DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 29     <-- 29 -->        PDF

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


UDK 630* 423 (001)


STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA
LUŽNJAKA U SPAČVANSKOM BAZENU OD 1996. DO 2006. GODINE


STRUCTUREAND DYNAMICS OF THE HARVEST OF DEADAND DECLINING TREES
OF PEDUNCULATE OAK IN THE STANDS OF SPAČVAFOREST FROM 1996 TO 2006


11


Tomislav DUBRAVAC, Stjepan DEKANIĆ


SAŽETAK: Iz dosadašnjih istraživanja, kao i iz opažanja šumarskih stručnjaka
u praksi, mogu se iščitati dvije glavne opće prihvaćene značajke veza ne
uz sušenje lužnjaka s obzirom na starost sastojine i šumsku zajednicu: (1)
srednjodobne, starije i stare sastojine najpodložnije su sušenju stabala hrasta
lužnjaka i (2) najveći intenziteti sušenja događaju se u šumskim zajednicama
hrasta lužnjaka u nizi. U ovome su radu navedene dvije pretpostavke ispitane
za sastojine hrasta lužnjaka od prvoga do šetog dobnog razreda na području
Spačvanskoga bazena analizom evidencije o dinamici i strukturi sječe suhih i
odumirućih (3B) stabala tijekom razdoblja od 11 godina (1996. do 2006. go-
di ne). Analiza je obavljena na temelju dostupnih podataka koji se prikupljaju
ti jekom redovitoga gospodarenja u “Hrvatskim šumama” d.o.o. i pohranjuju
u bazu podataka HS Fond. Iz preuzetih podataka izdvojeno je 962 odsjeka
ukup ne površine 20 671 ha, koji su podijeljeni u tri grupe prema fitocenološ koj
pripadnosti.


U odabranim je odsjecima tijekom promatranoga razdoblja ukupno posječeno
850 835 m3hrasta lužnjaka, od čega se 58 % (492 583 m3) odnosilo na
suha i odumiruća stabla. U više od 69 % odsjeka zahvati pridobivanja drva
obavljani su 3 i više puta, a u 20 % odsjeka praktički svake druge godine (pet
ulazaka).


S obzirom na starost sastojine, intenzitet sječe suhih i odumirućih stabala
naglo raste nakon ulaska u peti dobni razred, odnosno nakon starosti sastojine
od 80 godina. Međutim, daljnom je analizom ustanovljeno da postoji izrazito
velika varijabilnost u intenzitetu sječe suhih i odumirućih stabala unutar
istoga dobnog razreda. Dakle, ne može se donijeti generalni zaključak kada se
govori o ulozi starosti sastojine u procesu sušenja lužnjaka, jer starost sastojine
vjerojatno samo pojačava ostale negativne čimbenike u onim sastojinama
u kojima su ti čimbenici već prisutni.


Gledajući vrijednosti ukupno posječenoga obujma suhih i odumirućih stabala
tijekom promatranoga razdoblja (m3/ha) nisu ustanovljene statistički
značajne razlike među odsjecima tri biljne zajednice. Razlike su ipak potvrđene
u dinamici tijekom promatranoga razdoblja. U tom je smislu potvrđena
pretpostavka da su sastojine u nizi sa rastavljenim šašem nestabilnije od


Dr. sc. Tomislav Dubravac, Stjepan Dekanić, dipl. ing. šum.
Šumarski institut, Jastrebarsko, Odjel za ekologiju i uzgajanje
šuma,Trnjanska 35, 10000 Zagreb
Napomena: Članak je prošireni prikaz izlaganja koji su autori prezentirali
na znanstvenom savjetovanju “Šume hrasta lužnjaka u
promijenjenim stanišnim i gospodarskim uvjetima” održanom u
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u rujnu 2008. godine.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 30     <-- 30 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


ostale dvije zajednice, jer je u njima zabilježen i najveći (7,1 % 1998. godine),
ali također i najmanji (1,8 % 2000. godine) prosječni godišnji intenzitet, iskazan
kao postotak od drvne zalihe hrasta u odsjeku. Isto tako posljedice koje
sušenje ostavlja u sastojinama u nizi s obzirom na izostanak podstojne etaže
različite su u odnosu na sastojine na gredi i zahtijevaju daljnje detaljne istraživačke
napore kako bi ih se na odgovarajući način kvanitificiralo.


Prostorno definirana baza podataka za lužnjakove sastojine Spačvanskoga
bazena koja je nastala kao rezultat ovoga rada, nastavit će se nadopunja vati
podacima i u idućim godinama. Povezivanje s drugim bazama podataka, primjerice
s rezultatima motrenja razina podzemne vode s mreže piezometarskih
postaja, omogućit će složenije i detaljnije prostorno-vremenske analize trendova
sušenja hrasta lužnjaka. Zaključci temeljeni na rezultatima ovoga istraživanja
odnose se na značajke sušenja u lužnjakovim sastojinama Spačvanskoga
bazena i potrebno ih je daljnjom primjenom ove ili slične metodologije provjeriti
u ostalim većim šumskim kompleksima hrasta lužnjaka u Hrvatskoj.


