DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 72     <-- 72 -->        PDF

R. Rosavec, D. Dominko, D. Barčić, D. Starešinić, Ž. Španjol, K. Biljaković, M. Ožura, N. Marković, D. Bognolo: AN... Šum. list br. 5–6, CXXXIII (2009), 301-307
re zultati su poticaj za daljnja istraživanja, jer je pokazano da se poznavanjem
utjecaja različitih parametara po vezanih sa širenjem požara na nekom pros to ru
mogu odrediti područja pove ćanog rizika od po žara. Posebice ako je pozna ta
raspodjela malih i srednjih po žara.


Ključne riječi: jadranski otoci, spaljena površina, računalne simulacije,
kompleksni sustavi, požar.


UVOD – Introduction


Šume kao jedan od najvećih obnovljivih izvora u pri rodi,
iznimno su važne za čovjekov opstanak. Prekri vaju
približno četvrtinu zemljine površine i
predstavljaju pluća postojbine svih živih bića. Brzi teh nološki
razvoj znatno je unaprijedio život čovjeka, ali i
dao velik doprinos uništenju prirodne ravnoteže, te smanjenju
biološke raznolikosti. Šumski požari postaju sve
zna čajniji čimbenik u narušavanju prirodne ravnoteže,
po sebno zbog sve većeg utjecaja ljudi na njihov nastanak,
kao i kontrolu i njihovo suzbijanje. U tom smislu
ekologija požara predmet je istraživanja biofizike i ekologije
(Johnson i Miyanishi 2001). Poglavito procesi
paljenja gorive tvari i prijenosa topline. Na taj na čin
fizikalni procesi utječu na ekološke procese (Trabaud
1989, Johnson 1992, Whelan 1995, Bond i van
Wilgen 1996).


Uzroci nastanka požara mogu biti različiti od prirodnih
(visoke temperature u ljetnim mjesecima, udar gro ma)
do onih uzrokovanih ljudskim nemarom (pa ljenje
korova na poljoprivrednim površinama, bačen neu ga šen
opušak, neugašena izletnička vatra, razni ekološki
in cidenti). Prema dosadašnjim ekološko-fitocenološkim
spoznajama i iskustvu prema stupnju zapaljivosti,
moguć nostima potpaljivanja vatre i brzini ši renja poža ra
mo žemo razlikovati nekoliko skupina šum ske vegetacije
(Bertović i Lovrić 1987). Postoji nekoliko
klasifikacija šumskih požara. Kod nas se ona najčešće
od nosi na način postanka požara, gdje razlikujemo prirod
ne i umjetne požare (Španjol, 1996). Najveće
opas nosti od šumskih požara nastaju u ljetnim mjesecima
(Vajda 1974). Stoga Flannigan i Wotton
(2001) vremenske uvjete i klimu smatraju kritičnim
čimbenicima u istraživanju požara.


Šumski požari su se počeli proučavati kao fizikalni
sustavi za čije globalno ponašanje nije bitna veličina ili
“mikroskopija” samog sustava, već njegovo strukturiranje
i unutrašnje interakcije. Međutim, kao u svim kom plek
snim sustavima ponašanje požara bitno ovisi o
de taljima. Cilj njihovog proučavanja je razumjeti kako
di jelovi tog sustava doprinose njegovom kolektivnom
ponašanju i na koji način okolina djeluje na nj. Požari se
svrstavaju u još jednu fizikalnu kategoriju, pojavu samo organizirane
kritičnosti (SOK). Zajedničko svojstvo tak vih
sustava je da male lokalne smetnje mogu imati šire,
globalne posljedice kao što je u slučaju nasta janja lavina,
tornada, nekih bioloških procesa i dr. Ne može se pred vi-
d jeti razvoj svakog pojedinačnog događaja, ali sama me-
to dologija koju nudi fizika kompleksnih sus tava
omogućava uvid u neke opće zakonitosti. Zakon po tencije
javlja se gotovo kao “otisak prsta” kompleks nog sustava
sa svojstvima samosličnosti. Zakonu potencija ili
zakonu ljestvice ne podliježu samo fizikalni sustavi, već i
biološki, pa čak i društveni. Svim tim susta vima zajedničko
svojstvo je kolektivnost djelovanja. Sva ki dio sustava
je važan, ali njihovo djelovanje nije jed nostavan zbroj
pojedinačnih djelovanja, što je vrlo bit no za razumijevanje
mreže međudjelovanja unutar sus tava.


Jedan od najzanimljivijih primjera samoorganizirane
kritičnosti je širenje šumskih požara. Proučavanjem
modela koji ih vjerno opisuju možemo dobiti
odgovore na pitanje kako se požari ponašaju, što sve
utječe na njihovo širenje, kako slijede zakon potencije,
i najvažnije kako ih predvidjeti. Ovaj rad je primjer
mo guće primjene fizikalnih modela na analizu raspodje
le požarom zahvaćenih površina na tri otoka: Braču,
Kor čuli i Rabu.


MATERIJAL I METODE – Material and methods


Za analizu su korišteni podaci prikupljeni u šumarijama
Brač, Korčula i Rab o broju požara i površinama
zahvaćenim požarima za desetogodišnje razdoblje, od
1991. godine do 2000. godine. Otoci se razlikuju prema
zemljopisnom položaju, prema vegetaciji i mikroklimi,
ali i prema protupožarnoj tradiciji. Korčula i Brač nalaze
se u južnoj Dalmaciji i njihova vegetacija pripada
dijelom mediteransko-litoralnom i dijelom mediteransko-
montanskom vegetacijskom pojasu (Trinajstić,
1985, 1986). Rab je dio Kvarnera (Hrvatsko primorje) i
vegetacijski pripada mediteransko-litoralnom vegeta


cijskom pojasu. Prema istraživanjima Seletkovića i
Katušina (1992) Brač i Korčula pripadaju Csa klimatskom
području, dok je Rab definiran Cfs a” tipom
klime. Ukupan broj požara na sva tri otoka u razdoblju
od 1991. godine do 2000. godine je 206. Najveći broj
požara zabilježen je na Korčuli, ukupno 83 (izgorjele
velike površine). Na Braču su zabilježena 72 požara.
Najmanje 51 požar i to na najmanjim površinama zabilje
žen je na otoku Rabu.


Krenuli smo od modela u kojemu se požar širi u dvo dimenzionalnoj
(2D) rešetki kojega su razvili M a la