DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 125     <-- 125 -->        PDF

U zaključcima članka autori preporučuju promjene
u gospodarenju panjača skraćivanjem vremena sječe i
oču vanjem prirodnih resursa. To je doprinos očuvanju
broj nog stanja ptičje faune koja je zajednička vrijednost
cijele Europe.


Silvio Spano: Šuma za šljuku


Unatoč smanjenom ukupnom broju lovaca, u pos ljed
nje vrijeme povećava se interes za šljuke, što je potaklo
potrebu za boljim saznanjima o čimbenicima koji
utječu na život i brojno stanje “šumske kraljice”. Cilj
is traživanja, ponajprije je pronalaženje prikladnih mje ra
kojima bi se sačuvao do sada još solidan fond ove
div ljači.


Vrlo malo zakonskih mjera, koje bi pozitivno djelovale
na nepovoljne utjecaje se do sada primjenjivao.
Francuska, u kojoj lovci odstrijele preko jedan mil.
šlju ka godišnje, poduzela je minimalne serije istraživanja,
zahvaljujući specijalnom nacionalnom uredu za
lovstvo i divlje životinje. Značajnije studije započete
su u Danskoj, Engleskoj, Rusiji, Italiji, Španjolskoj i
Por tugalu, uz primjenu sofisticirane tehnologije.


U prosincu 2006. g. Europska komisija je s aktom
DGENVB2 donijela plan gospodarenja šljukom. Polazeći
od činjenice da šljuka pripada ugroženoj vrsti, treba
poduzeti mjere da se u periodu od 10 godina stvore optimalni
uvjeti u područjima gniježđenja i prezimljavanja.
Nažalost, ta aktivnost u punom smislu još nije ni započela,
osim pojedinačnih korisnih intervencija.


Značajno protezanje zone prezimljavanja šljuke u
zapadnim europskim područjima kreće se od Britanskog
otočja, zapadnim obalama Atlantika, preko Španjolske
do cijelog područja Sredozemlja. Sjeverna
granica zone prezimljavanja je siječanjska izoterma od
2 oC. Vegetacija tih područja je raznolika, ovisno o biografskoj
zoni. Vitalna zona šljuka složena je od dvije


Marija Nodilo:


zone vezane za godišnji ciklus (reprodukcija i prezimlja
vanje), međusobno udaljene tisuće kilometara, a
koje šljuke prelijeću za vrijeme migracije. Tim zonama
su šljuke sustavno vjerne.


Stanište šljuka sastoji se od šumskih područja, gdje
borave danju i otvorenih područja gdje borave noću.
Optimalne šumske površine su miješane raznodobne listače,
naročito u režimu panjača. Povoljno je ako je visina
stabala niža od 15 m, s obilnim slojem grmlja. Tlo
treba biti pokriveno lako razgradivim listincom i bogato
humusom, prikladnim za razvoj mikrofaune, koja
je osnova prehrane šumske šljuke. Isprekidane grupe
četinjača mogu doprinijeti povoljnoj zimskoj mikroklimi,
a manje vodene površine poboljšavaju staništa.
Otvorene površine, posebno livade sa stalnim pašarenjem,
s vlažnim, ali nepoplavnim zemljištem, bogate
glistama (do 1 tona/ha), osiguravaju dobru prehranu.
Gr moliki pojasevi, povezani sa šumskim komplek sima,
poboljšavaju kvalitetu staništa.


U povoljnim uvjetima dnevnog i noćnog ambijenta
šljuke će produžiti trajanje zaustavljanja za vrijeme postreprodukcijskog
leta. To osiguravaju staništa bogata
hranom, zajedno sa čimbenikom sigurnosti.


Jasno je, da nitko neće pretvarati visoke šume u panjače
zbog pogodovanja stvaranja idealnog staništa za
šum ske šljuke, ali se ipak mnogi šumsko-uzgojni radovi
mogu prilagoditi ublažavanjem radikalnih zahva ta. Po mla
đivanje šuma trebalo bi vršiti na kompleksima od
nekoliko tisuća kvadratnih metara, omogućavajući dolazak
svijetla radi razvoja sloja grmlja te očuvanja vlažnosti
unutar šume, što povećava biološku raznolikost.


Frane Grospić


ZANIMLJIVOSTI PRIRODNE BAŠTINE OTOKA MLJETA


U vlastitoj nakladi (1000 primjeraka) u studenom
2008. god. izašla iz tiska knjiga “Zamimljivosti prirodne
baštine otoka Mljeta”, autorice mr. sc. Marije N o dilo.
Uz zanimljivosti otoka, kako autorica kaže
“namjera je bila predočiti rijetke i ugrožene vrste stanovnicima
i posjetiteljima otoka Mljeta, kako bi uočili
raznolikost koja ih okružuje, cijenili je i čuvali.” Knji gu
su recenzirale doc. dr. sc. Ljerka Regula-Bevilaqua
i izv.prof. dr. sc. Marilena Idžojtić.