Ključne riječi:hrast lužnjak, sušenje, Spačvanski bazen, starost sastojine,
šumska zajednica


UVOD – Introduction
Uređajni je razred hrasta lužnjaka s oko 210 000 ha Androić1996,Prpić1996).Oozbiljnosti problema
drugi po veličini u Hrvatskoj, iza uređajnoga razreda u današnje vrijeme dovoljno govori činjenica daje u pro bukve
koji zauzima oko 330 000 ha (Anon.2006). Po tekloj Šumskogospodarskoj osnovi područja u razdob lju


3


ekonomskome je značaju hrast lužnjak ipak na prvome
od 1996. do 2005. godine posječeno2 696 062 mslučajmjestu,
najvećom mjerom zbog iznimne kvalitete fur-
noga prihoda hrasta lužnjaka,od čega je čak 92 % realizinirskih
trupaca i ostalih sortimenata. Na primjer, u


rano u sastojinama prethodnoga prihoda(Anon.2006).
2006. godini je čak 44% ukupnoga prihoda od prodaje


U istome je razdoblju realizirano 104 % glavnoga
trupaca na razini “HŠ”d.o.o. ostvareno prodajom tru


prihoda uz udio slučajnoga prihoda od tek 6 %, pa je
paca hrasta lužnjaka (Anon. 2007). Osim gospodar


jas no da sušenjepredstavlja najveće opterećenje upra vo
ske vrijednosti, još je veći ekološki i socijalni doprinos


u uzgojnim zahvatima prorjede.Često se puta propisa ni
nizinskih šuma hrasta lužnjakastanovništvu Republike


etat prethodnoga prihoda realizira isključivo doznakom
Hrvatske(Klepac 1996), pa je lužnjak s pravomzau


i sječom suhih i odumirućih stabala, čak i prije isteka
zeo svoje mjesto u državnoj himni, na kovanicama, na


važeće Osnove gospodarenja. Osim toga, u starijim i
poštanskim markicama, u literaturnim djelima i dru


starim sastojinama povećan je broj sječa i ulazaka teške
gdje. Procespropadanjai sušenjašuma hrasta lužnjaka


mehanizacije s potencijalno negativnim utjecajem na
stoga ne predstavlja samo problem šumarske prakse,


tlo i dubeća stabla,zbog nastojanja da se umanje ekoveć
izaziva zabrinutost i na široj, nacionalnoj razini.


nomske posljedice gubitka kvalitetnih sortimenata u
osušenim stablima.


U Hrvatskoj se prvo veće sušenje šuma hrasta lužnjaka
dogodilo nakon napada pepelnice 1909. godine
Ovakav je način gospodarenja lužnjakovim sastoji(
Petračić 1926), iako postoje i raniji zapisi o lošem nama u kojima je izraženo sušenje dugoročno gledajući
stanju slavonskih hrastikai ranijim izoliranim slučajevi -neodrživ, te ga je potrebno prilagoditi postojećoj situama
sušenja većega ili manjega intenziteta (Harapin i ciji skupa s pripadajućom legislativom.


PROBLEM – Problem


Mnogi se autori slažu da u velikoj većini slučajeva djeluju stalnim stresom manjega intenziteta i čine ga
ne postoji jedinstveni uzročnik sušenja, već se radi o pod ložnijim oštećenjima u slučaju pojave poticajnih
složenome procesu, u kojemu različiti stanišni, biotski i čim benika.Poticajni (uzročni)čimbenici su iznenadni,
sastojinski čimbenici svojim međudjelovanjem uzro-in tenzivni ekscesi abiotskoga ili biotskoga porijekla,
kuju propadanje stabala i/ili sastojina (Thomas i dr. koji uzrokuju oštećenja na stablima koja su prethodno
2002,Steiner1998,Führer1998,SiweckiiUf-oslabljena djelovanjem predisponirajućih čimbenika.
nalski 1998, Harapin i Androić 1996, Prpić Pojačavajući(terminalni)čimbenici su patogeni orga 1996,
Wargo1996,Donaubauer1998).Manion niz mi koji napadaju oslabljeno stablo i na kraju dovode
(1981) u svom konceptualnom okviru utjecajne čimbe-do odumiranja. Među različitepripremne čimbenike
nike dijeli na tri glavne grupe. Predisponirajući (pri-koji sudjeluju u procesu sušenja hrastova često se svrpremni)
čimbenici na stablo tijekom duljega vremena sta vaju starost stabala odnosno sastojine (Voelker i




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 31     <-- 31 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


dr. 2008, Steiner1998,Oaki dr. 1996) i neke od 1994,Thomasi dr.2002,Gaertigi dr.2002). Svaki
zna čajki staništa kao što su manjak ili suvišakvode, sa-pojedinačni slučaj sušenja stabla može biti rezultat razbi
je nost tla,hidromorfnost tla, i dr.(Breda i dr.2006, ličite kombinacije nekih od pripremnih, uzročnih i ter-
Dicksoni Tomlinson 1996,Prpić1996,Mayer minalnih čimbenika (tablica 1).


