DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 90     <-- 90 -->        PDF

D. Konjević, U. Kierdorf, V. Njemirovskij, Z. Janicki, A. Slavica, K. Severin: PATOLOGIJA KLJOVA VEPRA: ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 319-326
u gornjoj i u donjoj čeljusti, a nazivamo ih kljovama.
Pri tome, sam pojam kljova zapravo i nije znanstveno
određeni naziv, već naširoko korišteni pojam koji označava
zube koji proviruju iz usne šupljine, a odlikuju se
trajnim rastom (Steenkamp 2003). Tako primjerice
kljove u afričkog (Loxodonta africana) i azijskog slona
(Elephas maximus) čine sjekutići, vodenkonja (Hypopotamus
amphibius) i sjekutići i očnjaci, a morža (Odobenus
rosmarus) samo gornji očnjaci. Osim po položaju
u usnoj šupljini, kljove se razlikuju i prema svojoj funkciji,
a svakako svome vlasniku predstavljaju više od
običnoga zuba. Potvrdu tome nalazimo u činjenici da
slon primjerice vrlo često koristi kljove i kao naslon za
surlu prigodom odmora (Steenkamp 2003). Divlje
svi nje rabe kljove tijekom razdoblja bucanja za borbu s
drugim veprovima, za obranu od grabežljivaca, za označavanje
drveća (slika 1), pre miještanje raznih predmeta
prilikom potrage za hranom i sl. S obzirom da se kljove


Slika 1.Divlje svinje kljovama i označuju vegetaciju


Figure 1 Wild boars use their tusks to mark trees
(Foto – Photo: D. Konjević)


vepra sastoje od gornjih i donjih očnjaka, stari su lovni
struč njaci gornjim očnjacima nadjenuli naziv brusači, a
donjima sjekači. Osim po smještaju i nazivlju, očnjaci
gor nje i donje čeljusti razlikuju se i izgledom te intenzite
tom rasta. Tako je primjerice brži rast sjekača primjetan
ne samo po veličini (sjekači su znatno duži od
bru sača) već i činjenicom da u slučaju izostanka kontak ta
s nasuprotnim brusačem (antagonistom) sjekač može
poprimiti divovske razmjere, čak do toga da ugrožava i
život same životinje (slika 2). Za razliku od na vedenoga
primjera, ukoliko nedostaje nasuprotni sje kač, brusač u
pravilu vrlo malo premaši dužinu brusača druge strane


Slika 2.
Prerasli sjekač, primjerak izložen na 10. Nacionalnoj izložbi
trofeja, Zagreb


Figure 2 Overgrown lower canine, sample exhibited at 10. National
Trophy Exhibition, Zagreb (photo: D. Konjević)
(Foto – Photo: D. Konjević)


čeljusti. Spomenuti primjeri ujedno nam govore kako je
za održavanje funkcionalne dužine kljova nužan stalan
kontakt između brusača i sjekača. Takav kontakt rezultira
formiranjem brusne plohe, površine čija se dužina
rabi i kao jedan od pokazatelja pri procjeni dobi vep ro va.
Nadalje, ukoliko imamo na umu stalno trljanje brusača
o sjekače (atricija) i racionalnost prirode, za
očekivati je i nejednaku raspodjelu cakline na kljovama.
Tako se detaljnijim pregledom kljova primijećuje nejednaka
debljina caklinskog omotača na način da je caklina
tanja s one strane kljove koja je u kontaktu s nasuprotnim
zubom i obrnuto (Konjević i dr. 2007). Za razliku
od očnjaka vepra, očnjaci krmače imaju znatno
manji potencijal rasta i nazivaju se klicama.


U lovstvu, kljove predstavljaju vrlo vrijedan trofej
(Frković 2006), što se s jedne strane pozitivno odražava
na proučavanje zubne patologije, jer se kao takve
čuvaju čitav niz godina i ostaju dostupne brojnim istraživačima,
a s druge pak strane njihova vrijednost je
često ograničavajući čimbenik za primjenu agresivnijih
metoda proučavanja poput rezanja. S tim u svezi je i tumačenje
patoloških stanja na kljovama temeljeno ponajprije
na makroskopskom pregledu izvana i dobrim
dijelom nagađanju pravoga uzroka zatečenoga stanja.
Klice krmača ne predstavljaju trofej, već ukras, uspomenu
na dotični lov.


PREGLED PATOLOŠKIH PROMJENA NA KLJOVAMA – An overview of tusk pathology


Kada govorimo o pregledu do sada uočenih patološ kih
promjena na kljovama veprova, valja istaći kako je
riječ o divljim svinjama Europe, s obzirom da se pod
sličnim nazivima mogu naći i divlje svinje u drugim
kra jevima svijeta, od kojih su poneke nastale tek pukim
po divljavanjem domaćih svinja, te čak ne posjeduju


niti vanjštinu karakterističnu za divlje svinje. Ukupno
gledano, kao dominantni uzrok uočenih patoloških stanja
is tiče se trauma. Navedeno je i sasvim razumljivo
ukoliko se uzme u obzir podložnost samih kljova vanjskim
utjecajima, već kroz činjenicu da su kljove zubi
koji vire van iz usne šupljine. U suglasju s navedenim,