Knjiga ima okvirno 108 stranica i većinom su to fotografije.
Fotomaterijal je sakupljan unatrag 20 godina,
kako bi jednom bio objavljen i mogao poslužiti za


upoz navanje prirodnih vrijednosti otoka Mljeta, za
uče nje i promidžbu. U tom dugom razdoblju pronalaženja
i fotografiranja, neke endemične i rijetke vrste
bilja nađene su na novim lokalitetima, koji do sada nisu
bili zabilježeni.


U uvodnom dijelu kratko, na dvije stranice opisane
su prirodne osobitosti otoka Mljeta kao što su: reljef,
klima i biljne zajednice. Spomenuti su autori koji su
istraživali vegetaciju i biljne vrste: profesori Lj. Ilijanić,
Lj. Regula (1984.), I. Trinajstić (1985. i
1995.), Z. Pavletić (1995.) te A. Alegro, M. Biljaković,
S. Bogdanović, i I. Boršić (2003. i




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 126     <-- 126 -->        PDF

2004.) . Redom su pobrojane zanimljivosti poput: morskih
jezera, prirodnih luka, izvora pitke vode, blatina,
klifovitih obala, šuma alepskog bora i hrasta crnike,
pod morja, špilja i pješčanih uvala. Nakon toga slijede
ilustracije opisane prirodne baštine: Malo i Veliko jezero,
Prožurska Luka, Polače, Blatska blatina, šuma
alepskog bora s makijom, Odisejeva špilja, uvala
Blace, vegetacija pod utjecajem juga u Solinama, maslina
(Olea europaea L.), snijeg na Pristaništu 1985.,
snimka s V. Planjaka s uzvišenjima Žabokik, Bijeđ, V.
grad, polje Pomijenta, Slatina kraj Kozarice, Veliko jezero,
makija u predjelu Veja gora, Veliki grad iznad Babina
Polja, šuma alepskog bora Vrbovica, šuma pinja u
Saplunari, opožarene površine Blace 1997. i Veliki do lac
2001, panorama s Montokuca, stijena Biskup, Solinski
zaljev i uvala Grabova .


Zatim slijedi poglavlje pod naslovom Bilje otoka
Mljeta, koje donosi opise i fotografije pojedinih biljnih
vrsta. Knjiga obuhvaća osamdesetak vrsta flore od onih
čestih i općepoznatih do rijetkih. Znatan broj je endemičnih
vrsta, zaštićenih i ugroženih po međunarodnoj
nomenklaturi, što je i posebno označeno.


Popis ugroženih vrsta po međunarodnoj nomenklaturi:


Calystegia soldanela (L.) R. Br., pješčarski ladolež,


CR – kritično ugrožena


Echinophora spinosa L., trnovita ježika, CR – kriti


čno ugrožena


Ophrys apifera Hudson, pčelinja kokica, EN –


ugrožena vrsta


Ophrys sphegodes Miller, zelenosmeđa kokica, VU


– osjetljiva vrsta


Orchis italica Poiret, talijanski kaćun, EN – ugro


žena vrsta


Orchis quadripunctata Cyr. Ex Ten., četverotočka


sti kaćun, VU - osjetljiva vrsta


Orcghis tridentata Scop., trozubi kaćun, VU – osje


tljiva vrsta


Pancratium maritimum L., primorski žilj, CR – kri


tično ugrožena vrsta


Papaver srgemone L., pješčarski mak, CR – kriti


čno ugrožena vrsta


Serapias vomeraceae (Burm. F.) Briq., raonička ku


kavica


Biljke su poredane po abecedi radi lakšeg snalaženja,
popis latinskih imena biljaka nalazi se u sadržaju.
U tekstu za svaku vrstu dan je latinski naziv, hrvatski
naziv, porodica, nalazište na Mljetu i ukratko opis vrs


te. Na kraju knjige nalazi se i abecedni popis hrvatskih
imena biljaka. Radi opsega knjige ispuštene su pojedine
unesene vrste, jer su prednost imale samonikle.


Knjiga može korisno poslužiti učenicima i studentima
za učenje, a također i zaljubljenicima u prirodu za
bolje upoznavanje otoka Mljeta.


Za sada je objavljena hrvatska verzija teksta, ali je
pripremljena i engleska, i ona će biti tiskana tijekom
proljeća 2009. Knjiga se može nabaviti u Algoritmovim
prodavaonicama u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku.


Čestitamo autorici na uloženom trudu te posebno na
želji i odluci da svoja stručna saznanja ovim putem nesebično
prenosi i drugima.


Za više informacija o autorici može se potražiti na
Internet stranici: www.mljet-online.com


H. Jakovac