dosta dugom raz doblju. Definitivnim rezultatima mogu se smatrati oni, koji su dobiveni u dobi ne manjoj od jedne trećine ophodnje. Zbog toga ovi rani rezultati, nakon 4 godine, mogu dati samo korisne indikacije, ali realizirane pokusne površine će omogućiti postizanje konačnih rezultata u budućnosti. Fauna i šume PaoloCasanova,AnnaMemoli:Ptičji svijet i šumsko okružje Ekologija divljih životinja bavi se odnosima između pojedinih vrsta i prostornih karakteristika pojedinih ekosustava. To uključuje procjenu faunističke pogodnosti određenog okoliša za prostornu rasprostranjenost pojedinih vrsta. Ptice imanju karakteristike koje ih čine posebno korisnim u ekološkim analizama. Ptičji svijet, s velikim brojem vrsta i širokom rasprostranjenosti, pokazuje značajnu osjetljivost na različite stanišne čimbenike. Svojim letom ptice mogu prevladati ili smanjiti negativni ekološki učinak. Sve ptičje vrste koje žive u šumi imaju veliku sposobnost izbora područja, koje im osigurava bolju ponudu hrane i ostale biološke uvjete, a posebice u odnosu na period gniježđenja. Šumsko okružje je prikladno stanište za mnoge ptičje vrste iz sljedećih razloga: –omogućava ponudu hrane u dugom periodu i osigurava lokacije za gniježđenje, –nudi povoljne uvijete za zaštitu od predatora i –daje mogućnost trodimenzionalnom kretanju u prostoru, gdje žive mnogi insekti. Brze promjene prostora na veće distance daje kontinuirano povoljne uvi jete za prehranu. Brzi metabolizam obavezuje ptice (posebice vrste malih dimenzija) na stalno traženje hrane, koje je poseb no naglašeno za vrijeme odrastanja ptića i u zimskim 209 |