Tablica 1. Neki od čimbenika propadanja i odumiranja stabala i sastojina europskih i sjevernoameričkih vrsta hrastova


Table 1
Some of the causal factors in the complex of decline and dieback of European and North-American
oak trees and stands


Predisponirajući (pripremni) čimbenici
Predisposing factors
vrsta, genotip, fiziološka starost stabla, starost sastojine, struktura sastojine,
gustoća sastojine, klimatski uvjeti, ekspozicija i nagib, tekstura, gustoća
i dubina tla, količina hraniva u tlu
species, genotype, tree age, stand age, stand structure, stand density, climate,
slope and aspect, texture, bulk density and depth of the soil, soil fertility
Poticajni (uzročni) čimbenici
Inciting factors
suša, golobrst, dugotrajna poplava, mehaničko oštećenje, mraz
insect defoliation, drought, longlasting flood, mechanical injury, frost
Pojačavajući (terminalni) čimbenici
Contributing factors
patogene gljive (trulež korijena i bijeljike, rakovi na kori), nematode,
insekti u drvu, mikoplazme
fungal pathogens (root and sap rots, stem cankers); nematodes;
wood-bonng insects; mycoplasmas


Izvori–References: Führer 1998., Donaubauer 1998., Steiner 1998.,Thomas i dr. 2002., Küßner 2003., Glenz i dr. 2006.,
Voelker i dr. 2008.


Mnoge od značajki staništa na kojima pridolazi
hrast lužnjak, posebice režim vlaženja poplavnom vo dom
i razina podzemne vode, objedinjene su u oznaci
fitocenološke pripadnosti sastojine. U ovisnosti o finim
varijacijama mikroreljefa, režima plavljenja i razine
podzemne vode,hrast lužnjak u Hrvatskoj tvoridvije
glavne šumske zajednice (Vukelić i Rauš 1998).
Na gredama, blago uzdignutim položajima redovito iz van
utjecaja poplavnih voda, dolazi zajednica hrasta
luž njaka s običnim grabom(Carpino betuli-Qurcetum
ro boris/Anić 1959/Rauš 1969), dok u nizama, odnosno
mikrodepresijama u kojima određeno vrijeme
stagnira poplavna ili oborinska voda, hrast lužnjak dolazi
u zajednici s velikom žutilovkom(Genisto elatae-
Quercetum roboris Ht. 1938). Za šumarsku je praksu
fitocenološka pripadnost šumske zajednice važna, jer
se osim značajki staništa koje ta zajednica zahtijeva za
optimalan razvoj, iz nje mogu iščitati i mogući sukcesijski
pravci u slučajevima promjene nekih od ključnih
stanišnih čimbenika (Rauš 1994).


VećKönig(1911) opisujući sušenje hrasta u kotaru
Sisak s obzirom na reljef, poplave, brštenje gusjenica i
pepelnicu tvrdi da je sušenje na gredama slabije, a Manojlović
(1924) iJošovac (1924) nalaze najinten zivnije
sušenje u nižim predjelima sa stagnirajućom
vodom i oko bara. No,Petračić (1926) raspravljajući


o razlikama u sušenju lužnjaka na gredi i u nizi zaključuje
da je “Pregledbom šuma ustanovljeno ... da se hras tova
stabla suše i u suhim i u vlažnim šumama, suše se i
po suhim gredama i po vlažnim udolicama ...”. Značajke


sušenja stabala lužnjaka u glavnim lužnjakovim šum


skim zajednicama do sada su uHrvatskojkomparativno


istraživali mnogi autori.Ovdje navodimo samo neke ra


dove u kojima je sušenje sagledavano kroz prizmu, primjerice,
povezanosti razine podzemne vode i intenziteta
sušenja (Dekanić 1974), reakcije lužnjakovih biljaka
na različite uvjete vlažnosti (Prpić 1976), prirasta stabala
kao indikatora stanišnih promjena (Pranjić i
Lukić 1989), ekoloških i bioloških uzroka (Prpić i
dr. 1994), uzgojne problematike(Matić iSkenderović
1993,Matić i dr.1994) i sl. U novije je vrijeme
velika pozornost posvećena vegetacijskim istraživanjima
sukcesijskih smjerova lužnjakovih sastojina (npr.
Rauš1990,Baričević 1999) ili procjeni oštećenosti
krošanja stabala lužnjaka u različitim šumskim zajednicama
metodama daljinskih istraživanja (Kalafadžić i
dr. 1993).


Iz dosadašnjih istraživanja, kao i iz opažanja šumarskih
stručnjaka u praksi, mogu se iščitati dvije glavne
opće prihvaćene značajke vezane uz sušenje lužnjaka s
obzirom na starost sastojine i šumsku zajednicu: (1) intenzitet
sušenja raste sa starošću sastojine, a srednjodobne,
starije i stare sastojine najpodložnije su sušenju
stabala hrasta lužnjaka i (2)najveće promjene s negativnim
posljedicama na vitalitet lužnjakovih stabala, i
naj veći intenziteti sušenja događaju se u šumskim zajed
nicama hrasta lužnjaka u nizi.


