DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 93     <-- 93 -->        PDF

D. Konjević, U. Kierdorf, V. Njemirovskij, Z. Janicki, A. Slavica, K. Severin: PATOLOGIJA KLJOVA VEPRA: ... Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 319-326
Slika 8.Prekobrojni sjekač, prikazano na 10. Nacionalnoj izložbi
trofeja, Zagreb


Figure 8 Supernumerary lower canine, exhibited at 10th National
Trophy Exhibition, Zagreb
(Foto – Photo: D. Konjević)


Slika 9.Obojenost kljova karakteristična za ulaganje tetraciklina u
caklinu


Figure 9 Colorization of the tusk, characteristic for incorporation
of tetracycline to enamel
(Foto – Photo: D. Konjević)


diti konzumaciju mamca. Razlog za takvu sklonost tetraciklina
navedenim tkivima je njegov afinitet prema
kalciju (kalcij-hidroksiapatit je temeljni dio tvrdih zubnih
tkiva), ocrtavajući pritom i karakterističan oblik taloženja
kalcijevih spojeva u dotično tkivo (odatle izgled
poput uvojaka kose). U divljih svinja je ovu pojavu opisuju
Kierdorf i Rühe (2002), te dokazuju tetraciklin
ultraljubičastim zračenjem histoloških rezova kljova.


Pretpostavka je da tetraciklin u ovome slučaju potječe iz
mamaca s jednim od spomenutih cjepiva. Za razliku od
Njemačke gdje su ovakve kampanje cijepljenja lisica i
svinja bile razmjerno čestom praksom, u nas su bile sporadične
i to isključivo protiv bjesnoće. Ipak, Konjević
(2004) opisuje jedan slučaj tetraciklinom označenih
kljova u vepra odstrijeljenog u hrvatskim lovištima.


MODELI REPARACIJE – Models of reparation


Reparacija je proces koji označava savladavanje
odre đenog patološkog procesa, pri čemu se u konačnici
ne postiže potpuno ozdravljenje zahvaćenog tkiva ili organa,
odnosno drugim riječima barem u manjem dijelu
zaostaju određene vidljive posljedice procesa. Potpuni
oporavak, stanje kada nije moguće primijetiti nikakve
posljedice patološkog procesa naziva se restitucijom
(restitutio ad integrum). U suglasju s navedenim definicijama,
kada su u pitanju kljove vepra, go vorit ćemo
ponajprije o mogućnostima reparacije. I upravo je takav
veliki potencijal reparacije kljova to što ih čini toliko
zanimljivima u proučavanju zubne patologije. Naime,
po tencijal savladavanja patoloških procesa je u kljova
dovoljno jak da zub ne propadne, ali u dosta slučajeva i
nedovoljan za restituciju, tako da ipak ostaju određene
promjene koje nam omogućavaju proučavanje navedenog
procesa, njegovog uzroka, razvoja i ishoda.


Za uspješnu reparaciju zuba neophodno je ostvariti
dva osnovna preduvjeta, postojanje dostatno jakih mehanizama
prevladavanja narušenog zdravstvenog stanja
te mehanizama za ponovnu izgradnju strukturalnih elemenata
zuba. Meke česti zuba zaštićene su od brojnih
vanjskih utjecaja ovojnicom građenom od tvrdih zubnih
tkiva. Tako prvu liniju obrane zuba od vanjskih utjecaja
čini zubna caklina. Caklina ujedno predstavlja i najtvrđe
tkivo u organizmu s udjelom od oko 95 % mi nerala. To


je relativno tanak sloj koji je i dodatno stanjen na određe
nim dijelovima kljova (nejednaka raspodjela na kljo vi),
osiguravajući time stvaranje oštrih rubova na mjestu
trošenja (brusna ploha) te smanjujući nepotrebna ulaganja
organizma u stvaranje cakline na mjestima gdje je
ionako predviđeno njeno pojačano trošenje (Konjević
i dr. 2007). U zuba ograničenog rasta caklina se stvara iz
posebnih stanica ameloblasta isključivo tijekom razdoblja
formiranja krune zuba. Nakon toga razdoblja ameloblasti
odumiru i caklina postaje mrtvo tkivo, bez
mogućnosti daljnjeg rasta, popravka oštećenja ili remodeliranja.
Za razliku od zuba ograničenog rasta, caklina
zuba trajnoga rasta formira se tijekom čitavog života u
području njegove vršne (apikalne, u slučaju zuba trajnoga
rasta u pravilu se ne koristi pojam korijen) regije,
ali isto tako ne posjeduje mogućnost popravaka oštećenja
na ostalim dijelovima kljove. U suglasju s navedenim,
jednom oštećena caklina ne može se više obnoviti
te tragovi oštećenja zaostaju kao trajni tragovi u zubu.
Unatoč tomu, proboj cak line ne znači istodobno i posljedično
propadanje zuba. Naime, sljedeći sloj zuba gledano
izvana čini dentin, čiji odontoblasti (stanice koje
stvaraju dentin) ostaju funkcionalni tijekom života i permanentno
talože sekundarni dentin (primarni je onaj
koji nastaje tijekom razvoja zuba) duž cijeloga kanala
pulpe, barem kada je riječ o zubima ograničenoga rasta.