DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 98 <-- 98 --> PDF |
A. Frković: PRVI UDŽBENIK LOVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 327-331 Slika 1.Unutarnja stranica naslovnice rukopisnog izdanja udžbe- nika Lovstvo Milana Střibrný iz 1914. godine Figure 1 Inside cover page of the manuscript edition of the tex- tbook Hunting by Milan Střibrný from 1914 svećuje punih 35 stranica (od 184 stranice ukupnog obima knjige, dijela u kojem je obrađeno lovstvo). Od novih izraza koje ne nalazimo u Ettingerovom Lovdžiji bilježim: abu – dovik lovcima da četveronožna divljač Slika 2. Tiskan kao rukopis original knjige Lovstvo (i ribarstvo) sačuvan je u Biblioteci Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu Figure 2 Printed in manuscript form, the original of the book Hunting (and Fishing) is kept in the Library of the Forestry and Wood Industry Institute in Sarajevo kreće prema njima, brlje – male blatnjave jaruge u koje predvečer slijeću divlje patke, frč – čin parenja u divlje mačke (“udarile mačke u frčak”), pruglo – vlas konjske strune koja služi za hvatanje drozda bravenjaka (u Bosni zakonom zabranjen), prvenac – novi svježe pali suhi snijeg, pršić; polovnjak – zec koji je izrastao do polovice svoje veličine, puškonoša nabijač – lovac dvorilac koji puni pušku i dodaje je lovcu gostu. Trovanje zvjeradi uz nadzor šumarskih organizacija Poisoning wild game under the supervision of forestry organisations Iako je prvi (I.) dio knjige naslovio Prirodopis divljači i zvjeradi, uvodne misli tog najopsežnijeg dijela udžbenika (87 stranica) autor posvećuje glavnim “vrstima lova”, uz napomenu da “lovac ili lovi divljač ili ju hvata odnosno truje”. Lov se može “izvesti ili od jednog samog lovca (lov pojedince)” i to: zasjedom, šikarenjem (vrebanjem) , vabljenjem “cuvikom” te “prijašenjem” (privozom kolima) ili pak “od više lovaca u društvu” (hajka, traženje prepeličarom ili buširanje te francuski parfors lov). Divljač, posebno “četveronožnu zvjerad”, lovac hvata u gvožđa ili jame, ili pak iskapa iz jazbine. Punih 16 stranica posvećeno je trovanju zvjeradi, u to vrijeme jednim od najraširenijih i najuspješnijih načina smanjivanja broja predatora. S tim u vezi autor citira Zakon o lovu iz 1893. g., prema kojemu se “uništavanje zvjeradi otrovom smije povjeriti samo državnim organima, poglavito šumarskom osoblju”. Redoslijed dobivanja strihnina, tada jedinog otrova na mijenjenog toj svrsi, bio je kako slijedi: Upravitelj šumske uprave dobio je strihnin od kotarskog predstojnika, držeći ga u blagajni sve do jeseni. Za raspačavanje otrova bio je zadužen šumarski referent, koji ga dijeli lugarima i nadlugarima, a oni pak “množinu dobivenog strihnina potvrđuju posebnim iskazom”. Nakon okončanja akcije trovanja neupotrijebljeni otrov (u staklenkama po 20 g) vraća se referentu, a ovaj pak, putem upravitelja uprave, dostavlja kotarskom predstojniku na pohranu. “Nadlugar ili lugar mora strihnin držati u zatvorenom sanduku ili ormaru, a ključ istog nositi vazda uza se”. Strihninom su se poglavito trovali vukovi i lisice, “rijegje i medved”. Slijedi detaljan opis prokušane metode trovanja kojom su se postizali najbolji rezultati, počevši od izbora i postavljanja meke do sakupljanja otrovanih životinja koje, “ako su od strihnina crkle, sposobne su da otruju druge životinje koje ih žderu”. |