DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 72 <-- 72 --> PDF |
R. Rosavec, D. Dominko, D. Barčić, D. Starešinić, Ž. Španjol, K. Biljaković, M. Ožura, N. Marković, D. Bognolo: AN... Šum. list br. 5–6, CXXXIII (2009), 301-307 re zultati su poticaj za daljnja istraživanja, jer je pokazano da se poznavanjem utjecaja različitih parametara po vezanih sa širenjem požara na nekom pros to ru mogu odrediti područja pove ćanog rizika od po žara. Posebice ako je pozna ta raspodjela malih i srednjih po žara. Ključne riječi: jadranski otoci, spaljena površina, računalne simulacije, kompleksni sustavi, požar. UVOD – Introduction Šume kao jedan od najvećih obnovljivih izvora u pri rodi, iznimno su važne za čovjekov opstanak. Prekri vaju približno četvrtinu zemljine površine i predstavljaju pluća postojbine svih živih bića. Brzi teh nološki razvoj znatno je unaprijedio život čovjeka, ali i dao velik doprinos uništenju prirodne ravnoteže, te smanjenju biološke raznolikosti. Šumski požari postaju sve zna čajniji čimbenik u narušavanju prirodne ravnoteže, po sebno zbog sve većeg utjecaja ljudi na njihov nastanak, kao i kontrolu i njihovo suzbijanje. U tom smislu ekologija požara predmet je istraživanja biofizike i ekologije (Johnson i Miyanishi 2001). Poglavito procesi paljenja gorive tvari i prijenosa topline. Na taj na čin fizikalni procesi utječu na ekološke procese (Trabaud 1989, Johnson 1992, Whelan 1995, Bond i van Wilgen 1996). Uzroci nastanka požara mogu biti različiti od prirodnih (visoke temperature u ljetnim mjesecima, udar gro ma) do onih uzrokovanih ljudskim nemarom (pa ljenje korova na poljoprivrednim površinama, bačen neu ga šen opušak, neugašena izletnička vatra, razni ekološki in cidenti). Prema dosadašnjim ekološko-fitocenološkim spoznajama i iskustvu prema stupnju zapaljivosti, moguć nostima potpaljivanja vatre i brzini ši renja poža ra mo žemo razlikovati nekoliko skupina šum ske vegetacije (Bertović i Lovrić 1987). Postoji nekoliko klasifikacija šumskih požara. Kod nas se ona najčešće od nosi na način postanka požara, gdje razlikujemo prirod ne i umjetne požare (Španjol, 1996). Najveće opas nosti od šumskih požara nastaju u ljetnim mjesecima (Vajda 1974). Stoga Flannigan i Wotton (2001) vremenske uvjete i klimu smatraju kritičnim čimbenicima u istraživanju požara. Šumski požari su se počeli proučavati kao fizikalni sustavi za čije globalno ponašanje nije bitna veličina ili “mikroskopija” samog sustava, već njegovo strukturiranje i unutrašnje interakcije. Međutim, kao u svim kom plek snim sustavima ponašanje požara bitno ovisi o de taljima. Cilj njihovog proučavanja je razumjeti kako di jelovi tog sustava doprinose njegovom kolektivnom ponašanju i na koji način okolina djeluje na nj. Požari se svrstavaju u još jednu fizikalnu kategoriju, pojavu samo organizirane kritičnosti (SOK). Zajedničko svojstvo tak vih sustava je da male lokalne smetnje mogu imati šire, globalne posljedice kao što je u slučaju nasta janja lavina, tornada, nekih bioloških procesa i dr. Ne može se pred vi- d jeti razvoj svakog pojedinačnog događaja, ali sama me- to dologija koju nudi fizika kompleksnih sus tava omogućava uvid u neke opće zakonitosti. Zakon po tencije javlja se gotovo kao “otisak prsta” kompleks nog sustava sa svojstvima samosličnosti. Zakonu potencija ili zakonu ljestvice ne podliježu samo fizikalni sustavi, već i biološki, pa čak i društveni. Svim tim susta vima zajedničko svojstvo je kolektivnost djelovanja. Sva ki dio sustava je važan, ali njihovo djelovanje nije jed nostavan zbroj pojedinačnih djelovanja, što je vrlo bit no za razumijevanje mreže međudjelovanja unutar sus tava. Jedan od najzanimljivijih primjera samoorganizirane kritičnosti je širenje šumskih požara. Proučavanjem modela koji ih vjerno opisuju možemo dobiti odgovore na pitanje kako se požari ponašaju, što sve utječe na njihovo širenje, kako slijede zakon potencije, i najvažnije kako ih predvidjeti. Ovaj rad je primjer mo guće primjene fizikalnih modela na analizu raspodje le požarom zahvaćenih površina na tri otoka: Braču, Kor čuli i Rabu. MATERIJAL I METODE – Material and methods Za analizu su korišteni podaci prikupljeni u šumarijama Brač, Korčula i Rab o broju požara i površinama zahvaćenim požarima za desetogodišnje razdoblje, od 1991. godine do 2000. godine. Otoci se razlikuju prema zemljopisnom položaju, prema vegetaciji i mikroklimi, ali i prema protupožarnoj tradiciji. Korčula i Brač nalaze se u južnoj Dalmaciji i njihova vegetacija pripada dijelom mediteransko-litoralnom i dijelom mediteransko- montanskom vegetacijskom pojasu (Trinajstić, 1985, 1986). Rab je dio Kvarnera (Hrvatsko primorje) i vegetacijski pripada mediteransko-litoralnom vegeta cijskom pojasu. Prema istraživanjima Seletkovića i Katušina (1992) Brač i Korčula pripadaju Csa klimatskom području, dok je Rab definiran Cfs a” tipom klime. Ukupan broj požara na sva tri otoka u razdoblju od 1991. godine do 2000. godine je 206. Najveći broj požara zabilježen je na Korčuli, ukupno 83 (izgorjele velike površine). Na Braču su zabilježena 72 požara. Najmanje 51 požar i to na najmanjim površinama zabilje žen je na otoku Rabu. Krenuli smo od modela u kojemu se požar širi u dvo dimenzionalnoj (2D) rešetki kojega su razvili M a la |