DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 99     <-- 99 -->        PDF

A. Frković: PRVI UDŽBENIK LOVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 327-331
Divokoza i tetrijeb u svim planinama Bosne


Chamois and capercaillie in the mountains of Bosnia


Prvi odsjek tog najopsežnijeg prvog dijela knjige
autor posvećuje “k velikom lovu spadajuću plemenitu
divljač, grabežljivu divljač i pticama grabilicama”. Za
svaku vrstu daje dulji ili kraći vanjski izgled i opis, prebivalište,
način života i ponašanje, razmnožavanje, prehranu,
tragove, neprijatelje te korist ili štetu. Posebnu
vrijednost Stribrnyovoj knjizi daju oznake područja tadašnjeg
rasprostranjenja pojedinih (glavnih) vrsta divljači
u Bosni i Hercegovini (procijenjena brojnost
izostala), imajući na umu da je od tada kada je izdana
prošlo gotovo puno jedno stoljeće2. Iako je po uzoru na
naše i strane autore (koje citira u literaturi) u potpoglavlju
I. Plemeniti dlakari jelena običnog stavio na
prvo mjesto, posvetivši mu najveći prostor (7 stranica),


o mjestima prebivanja i dolaženja ove vrste nema ni riječi,
iz čega je moguće zaključiti da ovog krupnog parnoprstaša
u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije u Bosni
i nije bilo. Za divokozu piše da je u Bosni i Hercegovini
Slika 3.
Najopsežniji dio knjige posvećen je “prirodopisu divljači
i zvjeradi”, u kojemu je za glavne vrste divljači, poput tetrijeba
gluhana, prikazana njihova rasprostranjenost početkom
20. st. u Bosni i Hercegovini


Figure 3 The most extensive part of the book is dedicated to “natural
history of wild game and beasts”, presenting the distribution
of the principal game species, such as the
capercaillie, in the early 20th century in Bosnia and Herzegovina


Slika 4.Drugi dio svog udžbenika šumarnik Milan Střibrný po-
svetio je lovačkim psima, lovačkom oružju i opremi


Figure 4 Forester Milan Střibrný dedicated the second part of his
textbook to hunting dogs, hunting weapons and equipment


možemo naći “u svim planinama koje leže na granici
između Bosne i Hercegovine” ili točnije na Treskavici,
Bjelašnici, Prenj planini i Čvrsnici. Nadalje, ova ljepotica
vrleti stani Vranicu (Fojnica i Prozor), kraj uz
Drinu, a ima je na Ugaru kod Jajca i na Veležu kod Mostara.
Uz lov prikradanjem i dočekom divokoza se tada
lovila i hajkom “sa brakircima i/ili hajkačima”. Pri
opisu divlje svinje, za koju navodi da joj “dugotrajna
koža osobito služi za izradu opanaka”, kao lokalitete
zadržavanja “u većoj množini” navodi kotareve Žepča,
Foča i Čajnice. Za ovu vrstu lovni zakon nije predvidio
lovostaju, pa se “smjela ubijati kroz cijelu godinu”.


U potpoglavlju II. Plemenita perjata divljač uvršteni
su tetrijeb gluhan (veliki tetrijeb ili divlji oroz),
tetrijeb ruževac bjelokrilac (mali tetrijeb ili mali oroz),
tetrijeb kopiljasti i lještarka gluha ili kokoška. Za tetrijeba
gluhana autor navodi da mu “gdjekad težina dosiže
do 9 kg”, a uz lov priskakivanjem u proljeće na
bojini (pjevalištu) kad “je oroz gluh i čorav” bio je dopušten
i lov u jesen potražice s prepeličarom. To i ne
mora biti čudno kad autor napominje da ovu najveću
šumsku koku “nagjemo skoro u svim šumovitim gorama
Bosne” i to osobito u Boriji kod Teslića, Hrbljini
kod Glamoča “te u cijeloj srednjoj i južnoj Bosni”. Her


2


U knjizi prof. dr. Avde Safradžije Lovna divljač, koju je izdao
Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine 1999. g., izostali
su podaci o rasprostranjenosti i brojnosti pojedinih vrsta divljači,
pa je svaka usporedba s razdobljem iz početka 20. st.
nemoguća.