Namjera ovoga članka nije istraživati ili objašnjavati
uzroke sušenja hrasta lužnjaka, koje predstavlja
izuzetno složen problem. Cilj je ovoga rada provjeriti
gore navedene dvije pretpostavke za lužnjakove sastojine
Spačvanskoga bazena, koristeći dostupne podatke
u digitalnome obliku koji se prikupljaju tijekom redovitoga
gospodarenja u “Hrvatskim šumama” d.o.o. i
pohranjuju u bazu podataka HS Fond. Jednostavno rečeno,
obavit će se analiza evidencije o posječenim su




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 32     <-- 32 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


him i odumirućim stablima u razdoblju od 1996. do
2006. godine. Ovo je razdoblje od 11 godina izabrano
ne samo s obzirom na dostupnost podataka u digitalnome
obliku u bazi HS Fond, već i zbog namjere da se
procijeni utjecaj koji je na dinamiku sječe suhih i odumirućih
stabala ostavila izrazito sušna 2003. godina,


ko ja je u većem dijelu Europe nanijela velike štete
šum skim ekosustavima (Rebetez i dr.2006,Roua ult
i dr. 2006). Ovo je istraživanje ograničeno na sastojine
u kojima nisu evidentirane oplodne sječe,
odnosno sastojine od prvoga do šestog dobnog razreda.


PODUČJE ISTRAŽIVANJA– Research area


Spačvanski je bazen za područje istraživanja odabran
jer predstavlja dovoljno veliko područje koje
obuhvaća široki raspon mikroreljefno raznolikih nizinskih
staništa. S druge strane nije pretjerano velik, pa su
sunčeva radijacija i oborinske vode jednoliko dostupne
svim sastojinama bazena, zbog čega se proces sušenja
hrasta lužnjaka može promatrati kroz prizmu ostalih
čimbenika poput starosti sastojine, ili stanišnih značajki
objedinjenih u fitocenološkoj pripadnosti sastojine.


Spačvanskim se bazenom obično naziva područje
razdijeljeno između šest šumarija (Vrbanja, Otok, Lipovac,
Strošinci, Gunja i Županja) i 11 gospodarskih
jedinica i predstavlja jedan od najvećih suvislih kompleksa
nizinskih lužnjakovih šuma u Europi (Klepac
2000). U ovome su radu dodane još dvije gospodarske
jedinice u šumarijamaVinkovci i Cerna, čiji dijelovi sa
Spačvanskim bazenom čine neprekinuti, cjeloviti šumski
kompleks. Od ukupno 13 gospodarskih jedinica iz
daljnje su obrade morale biti isključene dvije iz šumarije
Lipovac, zbog posljedica okupacije tijekom Domovinskoga
rata i posljedične nedostupnosti podataka.
Ukup na površina bazena obuhvaćena ovim istraživanjem
iznosi oko 40 000 ha (slika 1).


Slika 1. Spačvanski bazen i obuhvaćeno područje prikazano na LANDSATsatelitskoj snimci od 20. kolovoza 2000. godine


Figure 1 “Spačva” forest and investigated area on the LANDSAT satellite image from August 20, 2000




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 33     <-- 33 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


Današnji su Spačvanski hrastici nasljednici starih
hras tika prašumske strukture koji su najvećim dijelom
posječeni u razdoblju između 1880. i 1914. godine, ka da
je šumovitost Slavonije smanjena sa 60 % na 35 %
(Vukelić i Rauš 1998). Šume uređajnoga razreda
hrasta lužnjaka zauzimaju 96 % površine, pri čemu na
sastojine starije od 80 godina otpada 74 % površine
(GrgljanićiGregorović2003). Srednja godišnja
temperatura u razdoblju od 1983. do 1992. godine za
meteorološku postajuVinkovci iznosi 11,5 °C, a prosječna
godišnja količina oborina 580 mm (Prpić
2003). Budući se količina oborina u sjevernoj Hrvatskoj
smanjuje idući od zapada prema istoku (Rauš i
Še gulja 1983), postoje naznake da hrastove šume u
Spač vi ne mogu zadovoljiti transpiracijske potrebe iz


MATERIJALI I METODE


U nedostatku precizno definirane terminologije vezane
za problematiku sušenja i/ili propadanja lužnjaka u
Hrvatskoj, mi u ovome radu koristimo opće prihvaćene
termine “sušac”i “3B stablo”. “Sušac”označava do zna
čeno i posječeno mrtvo, suho ili odumrlo stablo, odnosno
ono stablo kod kojega su bespovratno prekinute
sve fiziološke funkcije.Termin “3B stablo” odnosi se
na doznačenoi posječeno stablohrasta lužnjaka izrazito
lošega zdravstvenog stanja, to jestodumiruće stablo za
koje se može pretpostaviti da će uskoro odumrijeti. Svi
izračuni u ovome radu i zaključci koji iz dobivenih rezultata
proizlaze,temelje se na podacima koji se u okvi ru
redovitoga gopodarenja prikupljaju u “Hrvatskim
šumama”d.o.o. Zagreb i pohranjuju u jedinstvenu bazu
podataka HS Fond. U HS Fond podaci o posječenim suoborina,
već su prisiljene nedostatak oborinske vode
na doknaditi podzemnom vodom(Prpić 2003).


