DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 101 <-- 101 --> PDF |
DUŠKO GRGIČEVIĆ, šum. tehn. (1933 -2009) Dana 1. travnja 2009. god. zate kla je nas šumare te poklonike lovstva i lova, ali i sve prijatelje, štovatelje i poznanike našeg Duška spoznaja, da je napustio ponajprije svoju obitelj i rodbinu, ali i nas os tale, te da je istrgnut još jedan list s grane dalmatinske šumarske kroš nje krećući na put “tamo gdje se za vaz da odlazi”. Napustio nas je nakon nedavno preminulih kolega Branimira Baričevića i Josipa Đurđevića još jedan dobri duh šumara Dalmacije, is kre ni kolege i prijatelj, vječiti optimist u stručnom radu i životu, pun životnih radosti, veseljak, duhovit u dosjetkama i šalama, po čemu će se posebi ce naš društveni život i zajedništvo mjeriti zasigurno danom, prije i na kon Duška. Nakon 57 godina poznanstva, pripala mi je i tužna zadaća oprostiti se s poštovanim Duškom na splitskom gradskom groblju Lovrinac u ime kolega iz Uprave šuma Podruž nice Split, Hrvatskog šumarskog društva Ogra nak Dalmacija Split, kojemu je vrijedno i radno pripadao, kao i u svoje osobno. Otac našeg Duška,Antun rođen na otoku Braču, ali podrijetlom Hva ranin, upravitelj pošte u gradu Hva ru a zatim u Sućurju, gdje je upoznao svoju supruguTerezu s kojom sklapa brak. Po dekretu odlazi na mjesto upravitelja pošte u Virje gdje je 6. ožujka 1933. god. rođen naš Duško (uz sestru Mariju i braću Andriju i Mladena), dakle s genima mora, a po prvom plaču Podravac. Godine 1936. otac mu je s obitelji premješ ten u Zagreb za upravitelja poštans kog ureda na Srebrnjaku (iz osobnog zadovoljstva otac mu se bavio prijevodima spomeničke baštine s grčkog i latinskog jezika, prijateljujući još iz srednje škole hvarskih dana s akademikom Grgom Novakom). Položivši malu maturu u Zagrebu šk. god. 1948./49., upisuje se u Srednju Šumarsku školu za krš u Splitu, u kojoj uspješno stječe diplo mu šumarskog tehničara šk. god. 1951./52. Kraće vrijeme radi na poslovima uređivanja šuma na području Šumarije Šibenik zajedno s Davorinom Prginom dipl. ing. šum., Nikšom Vučetićem, dipl. ing. šum. (kasnije profesorom Srednje šumarske škole za krš u Splitu), prof. dr. sc. Šimom Meštrovićem (u to vrije me šum. tehničarem) u Sekciji za uređivanje šuma sa sjedištem u Splitu, koju je vodio poznati vinkovački šumarnik i uređivač Stjepan Marković dipl. ing. Godine 1953. odlazi na odsluženje vojnog roka u školu rezervnih oficira u Vipavu u Sloveniji, a po povratku iz vojske 1954. direktor Šumarije Hvar dipl. ing. šum. Bičanić primio ga je na stručne revirničke poslove gdje radi sve do 1956. godine. Iste godine sklapa brak s gospođicom Zdenkom Majer, koja ga je vjerno pratila u brojnim životnim i egzistencijalnim teškoćama, posebice nakon preživljenog moždanog uda ra prije dvije godine. Radi teškoća financiranja šu marstva u Dalmaciji pedesetih godina prošlog stoljeća, dokidanjem Fonda za unapređenje šumarstva (FUŠ-a), Duško s obitelji 1956. god. odlazi u Zagreb, zaposlivši se u ŽTP Zagreb na poslovima preuzimanja željezničkih pragova u izgradnji i održavanju željezničkih pruga. Godine 1957. zapošljava se u Šumskom gazdinstvu Zavidovići u BiH na poslovima revirnika, a s posebitim zadovoljstvom i zanosom prihvaća ponuđene poslove rukovoditelja lovišta, stječući iskustva o gospodarenju i uzgoju divljači, što će mu u buduće biti radni i životni sadržaj i hobi. Želeći povratak u Hrvatsku prima 1960. god. posao upravitelja lovišta u Šumariji Petrinja, gdje s već stečenim iskustvom i spoznajama o lovnom gospodarstvu uspješno radi na razvoju lovstva do 1964. god., kada se ponovno na kratko vraća u Split u Šumsko gospodarstvo Split, zatim je predstavnik DIP-a Postojna iz Slovenije za područje Dalmacije, a potom predstavnikTvornice računskih strojeva iz Zagreba (TRS Zagreb), te do početka Domovinskog rata prije prijevremenog umirovljenja 1990. godine radi u predstavništvu “Eks port drva” Zagreb. U mirovini se povlači u rodno mjesto svoje majke Sučuraj na otoku Hvaru gdje ga zatiče rat i gdje 20. kolovoza 1991. smisleno organizira obranu istočnog područja otoka Hvara ustrojavanjem prve postrojbe ZNG s ponajviše domoljubne mladeži s otoka, darujući postrojbi svih svojih pet lovačkih pušaka. U obrani Domovine Hrvatske ostaje sve do 20. siječnja 1992., kada dobiva pisano priznanje Odsjeka za obranu RH – Uprave za obranu Split, kao hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata. Iste godine prihvaća od Hrvatskih šuma Uprave šuma Split – Odjela za uređivanje šuma, poslove na ispomoći u izradi Programa gospodarenja šumama i šumskim zem ljištima za GJ-e: “Sv. Nikola” i “Plame” na otoku Hvaru, te sa zadovoljstvom izradu Programa