DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 100 <-- 100 --> PDF |
A. Frković: PRVI UDŽBENIK LOVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 327-331 cegovina nije imala tetrijeba3. Početkom 20. st. u Bosni taru. U Hrbljini, gdje isto stanište dijeli i veliki i mali teje obitavao i tetrijeb ruševac, osobito, kako ističe autor, trijeb, “nadjemo polutane tojest tetrijeba kopiljastog”4. u Hrbljini kod Glamoča i u Radovini u fočanskom ko- Medvjed sve rjeđa divljač The bear is becoming an increasingly rare hunting animal Pod zajedničkim imenom Zvjerad velikog lova, kako je naslovljeno potpoglavlje III., u nj su uvrštena dva krupna predatora, medvjed i vuk (kurjak). Prisno surađujući s terenskim lovnim i šumarskim stručnjacima, Stribrny je mogao ustvrditi da “u Bosni i Hercegovini nestaje medvjeda sve više” poglavito zbog bezobzirnog trovanja te hvatanja u gvožđa odnosno odstrjela. Uz uobičajeni način lova dočekom na visokoj čeki uz strvinu, medvjed se lovio na način “da ga istjeramo hicima (ili malom bombom!) iz brloga te ga pri tome ubijemo”. Kako se lovio i hajkom svaki je hajkač (pogonič) morao imati pri ruci sjekiru, a “kod svakog lovca trebao je stajati jedan momak sa sjekirom”. Nije čudo da je medvjed u ono vrijeme bio još prisutan samo u kotarima Kotor Varoš, Travnik, Bugojno, Nemila, Čajniče, Foča i Mostar (Velež planina), zaključit će autor. Za kurjaka nema lijepih riječi budući da “ogromno škodi divljači zimi”, a “meso mu ne jedu ni gavrani”. Kako je svoj pisani uradak autor poglavito namijenio svojim đacima, polaznicima srednjih šumarskih škola, ne treba čuditi da su oni kad su se zaposlili u operativi, zajedno s lugarima i lovcima, navijestili pravi rat ne samo vukovima nego i orlovima, sovama i drugim danjim i noćnim pticama grabljivicama. Naime, u potpoglavlju IV. Grabežljive ptice spadajuće velikom lovu za njih ne samo da nema lijepih riječi nego se upućuju da orlove, sove, jastrebove, škanjce, sokolove … valja ubijati “pri gnijezdu, zasjedom kod strvine, u lovu s jejinom (sovom ušarom) te hvatanjem u gvožđa! U tom je potpoglavlju potanje opisan lov puškom pomoću sove ušare. Odsjek II. ili K malom lovu spadajuća korisna divljač, zvjerad i ptice grabilice obuhvaća četiri potpoglav- Strogi propisi za ribolovce – Iako je u kazalu knjige naveden i treći dio pod nazivom Zakonite odredbe glede lova, o njima, osim napomene da je na snazi “lovački zakon od godine 1893., te razne naredbe glede trovanja”, nema ni riječi. Isto vrijedi i za mjere uzgoja. Ako izuzmemo autorov zaklju 3 Na predstavljanju projekta Zaštita biotopa i vrste velikog tetri jeba od nestanka s područja Bosne i Hercegovine, koje je odr žano u općini Uskoplje-Gornji Vakuf rujna 2004. g., iznijet je podatak da je na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine usta novljeno 285 pjevališta tetrijeba gluhana s procjenom brojnosti populacije od 1053 kljuna. Naglašeno je da se broj aktivnih pje vališta može uzeti kao pouzdan podatak, dok brojnost vrste treba uzeti kao grubu procjenu (Soldo 2004). 4 U visokim gorskim šumama na granici spram planinskih suvati, u kojima na istom prostoru obitava i tetrijeb gluhan i tetrijeb ruše vac, dolazi do međusobnog križanja tih dviju vrsta. Mladi potr kušac je kopilan, redovito mužjak, po veličini i obliku repa između dviju vrsta. lja: A. Korisni dlakari, B. Korisna perad, C. Grabežljivci i D. Ptice grabilice. Tu je interesantno pripomenuti da je kao “korisni dlakar” u okviru “malog lova”, uz zeca, uvrštena i srna! Kako je ova divljač stanila “sve šumovite gore Bosne” lovila se dočekom, vrebanjem, ali i hajkom, i to uz veći broj pogoniča ili pak pasa goniča (brakiraca). Srna se lovila upotrebom pušaka s glatkim cijevima, uz korištenje sačme broj 1–4 (u tadašnjoj Austro- Ugarskoj , pod koju je spadala i Bosna, sačma se obilježavala engleskom numeracijom). Pored kamenjarke, trčke, prepelice, divljih golubova, divljih pataka i gusaka, šljuka i drugih, u skupinu korisne peradi bili su uvršteni drozdovi, rode, čaplje, vivci, ronci, kosac5. Od grabežljivaca malog lova, a u skladu s tadašnjim lovnim zakonom i podzakonskim aktima, slobodno se lovila: lisica, jazavac, divlja mačka, vidra6, “domaća kuna” (kuna bjelica), kuna zlatica, tvor, zerdav (u Bosni je obitavao samo u Posavini i to kod Bjeljine, Brčkog, Rače i Šamca), mala lasica, vjeverica i jež! Drugi dio knjige obuhvaća Lovačke pse, lovačko oružje i lovačku opremu. Dobar lovački pas, prema riječima autora, mora biti ne samo odgovarajuće čiste pasmine nego uz to i dresiran, to jest za lov uzgojen i izvježban. Obrađeni su “psi slijednici (krvosljednici), prepeličari, ptičari, brakirci ili kopovi i jazavčari. Lovačke puške dijeli na “spreduše” i “ostraguše” i to s jednom, dvije ili tri cijevi. Dobra lovačka puška ne smije biti teža od 3 kg, težište joj mora biti straga, priručna i primjereno duga, trajna i “što tamnija (brunirana) da ne svijetli, jer se tim plaši divljač, osobito ptice grabilice”. Strict regulations for anglers čak pri obradi krupnih parnoprstaša da, primjerice pri sprječavanju šteta od srneće divljači, istu za jakih zima treba hraniti (prihranjivati) u koju svrhu “već ljeti na zgodnim od vjetra zaklonjenim mjestima postavimo jasle ili pak plastove od livadnog sijena, a u listopadu i studenom oborimo jasike”, u knjizi je to područje izostavljeno. To i ne treba čuditi ako imamo na umu da 5 Kosac (Crex crex) danas je jedna od najugroženijih vrsta ptica iz porodice kokošica (Rallidae), kojoj u cijeloj Europi opada broj nost i prijeti izumiranje (Heinzel et all. 1999). Kako je i u Hr vatskoj rijetka i malobrojna (uz izuzeće Turopolja i Lonjskog polja, uvrštena je u Crvenu listu ptica Hrvatske s kategorijom ri zične gnijezdeće populacije (Radović i sur. 2003). 6 Naredbom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 23. pro sinca 1886. “o uregjenju ribolova…” bilo je određeno da svaki ri bolovac u području dodijeljenog mu ribolovnog kotara lovi i vidre, da ih ubija i za se zadržava”. |