DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 98 <-- 98 --> PDF |
KUĆICE ZAPTICE Uz prihranu ptica tijekom zimskog razdoblja, napa janju ljeti punjenjem pojilica vodom, organiziranje za štitnih područja (ornitološki rezervati), progon ptičjih neprijatelja (mačaka skitnica), donošenje zakon skih mje ra, jedna od ključnih aktivnosti na planu za štite ptica je pružanje pogodnih umjetnih gnijezda pticama dupljašicama i poludupljašicama. Upravo o tome govori mala, grafički dopadljiva knjižica ornitologinje dr. sc. Vesne Tutiš,više znanstvene suradnice Zavoda za ornitologiju HAZU u Zagrebu, koja je pod gor njim naslovom tiskana krajem 2008. godine u sklo pu projekta “Škole promotori zaštićenih prirodnih vrijednosti Karlovačke žu panije”. Nas šumare posebno ra duje da je pro jekt, uz tu rističke i gradske institucije grada Kar lovca, proveden u suradnji s Upravom šuma Podruž nice Karlovac i Odjelom za lovstvo i zaštitu prirodeVeleučilišta u Karlovcu. Naime, knjiga će, uz popularizaciju zaštite ptica kod šire javnosti, dobro doći i našem terenskom šumarskom i lov nom osoblju te budućim inženjerima lovstva i zaštite pri rode, koji bi podizanjem umjetnih duplji u našim šu- ma ma mogli dijelom nadoknadili gubitak prirodnih dup lji, nastao nepromiš lje nom sječom starih i trulih stabala. Čovjek nije dovoljno svjestan činjenice da su ta mala umiljata stvorenja koja ”krila nose” neophodna za nje gov opstanak. Pretražujući svaki kutak od tla do najviših grana i litica, ptice su najvažniji regulatori broja insekata. Iz literature nam je poznato da svaka pti ca iz skupine sjenica (Parus) pod normalnim okolnostima pojede dnevno toliko kukaca i njihovih razvojnih obli ka koliko je sama teška. Evo računice za veliku sjenicu (Parus major): ako prosječno teži 12 g, bila bi to težina od oko 2000 leptirovih jaja. Uzmemo li u račun da 1000 gusjenica smrekova prelca može potpuno ogo liti jedno odraslo stablo smreke, moguće je spoznati koliko jedna sjenica vrijedi samo tijekom jedne godine života. Kod jednog para jelovih sjenica(Parus ater)dokazano je da su tijekom razdoblja hranjenja svo jih ptića, punih kljunova ukupno ušli u gnijezdo 7743 puta ili prosječno 32 puta na sat. “I uz sve to”, zaključit će u jednom svom apelu ornitolozi Renata i Dragutin Rucner (1953), “niti korist, niti ugod na pojava, ni često ljupkost kretnji, ni krasan pjev, veličanstven let i lijepi obiteljski život ne može ih spasiti od njihovih neprijatelja. Posve nelogičan i nepotreban neprijatelj ptica je svakako sam čovjek”. Zaključujući da velik broj ptičjih vrsta koje se gn i jez de u dupljama ili raznim pukotinama prihvaća kućice za gniježđenje, autorica nas upoznaje s vrstama ptica dupljašica i poludupljašica, daje njihovu definiciju, mjesta obitavanja te koja je njihova uloga za normalno funkcioniranje šumskih ekosustava. Kako im i samo ime kazuje, dupljašice su ptice koje za gniježđenje odabiru duplje u drveću, a pretežito stane šumska staništa. U Hrvatskoj gni jezdi pedesetak vrsta ptica iz obje ove skupine, od kojih većinu možemo privući na gniježđenje u odgovarajuće kućice.Tuspadaju gotovo sve vrste sjenica (ve lika, plavetna, crnoglava, jelo va), mu harice, čvorak, crvenrepka ko vačić, pupavac, zlatovrana, brg ljez, djet lići, žune, golub dupljaš te neke vrste sova. Izradi, veličini i obliku kućica – umjetnih duplji, materijalima za nji hovu izradu, zaštiti, postavljanju (na koju visinu, na koji razmak), pričvrš ćivanju kućica, njihovu čiš će nju i održavanju dat je najveći pros tor u knjizi, a kako tekst prate instruktivni crteži i slike, to se s ma lo priručnog materijala i alata mo že svatko prihvatiti izrade kući ca. Svakom šumarskom djelatniku koji je vičan radu s motornom pilom lančanicom, preporučujemo izra du kućica iz punog drva (obli ca), kojega najprije izrežemo na čet vr tine, po tom izrežemo unutarnje di jelove, da bi tako dobivene vanjske dijelo ve po novno spojili s pripa dajućim dnom, odnosno kro vištem. Više posljednjih stranica knjižice prepune su upita i iscrpnih odgovora na njih. