DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 99 <-- 99 --> PDF |
A. Frković: PRVI UDŽBENIK LOVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE Šumarski list br. 5–6, CXXXIII (2009), 327-331 Divokoza i tetrijeb u svim planinama Bosne Chamois and capercaillie in the mountains of Bosnia Prvi odsjek tog najopsežnijeg prvog dijela knjige autor posvećuje “k velikom lovu spadajuću plemenitu divljač, grabežljivu divljač i pticama grabilicama”. Za svaku vrstu daje dulji ili kraći vanjski izgled i opis, prebivalište, način života i ponašanje, razmnožavanje, prehranu, tragove, neprijatelje te korist ili štetu. Posebnu vrijednost Stribrnyovoj knjizi daju oznake područja tadašnjeg rasprostranjenja pojedinih (glavnih) vrsta divljači u Bosni i Hercegovini (procijenjena brojnost izostala), imajući na umu da je od tada kada je izdana prošlo gotovo puno jedno stoljeće2. Iako je po uzoru na naše i strane autore (koje citira u literaturi) u potpoglavlju I. Plemeniti dlakari jelena običnog stavio na prvo mjesto, posvetivši mu najveći prostor (7 stranica), o mjestima prebivanja i dolaženja ove vrste nema ni riječi, iz čega je moguće zaključiti da ovog krupnog parnoprstaša u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i nije bilo. Za divokozu piše da je u Bosni i Hercegovini Slika 3. Najopsežniji dio knjige posvećen je “prirodopisu divljači i zvjeradi”, u kojemu je za glavne vrste divljači, poput tetrijeba gluhana, prikazana njihova rasprostranjenost početkom 20. st. u Bosni i Hercegovini Figure 3 The most extensive part of the book is dedicated to “natural history of wild game and beasts”, presenting the distribution of the principal game species, such as the capercaillie, in the early 20th century in Bosnia and Herzegovina Slika 4.Drugi dio svog udžbenika šumarnik Milan Střibrný po- svetio je lovačkim psima, lovačkom oružju i opremi Figure 4 Forester Milan Střibrný dedicated the second part of his textbook to hunting dogs, hunting weapons and equipment možemo naći “u svim planinama koje leže na granici između Bosne i Hercegovine” ili točnije na Treskavici, Bjelašnici, Prenj planini i Čvrsnici. Nadalje, ova ljepotica vrleti stani Vranicu (Fojnica i Prozor), kraj uz Drinu, a ima je na Ugaru kod Jajca i na Veležu kod Mostara. Uz lov prikradanjem i dočekom divokoza se tada lovila i hajkom “sa brakircima i/ili hajkačima”. Pri opisu divlje svinje, za koju navodi da joj “dugotrajna koža osobito služi za izradu opanaka”, kao lokalitete zadržavanja “u većoj množini” navodi kotareve Žepča, Foča i Čajnice. Za ovu vrstu lovni zakon nije predvidio lovostaju, pa se “smjela ubijati kroz cijelu godinu”. U potpoglavlju II. Plemenita perjata divljač uvršteni su tetrijeb gluhan (veliki tetrijeb ili divlji oroz), tetrijeb ruževac bjelokrilac (mali tetrijeb ili mali oroz), tetrijeb kopiljasti i lještarka gluha ili kokoška. Za tetrijeba gluhana autor navodi da mu “gdjekad težina dosiže do 9 kg”, a uz lov priskakivanjem u proljeće na bojini (pjevalištu) kad “je oroz gluh i čorav” bio je dopušten i lov u jesen potražice s prepeličarom. To i ne mora biti čudno kad autor napominje da ovu najveću šumsku koku “nagjemo skoro u svim šumovitim gorama Bosne” i to osobito u Boriji kod Teslića, Hrbljini kod Glamoča “te u cijeloj srednjoj i južnoj Bosni”. Her 2 U knjizi prof. dr. Avde Safradžije Lovna divljač, koju je izdao Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine 1999. g., izostali su podaci o rasprostranjenosti i brojnosti pojedinih vrsta divljači, pa je svaka usporedba s razdobljem iz početka 20. st. nemoguća. |