DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 40     <-- 40 -->        PDF

T. Jakovljević, K. Berković, G. Tartari, B. Vrbek, J. Vorkapić-Furač: ATMOSFERSKA TALOŽENJA ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 267-278
šumu, značajna je za dušikov ciklus i produktivnost.
Dušik u mokrim taloženjima, koji dolazi izravno iz
oborina jako ovisi o lokaciji, meterološkim uvjetima,
smjeru vjetra, položaju izvora i jezera u odnosu na industrijske
zone i poljoprivredna područja (Grennfelt
i Hultber g 1986). Dominantni oblici dušika u vodama
su: disocirani molekulski dušik (N2), amonijakalni
dušik (NH4+), nitriti (NO2-), nitrati (NO3-) i velik
broj organskih spojeva kao što su aminokiseline, amini,
nukleotidi i proteini (Wetzel, 2001).U nezagađenim
područjima većinu vezanog dušika čini amonijakalni
dušik, koji nastaje razgradnjom organskog materijala.
U atmosferi prisutan amonijakalni dušik vezan s česticama
prašine može se oksidirati do nitrata, tako da
uzorci sadrže i amonijakalni dušik, nitrat i otopljeni organski
dušik. Kemijski sastav čestica nastalih taloženjem
jako je promjenjiv, jer se s krošnje ispiru različite
čestice i plinovi, koji se nalaze na površini kao tvari
koje prijanjaju ili su otpuštene s krošanja (Anderss
o n 1986).Taloženjem čestica i plinova jako se povećava
kiselost šumskih ekosustava, dio kiselosti dijelom
se troši na stvaranje puferskih otopina izmjenom kalcijevih,
magnezijevih ili kalijevih iona u tkivu lišća. Puferske
reakcije mogu čak povisiti pH uzoraka nastalih


prokapljivanjem u usporedbi s uzorcima nastalim mokrim
taloženjem, koji sadrže samo čestice prisutne u
oborinama. Ipak, protoni uklonjeni iz toka nastalog
prokapljivanjem premješteni su u unutrašnji tok drveta
i konačno ulaze u tlo u zamjenu za ione hranjiva, koje
iskoristi korijen kako bi nadoknadio gubitak s krošnje.
Jedan dio prisutnih protona neutralizira se reakcijom
amonijevih iona s česticama aerosola iz atmosfere ili s
površine stabla. Amonijeve ione u šumskom ekosusta vu
koristi drveće u zamjenu za protone ili se oni u tlu
oksidiraju do nitrata (Grennfelt i Hultberg 1986).
Dušikovi spojevi su važna hranjiva i mogu se asimilirati
izravno iz lišća. Značajna količina protona nastaje na
površini biljke i u tkivu kao rezultat plinova sum porova(
II) oksida (SO) i dušikovih oksida (NO) te ta lože


x


nja i kasnijeg nastajanja kiselina. Kiselost na površini
biljaka može se neutralizirati kationima nastalim u procesu
ispiranja lišća ili iz soli nataloženih na površini
lišća. Ispiranje kationa uključuje reakcije na površini,
kojima se kationi na kutikuli ili staničnoj stijenci zamjenjuju
s vodikovim ionima. Stvaranje pufera u krošnjama
ima učinak uklanjanja protona iz toka uzoraka nastalih
prokapljivanjem, ali ti protoni još uvijek mogu uzrokovati
stres (Freisleben i Ridder 2005).


MATERIJALI I METODE RADA – Material and methods


Uzorci voda iz atmosferskih taloženja na ispitivanim
plohama prikupljani su dva puta mjesečno tijekom
3 mjeseca prema metodologiji ICP Foresta. Uzorci uze ti
u šumi pohranjeni su u transportni hladnjak pri temperaturama
od 0-4 °C i u takvom stanju dostavljani su u
laboratorij, kako bi se spriječio rast mikroorganizama
(Tartari 2002).


Ukupni fosfor i amonijakalni dušik u uzorcima
određivani su referentnom metodom na UV/ VIS spektofotometaru
SAFAS Monaco UV mc2. Fosfor se određuje
pri apsorpcijskom maksimumu od 890 nm, a
amonijakalni dušik pri 695 nm. Nova metoda na automatskom
analizatoru SEAL AQ2, objedinjuje više kolorimetrijskih
metoda koristeći mikro količine uzorka i
reagensa, koji se prenose u različitim vremenima u


reakcijsku ćeliju. Očitanje apsorbancije postiže se pomoću
fotometra, koji sadrži filtre koji propuštaju valne
duljine svjetlosti od 695 nm za fosfor, odnosno 890 nm
za amonijakalni dušik. Reakcijska ćelija mora biti termostatirana
na 37 °C, a uzorci trebaju biti temperature


+ 4 °C. Ako koncentracija uzorka izlazi iz područja kalibracijske
krivulje, instrument automatski razrijeđuje
(Holler i sur. 2007). Reagensi, standardi i otopine
pripremljeni su svakodnevno s ultračistom vodom
(0,05 µS cm-1 i 0,1 µ m) i kemikalijama analitičke čistoće.
Za izradu kontrolnih karata su praćenja ponovljivosti
koristio se laboratorijski referentni materijal,
pripravljen od uzoraka vode iz šume, filtrirane filterom
1 µm i konzervirane s otopinom 0,2 % kloroforma.
Postupak validacije metode – Method validation


Razvoj i validacija nove metode zahtijevala je zadovoljavanje
za tu metodu važnih kriterija, a to su: točnost,
linearnost metode, radno područje metode, granica detekcije
kao funkcija standardne devijacije signala vrijednosti
slijepih proba izračunate prema:


LOD = S – Sb .Kd* S.D. (1)


c


gdje su Si Sb -određene vrijednosti za uzorak i za


c


slijepu probu, S.D. – standardna devijacija signala slijepih
proba i Kd – koeficjent proporcionalnosti, čija je
preporučena vrijednost 3;


granica kvantifikacije izračunata prema:


LOQ = S– Sb.K * S.D. (2)


cq


gdje je: Kq koeficjent proporcije čija je preporučena
vrijednost 10 (ICP Forests, 2006);


te ponovljivost, s obzirom na analitičko područje izračunati
su statistički parametri kao što su relativna
standardna devijacija (RSD) u % , prema izrazu :


RSD = S.D./ Xx 100 (3)


m


gdje su: S.D. – standardana devijacija vrijednosti
koncentracija uzoraka i X– srednja vrijednost kon


m


centracija uzoraka


RSD koristila se kao mjerilo disperzije, odnosno
raspr šenosti rezultata tj. označavanje ponovljivosti
metode.