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Spomenimo samo neke: Jesu li kućice koje možemo kupiti u trgovini dovoljno dobre? Što ako kućica ostane nenastanjena? Što ako grabežljivci uništavaju polog ili leglo u kućici? Kako preurediti pukotinu i dru ge šupljine u deblu u duplje za gniježđenje? I na kraju upozorenje: Ne ometajte ptice tijekom gniježđenja!Ako unaprijed želite doznati koje su vrste zauzele vašu ku ćicu, autorica predlaže da se poslužite dalekozorom. I još dvije pripomene. Za izradu i postavu većeg broja umjetnih duplji u nekom šumskom ili lovnom reviru, koje namjerava provesti šumarija ili lovačko društvo, valja se posavjetovati sa stručnjakom ornitologom. Nai me, postavljanje većeg broja kućica za jednu vrstu moglo bi ugroziti opstanak neke druge vrste ako se ne zadovolje određeni kriteriji. Želite li postaviti kućicu za neku od vrsta koja u knjižici nije navedena ili imate dodatnih pitanja vezanih za izradu i postavljanje kućica, slobodno se javite na adresu Zavoda za ornitologiju HAZU (Gundulićeva 24, 10000 Za greb, tel. 01/4825-402 ili 01/4825-400), gdje će vam se izići u susret i rado pomoći. Uz osnovni tekst u publikaciji je u posebnim okvirićima, riječju i slikom, predstavljeno petnaestak naših dupljašica i poludupljašica. Prikaz počinje djetlićima (na slikama su predstavljeni veliki i mali djetlić), koji su uz žune jedine naše dupljašice koje same u suhim i tru lim stablima buše duplje za gniježđenje, a koje kas ni je koriste one vrste koje nisu u stanju da svojim kljunom buše rupe (sekundarne dupljašice). Kad je riječ o djetlićima i žunama, autorica upozorava da ove dvije sku pine ptica rijetko prihvaćaju umjetno duplje. Uvjet da ih eventualno prihvate je da kućica bude ispunjena poliuretanskom masom, osim dijela neposredno uz ulaz nu rupu, i postavljena visoko na stablo (najmanje 4–5 m vi- sine). Od krupnijih dupljašica slikom je predstavljena vjetruša (prihvaća poluotvorene kućice, također postavljene visoko u krošnji) i šumska sova, a od sitnih vrsta pla vetna, crnoglava i velika sjenica, šumska i mrka crven repka (prihvaća poluotvorene kućice za gniježđenje, koje je najbolje postaviti na fasadu kuće podno strehe), čvorak, bijela pastirica (kućicu joj je najbolje postaviti u nisko gusto grmlje), brgljez (ako mu je ulazna rupa prevelika blatom je sužava!), kos (samo rijetko prihvaća po luotvorene kućice, s vrlo niskom prednjom stranom i smješ tene na skrovitu mjestu) i poljski vrabac. Uz crteže i fotografije raznih tipova kućica (s tabličnim prikazom njihovih dimenzija, posebno promjera ot vora za razne vrste ptica), knjižica je bogato ilustrira na uspjelim snimcima ptica za koje su zaslužni: Davor Ćiković,Boris Debogović,Miljenko Devčić (au tor atraktivne snimke na naslovnici), Darko Ivan Gr lica,DavorKrnjeta,KrešimirLeskovar,Ivi ca Lolić,Kristijan Mandić,Darko Podravec VesnaZadravec. Tehničko uredništvo potpisuje autorica, a dizajn i grafičku pripremu Gore Design Group Za greb. Knjižica je tiskana u nakladi od 5000 primjera ka uTiskari Kerschoffset u Zagrebu. Alojzije Frković IZ POVIJESTI LOVSTVA FROM THE HISTORY OF HUNTING SJEĆANJAIZ 1956. G. U svom stručnom članku “Reintrodukcija divokoza na SjeverniVelebit”, objavljnom u Šumarskom listu br. 11–12, 2008. g., autor Alojzije Frković, dipl. ing. šumarstva, najplodniji naš pisac s područja lovstva, spominje neuspjeli pokušaj unošenja divokoze na prirodno lovište Južni Velebit 1956. g. Tad sam bio gimnazijalac, a moj otac je obavljao duž nost upravitelja šumarije u Gospiću, pa su mi ostale u sjećanju okolnosti toga događaja. Akcija se odvijala pod pokroviteljstvom “Instituta za šumarska istraživanja”, a predvodio ju je ing. Zvonko Car(kasnije dr. znanosti, poznati lovni stručnjak čija se fo tografija nalazi s ostalim velikanima hrvatskoga lovs tva u prostorijama “Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva” u Zagrebu). Za radove na terenu, na lokacijiAlanak, kod sela, Di vosela bio je zadužen Petar PećoBjegović,lugar šu marije Gospić. Sudionici ove akcije već su odavnopo kojni. Mala skupina divokoza (ne znam koje provenijencije) smještena je u ograđeni prostor, u kojemu je već bilo nekoliko grla jelenske divljači, da bi |