Najveće površine bazena zauzimaju šuma hrasta
luž njaka s velikom žutilovkom, i šuma hrasta lužnjaka i
obič noga graba (Prpić 2003).U razdoblju od 1970.
do 1990. godine evidentirana je promjena u zastupljenosti
pojedinih šumskih zajednica, odnosno za 21 %
po većan je udio zajednica koje indiciraju suše stanište,
posebice sastojina u nizi sa žestiljem (Rauš 1990). Na
istome je području metodama fotointerpretacije oštećenosti
krošanja ustanovljen najveći postotak oštećenosti
stabala hrasta lužnjaka u slučajevima kada dolazi do izrazite
promjene iz vlažnijih u suše zajednice (Kalafadžići
dr.1993).


– Materials and methods
šcima i 3B stablima unose se zbirno i nije moguće iz
preuzetih podataka jasno odijeliti sušce i 3B stabla.
Zbog toga se u daljnjem tekstu koristi zbir ni termin
“sušci i 3B stabla”.
Za potrebe ovoga rada preuzeti su sljedeći podaci:
informacije o strukturi sastojine (obrazac O-2) za odsjeke
11 odabranih gospodarskih jedinica iz Osnova
gospodarenja izrađenih unutar promatranoga razdoblja
(1996. do 2006. godine), te podaci o izvršenim radovi ma
(sječi) od 1996. do 2006. godine razvrstani prema
tipu sječe i vrsti prihoda.
Prije obrade podataka bilo je potrebno riješiti problem
prostorno-vremenske neujednačenosti preuzetih


podataka (slika 2) koja proizlazi iz vremenske dinamike
izrade osnova gospodarenja za odabrane gospodarske


Slika 2. Vremenska (A) i prostorna (B) heterogenost preuzetih podataka; gospodarske jedinice su na karti označene različitim bojama


Figure 2Time (A) and space (B) heterogeneity of acquired data; management units are marked with different colours on the map




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 34     <-- 34 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


jedinice. Prilikom izrade osnova gospodarenja nije ne


uobičajenoda dođe do promjena naziva ili površine od


sjeka. Na primjer, nekoliko se odsjeka može spojiti u
jedan, ili se jedan odsjek može razdijeliti u više novih.
Kako bi osigurali da se preuzete informacije o strukturi
sastojine i o izvršenim sječama uvijek odnose na isti odsjek,
odnosno na istu površinu, izdvojeni su odsjecikoji
zadovoljavaju sljedeće kriterije: (1) uređajni razred hrasta
lužnjaka; (2) površina odsjeka neizmijenjena u dvije
osnove u nizu; (3) starost sastojineveća od 20 godina u
godini izrade osnove i manja od 120 godina u 1996. godini;
(4) površina odsjeka veća od 5 ha; (5) u odsjeku
unutar promatranoga razdoblja nisu evidentirane oplodne
sječe.Za istraživanje je ukupno odabrano 962 odsjeka
koji su zadovoljili sve kriterije. Ukupna površina
odabranih odsjeka iznosi 20 671 ha.


Za izračun kretanja drvne zalihe hrasta lužnjaka u
odabranim odsjecima tijekom promatranoga razdoblja
razvijen je algoritam kojim je za svaku godinu drvna
zaliha određena pomoću drvne zalihe lužnjaka u godini
izrade osnove, postotka prirasta drvne zalihe i evidentiranih
sječa po godinama. Postupak je detaljnije prikazan
u radu Dekanića i dr. (2009), a na primjeru


Slika3. Izračunata dinamika drvne zalihe lužnjaka na primjeru
jednog odsjeka


Figure 3Calculated dynamics of oak growing stock on the example
of one subcompartment


jed nog odsjeka (slika 3) prikazat ćemo osnovne indikatore
koje smo koristili za ocjenu intenziteta sječe sušaca
i 3B stabala u ovome radu. U prikazanome je
od sjeku drvna zaliha hrasta lužnjaka računata od go-
dine izrade osnove (2005) prema nazad (do 1996.) i
prema naprijed (do 2006), a sječa sušaca i 3B stabala
obavljena je u četiri navrata (1998, 2000, 2003. i 2004.
godine). Najveći je intenzitet sječe sušaca i 3B stabala
zabilježen u 1998. godini kada je posječeno 90 m/ha,
odnosno 40 % od trenutačne drvne zalihe lužnjaka u
odsjeku. Ukupni je intenzitet sječe sušaca i 3B stabala


3


u promatranome razdoblju iznosio 109 m/ha. Za uvid
u intenzitet s obzirom na starost sastojine koristit će se
ukupno posječeni obujam u promatranome razdoblju


3


(m/ha), dok će se za uvid u dinamiku i analizu razlika
između šumskih zajednica koristiti još i prosječni go


3


dišnji iznosi u m/ha i prosječni godišnji postotni iznosi
posječene drvne zalihe lužnjaka.Razlika u ukupnome
intenzitetu sječe sušaca i 3B stabala u promatranome
razdoblju među promatranim biljnim zajednicama ispitana
je i neparametarskim Kruskal-Wallisovim testom
(Sokal iRolf2006).