uzgoja divljači za otok Šćedro, Šumarije Hvar.Tijekom 1994. surađuje na trasiranju i izradi šumskih prosjeka na Šćedru. Dana 1. rujna 1994. mirovinu stavlja u stanje mirovanja, prihvaća radno mjesto revirnika u HŠ u |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Upravi šuma Podružnica Split u Šumariji Hvar do kraja 1996., kada prelazi u Šumariju Split na poslove revirnika za područje GJ “Borovača” u Muću. U njoj mu se povjeravaju pored revirničkih poslova srcu prirasli mu poslovi gospodarenja Lovištem “Bo rovača”, uz njegovu životnu vodilju i geslo “da je lovstvo uzgoj divljači, a lov selekcija i ispomoć razvoju divljači u prirodi”. Sudjeluje u ispomoći trasiranja šumskih prosjeka s elementima šumske ceste područja južnih padina planine Mosor. Ne miruje umirovljenjem 1998., već sudjeluje u izradi Pro- grama gospodarenja za Gj “Kozica” Šumarije Vrgorac. Taj zdravi duh, entuzijazam i stručnost, izraženi ljudskom dobrotom, kolegijalnošću, prijateljstvom, urođenih manira gospodina s nezaboravnom siluetom čovjeka s hubertusom, lovačkim šeširom i upaljenom cigaretom u podužem cigaršpicu, s izričajem zagrebačkog žargona, proizašla je njegova posebnost svesrdno prihvaćena od kolega, nadređenih mu upravitelja ili voditelja odjela i svih u njegovom okruženju. U veljači 2007. god. naš Duško ponešto narušenog zdravlja povlači se sa suprugom u Mirovni dom “Zenta” od kud mu s prozora dopire pogled nazirući svoje korjene u orisima obala otoka Hvara, a u zaleđu kontinenta sve što je ponajviše radom i marom ostavio u svom životnom trajanju. Svojom osobnošću, znanjem i spoznajama o lovstvu, prihvaćen je i u krugovima lovaca koji su ga dostojno i častno ispratili na počinak, s počasnom stražom u svečanim odorama uz kovčeg, s dirljivim riječima oproštaja predsjednika Lovačke udruge “Split” gosp. Mladana Vidovića dipl.iur, toplim izričajima Duškovog trpnog i trnovitog, ali čestitog životnog putovanja, uz pratnju prigodnih melodija lovačkih trublja i polaganjem grančica ružmarina lovaca u grobište. U prigodnom sjećanju na Duška glavni urednik mjesečnika za lovce, ljubitelje pasa i prirode “Dobra kob” iz Splita, gosp. Davor Martić istaknuo je u časopisu: “Otišao je naš član Duško, stalni stručni suradnik Dobre kobi, lovac etičar, vrhunski lovno-šumarski stručnjak, odgajatelj naraštaja lovaca, pisac i koautor udžbenika “Lovački poučnik”. Duško Grgičević bio je kamen temeljac hrvatskog lovstva, napose u davnim godinama poslije Drugog svjetskog rata. Svojim znanjem i iskustvom, uvijek voljan da svakome pomogne, Duško je bio začetnik svih značajnijih projekata u Splitu i Dalmaciji. Prije svega sproveo je tzv. češki umjetni uzgoj pernate divljači, napose fazana, a značajno je njegovo iskustvo u uzgoju jarebice kamenjarke.” U svezi svojih spoznaja i iskustva iz lovnog gospodarstva i lovstva tijekom svojega rada zaslužio je biti nagrađen i prihvaćen kao: – predsjednik Lovačke udruge “Split”, – predsjednik povjerenstva za ocjenu lovačkih trofeja u Lovačkoj udruzi “Split”, ranijim nazivom “Kozjak”, – stručni suradnik za odobravanje i provedbu lovno-gospodarskih osnova, – stalni suradnik časopisa Dobra kob i Jadranski lovac, izdanja N.K.Slobodna Dalmacija, – član povjerenstva za polaganje lovačkih ispita, – predavač na Lovačkoj školi Hrvatskog lovačkog saveza Pučkog otvorenog učilišta “Hubert” u Splitu, – jedan od koautora priručnika “Lo vački poučnik” u izdanju Otvo renog učilišta u Splitu. Za svoj predani rad u šumarstvu i lovstvu dobio je niz priznanja i odličja, a posljednje je pred kraj svog trpno-samozatajnog života zaslužio u prigodi proslave obljetnice 100 godina od dana osnivanja DIT- a u Splitu, danas nazivom (ZUIS-a) Zajednice udruga inženjera Splita, označene svečanom akademijom u HNK Split, 30. studenog 2008. god., javnim priznanjem na prijedlog Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Dalmacija Split, dodjelom ZAHVALNICE za požrtvovan rad u Zajednici udruga inženjera Splita i izniman doprinos razvoju tehničke struke i gospodarstva općenito. Na kraju rastanka s dragim Duškom zamolili smo suprugu g-đu Zdenku, sina Željka sa suprugom Ma rinom i milom mu unukom Hanjom, kao i nazočnu rodbinu, te sve one koji su ga poštovali, imali ga za dragog kolegu, prijatelja, sugovornika, da prihvate izraze naših iskrenih suosjećanja i sućuti šumara Dalmacije, pohranjujući ga Hrvatskoj grudi, kamenu Lovrinca i dalmatinskom kršu u kojem je našao svoj životni put i cilj, dajući sebe u obrani toga i slobodne mu Domovine Hrvatske, pored nebu upetih čempresa molitvom Svevišnjemu da mu udijeli zaslužujući miran počinak te spokoj i u nebeskim lovištima. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |