DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 80     <-- 80 -->        PDF

S. Perić, J. Medak, I. Pilaš, B. Vrbek, M. Tijardović: PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MOGUĆNOSTI ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 309-317
etaže s najvećom visinom od 335 m, dok se na sjevernoj
strani nalazi jedna etaža visine od 25 m.


Kamenolom “Očura” posluje od 1933. i do sada je
na tom prostoru izvađeno oko 13 milijuna kubnih metara
mineralne sirovine. Jedan je od najvećih kamenoloma
dolomita u Hrvatskom zagorju koji proizvodi
tehnički kamen i karbonatno punilo (Crnković
1996). Mali broj znanstvenih radova odnosi se na istraživanja
u ovom kamenolomu, a vezani su za rudarskogeološka
istraživanja (Braun i dr. 1993.; Durin i dr.
1993) te stručnih radova koji su obrađivali potencijalnu
mogućnost izgradnje regionalnog odlagališta komunalnog
i neopasnog industrijskog otpada (Sažetak prethodne
studije o utjecaju na okoliš odlagališta komunalnog
i neopasnog industrijskog otpada na eksploatacijskom
polju “Očura”, Izrađivač studije SPP d.o.o. Varaždin,
2004.; Regionalno odlagalište komunalnog otpada Varaždinske,
Krapinsko-zagorske i Međimurske županije,
Pregled tehnološko-sigurnosnih pitanja za predstavnike
medija i javnosti, IGM d.d. Lepoglava, 2004.)


Kada je 2006. godine tvrtka Holcim mineralni agregati
d.o.o. preuzela poslovanje kamenoloma Očura, započelo
se s aktivnostima vezanim za njegovu sanaciju.
Izvršena je biološka sanacija aktivnog kamenoloma, a
sukladno tomu namjerava se započeti sanacija rubnih
dijelova novoga kamenoloma Očura II po načelu
“eksploatacija uz paralelnu revitalizaciju” (Slika 1).


Slika 1.
Površine kamenoloma devastirane u proizvodnji koje bi
se trebale revitalizirati lokalnim biljnim vrstama


Figure 1 Areas of querry which were devastated during the production
and should be revitalised with local plant species


U Hrvatskoj je uvriježena praksa da su se različiti,
krajnje devastirani tereni poput kamenoloma, deponija,
odlagališta, šljunčara, u smislu trajnog zelenog pokrova,
biološki saniraju crnim borom (Pinus nigra


Mill.). On je šumska vrsta drveća koja ima vrlo široku
ekološku valenciju u pogledu zahtjeva za kvalitetom
staništa, hranivima te klimatskim uvjetima. Vodeći se
ekološkim principima sanacije želja nam je, kao i vodstvu
Holcima, izvršiti sanaciju kamenoloma koristeći
autohtone biljne vrste koje će se odabrati na temelju
istraživanja provedenih na ovoj pokusnoj plohi. U tu je
svrhu u jesen 2007. godine osnovano pokusno polje za
potrebe istraživanja biološke sanacije kamenoloma
Očura II autohtonim vrstama drveća i grmlja.


Osnovni je cilj ovoga pokusa utvrditi mogućnost primjene
autohtonih vrsta šumskoga drveća i grmlja u revitalizaciji
kamenoloma. Osim osnovnih kriterija kojima se
rukovodi u odabiru vrsta za pošumljavanje golih površina,
a to su biološke osobine i ekološka svoj stva vrste, te drugih,
poput estetskih, zdravstvenih, rekreacijskih i ekonomskih,
u ovome su slučaju morali biti zadovoljeni i do datni
kriteriji vezani uz problematiku postavljanja pokusa.


Veliki rudarski radovi, ponajprije površinski kopovi,
često korjenito mijenjaju krajolik i ostavljaju posljedice
u prirodnom okolišu. Iz razloga održivog razvoja živog
svijeta i iz estetskih razloga, nužno je nakon iskorištavanja
kamene sirovine rekultivirati područje zahvata
(Tušar 2002). Revitalizaciju sačinjavaju skupne aktivnosti
biološke i tehničke sanacije, a proizlazi iz zakonske
obveze kojom se predviđa ozelenjavanje i uređenje okoliša
nakon prestanka eksploatacije i potrebe da se zemljište
oplemeni za nove funkcije. Ravitalizacija predstavlja
važnu komponentu u zaštiti okoline i izvodi se s ciljem
da se devastirano zemljište vrati u prvotnu ili drugu namjenu
te da se kosine osiguraju i spriječi klizanje ili obrušavanje
stijenskih masa(Pranjić i Mesec 1992).


Za rekultiviranje napuštenih kamenoloma ili njihovih
dijelova u prošlosti se nije izdvajao poseban novac,
već se područje kamenoloma prepuštalo prirodnoj rekultivaciji,
a taj proces teče izuzetno sporo; mjeri se
desetljećima, a nije ni moguć na svakoj lokaciji uz vladajuće
klimatske prilike (Tušar 2002).


U Hrvatskoj postoje mnogobrojna istraživanja biološke
revitalizacije devastiranih terena (Topić 1999;
Gračan i dr. 2005; Perić i dr. 2005; Ivančević
2005; Perić i dr.2006; Perić i dr.2007; Topić i Bogović
1991; Topić i dr. 2003) s crnim borom kao
glavnom vrstom šumskog drveća. Istraživanja korištenja
drugih vrsta te njihova uporaba u sanaciji samo su
započeta (Pranjić i Mesec 1992) te je problematika
revitalizacije površinskih kopova autohtonim vrstama
drveća nedovoljno istražena.


MATERIJAL I METODE – Material and methods


Pokus je osnovan u rubnom dijelu kamenoloma
Očura II, na već tehnički saniranoj terasi (Slika 2),
ukupne površine od oko 500 m2. Na terasu je navežen
sloj jalovine iz kamenoloma koji djeluje kao podloga na


veženom poljoprivrednom i šumskom humusnom supstratu
(tlu) (Slika 3). Dubina naveženog tla od 40–60 cm
odgovara minimalnoj dubini tla potrebnoj za razvoj korjenskog
sustava odabranih šumskih vrsta drveća i grmlja.