Slika4. Distribucija udjela odabranih odsjeka prema zastupljenosti
običnoga graba u ukupnoj temeljnici sastojine


Slika 4 Distribution of selected subcompartments by the share of
common hornbeam in the stand basal area


Tablica 2. Šumske zajednice prema kojima je izvršeno grupiranje odabranih odsjeka


Table 2 Fores communitiesfor the grouping of the selected subcompartments


Oznaka
Label
Šumska zajednica
Forest community
Vlažnost staništa
Site moisture
G-G Tipična šuma hrasta lužnjaka s običnim grabom
Carpino betuli-Qurcetum roboristypicum Rauš 1973
svježe
moist
N-Z Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem
Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš 1971
srednje vlažno
medium wet
N-Rs Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem
Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotaeHt. 1938
vlažno
wet




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 35     <-- 35 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


Fitocenološka pripadnost odsjeka u gospodarskim
jedinicama Spačvanskoga bazena prvotno je određena
prema fitocenološkoj karti Rauša (1972), a kod izlučivanja
odsjeka pri ponovnim izradama osnova, taksator
evidentira eventualne promjene. Prema fitocenološkoj
pripadnosti odabrani su odsjeci razvrstani u tri grupe
(tablica 2). U nizinskim lužnjakovim šumama obični je
grab najbolji indikator režima vlaženja staništa, odnosno
niske razine podzemne vode i izostanka poplava


REZULTATI
a) Struktura uzorka –a) Sample structure
Osnovni podaci o odabranim odsjecima prikazani su
u tablici 3. U uzorku su po broju odsjeka i ukupnoj površini
najzastupljenije sastojine na gredi. Prosječni udio


hrasta lužnjaka u ukupnoj temeljnici sastojine značajno
je veći u sastojinama u nizi (68,6 % i 68,1 %) u odnosu
Tablica 3. Osnovni podaci o odabranim odsjecima


Table 3 Basic characteristics of selected subcompartments


(Dekanić 1962).Analizom razlika u udjelima graba
u temeljnici odabranih odsjeka potvrđena je usklađenost
izvršenog grupiranja odsjeka s osnovnim fitocenološkim
pretpostavkama vezanim uz ove tri šumske
za jednice (slika 4). Grupa odsjeka na gredi jasno je odijeljena
od ostale dvije zajednice u nizi, a veći udjeli
gra ba u temeljnici sastojina sa žestiljem ukazuju na
nešto suši karakter staništa u odnosu na zajednicu s ras tav
ljenimšašem.


– Results


na sastojine na gredi (51,7 %). Najveći zabilježeni udio
lužnjaka u temeljnici sastojina na gredi iznosi 84 %,
dok se među sastojinama u nizi mogu pronaći i odsjeci
u kojima u potpunosti dominira hrast lužnjak, odnosno
čiste lužnjakove sastojine (96,7 % i 99,2 %).


Grupa –Group
G-G N-Z N-Rs
Broj odabranih odsjeka, n
Number of selected subcompartments, n 414 315 233
Ukupna površina, ha
Total area, ha 7990,5 6977,3 5703,5
Prosječna površina odsjeka, ha
Average area of subcompartment, ha
19,3
(5,0 - 62,1)
22,2
(5,0 - 70,9)
24,5
(5,1 - 68,6)
Prosječna starost sastojine1996., god
Average stand age, years
96
(15 - 120)
85
(14 - 119)
93
(19 - 115)
Prosječni udio hrasta lužnjaka u temeljnici sastojine, %
Average share of pedunculate oak in stand basal area, %
51,7
(10,4 - 84,2)
68,6
(23,0 - 96,7)
68,1
(22,9 - 99,2)


*napomena: u zagradama su navedene najveće i najmanje vrijednosti (min – max)


*note: numbers in brackets represent minimal and maximal values (min – max)


Slika 5.Distribucija površine uzorka po dobnim razredima


Figure 5 Distribution of sample area by age classes


Slika6.Prosječna drvna zaliha hrasta lužnjaka u 5. i 6. dobnom
razredu (1996. godina)


Figure 6 Average oak growing stock in the fifth and sixth age class
(1996)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 36     <-- 36 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


U prosjeku su najmlađe sastojine u nizi sa žestiljem
(85 godina), dok su sastojine u nizi sa rastavljenim ša šem
i sastojine na gredi podjednake starosti. Raspodjela
površine uzorka po dobnim razrednima (slika 5) u
potpunosti odražava stvarnu starosnu strukturu lužnjakovih
sastojina Spačvanskoga bazena (Grgljanić i
Gregorović 2003). Čak 83 % površine odabranih
odsjeka nalazi se u petom i šestom dobnom razredu, pri


Slika 7.
Površina uzorka na kojoj je evidentirana sječa


Figure 7 Sample area with recorded harvests


Sječa sušaca i 3B stabala nije se obavljala svake go-
dine na cijeloj površini uzorka, već je varirala tijekom
istraživanoga razdoblja(slika7). Uz izuzetak 1998. i
1999. godine kada je povećan obujam sječa zbog sanacije
posljedica olujnoga nevremena iz 1998. godine, u
prvihje sedam godina sječa obavljana uglavnom na 20
do 24% promatrane površine. Nakon 2003. godine površina
na kojoj se obavlja sječa postojano raste do čak
42 % u 2006. godini. Omjer površina na kojima je bila
čemu je udio površine sastojina na gredi u oba dobna
razreda veći od udjela ostale dvije šumske zajednice. U
mlađim dobnim razredima po površini dominiraju sastojine
u nizi sa žestiljem, što je posljedica povećanja
udjela te šumske zajednice tijekom zadnjih desetljeća
(Rauš 1990). Prosječna drvna zaliha hrasta lužnjaka u
dva najzastupljenija dobna razreda najveća je u sastojinama
u nizi sa žestiljem (slika6).


