DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 121 <-- 121 --> PDF |
šumskih staništa„ Zaključne napomene, Popis staništa, Literatura. Autori knjige predstavljaju tim znanstvenika koji dobro pokriva šumarske znantstvene grane koje obrađuje ova knjiga, npr. šumara fitocenologa, šumara pedologa, šumara uzgajivača i šumara zaštitara prirode. Knjiga će poslužiti kao prilog dokumentaciji za ulazak Hrvatske u EU i to kao dio Ekološke mreže EU Natura 2000. Nacionalna stanišna mreža dobivena kao podloga za izradu ove knjige sadrži sveukupno 102 stanišna tipa. Stanišni tipovi obrađeni su po standardiziranoj me todologiji. Priložena je fotografija staništa i šumske zajednice, a uz najzastupljenija staništa u Hrvatskoj pri loženi su i drugi pokazatelji (pedološki profil, ekogram, vegetacijski profil, struktura sastojine i dr.). Staništa, odnosno šumske zajednice u velikoj mjeri su se poklapale s kodeksom fiotocenološke nomenklature te s relevantnim fitocenološkim radovima domaćih i stranih autora. Lokaliteti pojedinih staništa, odnosno šumskih zajednica dani su koordinatama na osnovnoj državnoj karti 1 : 25000 u obliku točke koja je eksportirna, pa je tako dobivena podloga za daljnje kartiranje i stvaranje GIS baze podataka. U Nacionalnu ekološku mrežu izabran je 241 lokalitet površine 41 600 ha ili 3 % šumskih površina Republike Hrvatske. U području državnih šuma koje su 98 % prirodnoga sastava izbor je bio relativno jednostavan, dok je u privatnim šumama, posebno u području Sredozemlja u kojemu nepovoljni antropogeni utjecaji (stočarstvo, kozja paša) traju više tisuća godina, izbor je bio vrlo težak. U ekološku mrežu birane su očuvane sastojine prirodnih staništa s autohtonim i cjelovitim florističkim sastavom, biološkom raznolikošću i osiguranjem koridora između jezgri mreže. U 75 % površina izabrane Nacionalne ekološke mre že šumskih staništa postupa se i dalje prema FSC certifikaciji i prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske, koji se temelji na načelima Zagrebačke škole uzgajanja šuma nadopunjene FSC ceartifikacijom. Takav postupak koji se u Hrvatskoj obavlja preko 200 godina osigurao je Alojzije Frković: opstanak prirodne šume. U nacionalnim parkovima i parkovima prirode te u rezervatima šumske vegetacaje sa šumama se postupa – prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske, uz postupak ocjene prihvatljivosti uzgojnoga zahvata. U potpuno zaštićenim šumama odnosno prašumama, u većemu dijelu njihova životna vijeka (starenje, raspadanje) šuma ne obavlja ponor ugljika, što prekida njezin povoljan utjecaj na globalnu promjenu klime kakav posjeduje prirodno gospodarena šuma. Smatram kako su autori u smislu načela šumarske znanosti i struke u obavljanju izbora šumskih površina u Hrvatskoj za Nacionalnu ekološku mrežu EU Natura 2000 dobro obavili ovaj vrlo obiman i težak zadatak. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić DIVOKOZA U GORSKOM KOTARU, S POSEBNIM OSVRTOM NA NACIONALNI PARK RISNJAK Nakon triju monografija o našim velikim predatorima, smeđem medvjedu (2002), risu (2003) i vuku (2004), autor Alojzije Frković podario nam je novu knjigu o divokozi. (Ovom prilikom ne spominjem ostale mnogobrojne radove našeg najplodnijeg autora s područja lovne problematike). Iako je naslovom koncipirana za područje Gorskog kotara i N. P. Risnjak, smatram da važnost ove knjige prelazi zadane okvire. Na 76 stranica podijeljenih na 8 poglavlja i 17 podpoglavlja, autor je iznio sve relevantne i potrebne argumente za sveobuhvatno razumijevanje problematike |