Slika8.
Distribucija odsjeka prema broju evidentiranih zahvata
pridobivanja drva u promatranom razdoblju


Figure 8 Distribution of subcompartments by the number of harvest
events in the investigated period


obavljana sječa u svakoj je godini ravnomjerno raspoređen
između tri grupe odsjeka.


U 3 % odsjeka (680 ha) nije evidentirana sječa tijekom
promatranoga razdoblja. U 69 % odabranih odsjeka
zahvati pridobivanja drva obavljeni su 3 i više
puta, au 20 % odsjeka praktički svake druge godine
(pet ulazaka).


b) Sječa sušaca i 3B stabala od 1996. do 2006. godine


b) Harvest of dead and declining trees from 1996 to 2006


Tijekom 11 godina u promatranim je odsjecima


3


ukupno posječeno 850 835 m hrasta lužnjaka(slika9).


3


Od ukupno posječene drvne zalihe 28 % (238 425 m)
odnosilo se na redovni prethodni prihod, dok je kroz


3


sušce i 3B stabla posječeno čak 58 % (492 583 m).
Zbog sanacije posljedica olujnoga nevremena koje je
1998. godine zahvatilo južni dio Spačvanskoga bazena,
udio drvne zalihe posječene u sanitarnim sječama
(vjetrolomi i vjetroizvale) također iznosi visokih 14 %


3


(119 827 m ). Sječe izvaljenih i prelomljenih stabala
obavljene su tijekom 1998. i 1999. godine, i u tim je


godinama udio sanitarnih sječa u ukupno posječenome


obujmu bio vrlo visok.


Godišnji obujam posječenih sušaca i 3B stabala
pada od 1996. prema 1999. godini kada ih je posječeno


3


najmanje (19 220 m), zatim opet raste lagano do 2002.
godine (slika 10). Nakon izrazito sušne 2003. godine
ukupna količina posječenih sušaca i 3B stabala naglo
raste do najveće zabilježene vrijednosti od 86 000 m
posječenih 2005. godine. Povećanje ukupne godišnje
količine posječenih sušaca i 3B stabala nakon izrazito
sušne 2003. godine sigurno je dijelom uzrokovano posljedicama
koje je ta sušna epizoda ostavila na stablima


hrasta lužnjaka. Međutim na povećanje ukupne količi


ne posječenih sušaca i 3B stabala može utjecati i pove


ćanje površine na kojoj se obavljala doznaka i sječa kao




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 37     <-- 37 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


Slika 10.
Dinamika sječe hrasta lužnjaka od 1996. do 2006.
godine


Slika9.
Struktura ukupno posječenoga obujma hrasta lužnjaka
od 1996. do 2006. godine


Figure 9
Structure of the oak volume harvested between
1996 and 2006


posljedica prilagodbi u organizaciji rada unutar “Hrvatskih
šuma” d.o.o. Stoga se ukupna godišnja količina
posječenih sušaca i 3B stabala ne može uzimati kao
ocjena sušnih uvjeta te godine, ali se štetne posljedice
suše mogu iščitati iz dinamike sječe sušaca i 3B stabala
tijekom duljeg razdoblja. Na primjer, u 2005. godini,


Figure 10 Dynamics of pedunculate oak harvest between
1996 and 2006


odnosno dvije godine nakon sušne epizode,posječeno
je dvostruko više sušaca i 3B stabala negoli u samoj sušnoj
2003. godini (slika10).


c) Sječa sušaca i 3B stabala s obzirom na starost sastojine


c) Harvest of dead and decliningtrees according to stand age


I ukupna i prosječna količina posječenih sušaca i 3B
stabala hrasta lužnjaka postojano raste sa starosti sastojine,
odnosno od drugoga prema šestom dobnom razredu(
slika11). Zajedno je u sastojinama petoga i šes tog
dobnog razreda posječeno čak 96 %, od ukupno posječe-


Slika11.
Ukupne i prosječne količine sušaca i 3B stabala posječene
po dobnim razredima


Figure 11 Total and average volume of dead and declining oaks
harvested per age classes


noga obujma sušaca i 3B stabala. U sastojinama šestoga


3


dobnog razreda posječeno je 66 % (327 058 m), a dvo


3


struko manje (146 252 m, odnosno 30%) u sastojinama
petoga dobnog razreda. Prosječni intenzitet sječe sušaca


3


/ha u promatra-


Slika12.
Intenzitet sječe sušaca i 3B stabala (m
nom razdoblju) u ovisnosti o starosti odsjeka


Figure 12 Intensity of harvest of dead and declining trees (m3/ha in
the investigated period) in relation with stand age




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 38     <-- 38 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


33


i 3B stabala hrasta lužnjaka po jedinici površine (m/ha)
također raste od drugog prema šestom dobnom razredu
(slika 11), i najveći je u šestom dobnom razredu.


Iako su sastojine petoga i, posebice šestoga dobnog
razreda najranjivije prema prikazanim prosječnim vrijednostima
(slika11), među sastojinamaunutar istoga dobnog
razreda postoji vrlo velika varijabilnost u intenzitetu
(slika12). Obujam posječenih sušaca i 3B stabala u pro


matranome razdoblju (m/ha u odsjeku) naglo raste


nakon starosti sastojine od 80 godina, odnosno nakon


ulaska sastojine u peti dobni razred. Najveći zabilježeni


33


intenzitet iznosi 135 m/ha, odnosno 12,3 m/ha godišnje,
dok je s druge strane u 60 % odsjeka starijih od 80
godina tijekom promatranoga razdoblja posječeno manje


33


od 30 m/ha, odnosno manje od 2,7m/ha godišnje.


d) Sječa sušaca i 3B stabala s obzirom na stanište/šumsku zajednicu


d) Harvest of dead and decliningtrees according to site/forest community


Od ukupne količine sušaca i 3B stabala posječenih u
promatranome razdoblju, najveći je dio posječen u za


3


jednicama na gredi (223 189 m), a najmanji u zajedni


3


cama u nizi (116 035 m ). Budući su zajednice na gredi
i najzastupljenije u uzorku, kako po broju, tako i po
ukupnoj površini, ukupnu količinu posječenih sušaca
nije se moglo koristiti za usporedbu intenziteta sječe u
sastojinama tri šumske zajednice. Stoga su razlike dalje
istražene promatrajući: (1) dinamiku intenziteta sječe
po godinama tijekom promatranoga razdoblja (slika
13) i (2) ukupni intenzitet sječe sušaca i 3B stabala u
promatranome razdoblju iskazan po jedinici površine


3


(m/ha)(slika14).
S obzirom na dinamiku intenziteta sječe sušaca i 3B
stabala tijekom 11 godina iskazanu u prosječnom godišnjem
postotku posječene drvne zalihe lužnjaka u odsjeku,
najveće su razlike utvrđene između šumske
zajednice najvlažnijega staništa (N-Rs) u odnosu na
ostale dvije zajednice (G-G i N-Z). Sastojine u nizi s
rastavljenim šašem pokazuju najveće kolebanje, u


njima je zabilježen najveći (7,1% 1998. godine), ali također
i najmanji (1,8 % 2000. godine) prosječni godišnji
intenzitet.


Na stres uzrokovan sušnim razdobljem 2003. go-
dine, sve su tri zajednice reagirale vrlo slično – povećanjem
intenziteta sušenja u idućim godinama. No, dok se
u 2005. godini intenzitet u zajednicama s grabom i žestiljem
smanjuje, u zajednici s rastavljenim šašem i
dalje je u porastu. U zajednicama u nizi s rastavljenim
šašem intenzitet raste nakon 1996, 2000. i 2003. godine,
i u puno većoj mjeri koleba, odnosno puno je osjetljiviji
od ostale dvije zajednice.Tijekom cijeloga razdoblja od
1996. do 2006. godine, kretanje prosječnoga godišnjeg
intenziteta sječe sušaca i 3B stabala u sastojinama u nizi
sa žestiljem (N-Z) gotovo je istovjetan onome sastojina
na gredi sa grabom (G-G) (slika 13).


S druge strane, promatrajući distribuciju odsjeka tri
biljne zajednice prema ukupnome intenzitetu sječe su


3


šaca u promatranome razdoblju (m/ha), ne mogu se
primijetiti značajnije razlike(slika14). Bez obzira na


Slika14. Distribucija odsjeka prema ukupnome intenzitetu sječe


Slika13. Dinamika prosječnog godišnjeg intenziteta sječe sušaca


sušaca i 3B stabala u promatranome razdoblju


i 3B stabala


Figure 13Dynamics of average yearly intensity of harvest of dead Figure 14Distribution of subcompartmets by the total intensity of
and declining trees harvest of dead and declining trees




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 39     <-- 39 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


3


različit broj odsjeka u grupama, sve tri distribucije ima -(28,8 m/ha), dok je u zajednicama u nizi podjednak


ju isti oblik. Kako se radi o distribucijama koje zna


čajno odstupaju od normalne, razlike su ispitane
neparametrskim Kruskal-Wallisovim testom. Utvrđeno
je da ne postoje statistički značajne razlike u ukupno


3


posječenome obujmu sušaca i 3B stabala (m/ha) u promatranome
razdoblju između tri biljne zajednice
(n=891; H=3,825; p>0,05) Prosječno je nešto veći
intenzitet sječe sušaca bio u sastojinama na gredi


3
3


(26,3 m/ha u zajednici sa žestiljem, te 26,1 m/ha u za


jednici s rastavljenim šašem).
Dakle, sječa sušaca i 3B stabala u tri šumske zajednice
tijekom promatranoga razdoblja ne razlikuje se
značajno u ukupnome intenzitetu, ali se razlikuje u dinamici
sječe po godinama.
Na kraju je na slici 15prikazan prostorni raspored
odabranih odsjeka unutar Spačvanskoga bazena prema


Slika 15.
Prostorna raspodjela promatranih odsjeka prema razredima ukupno posječene količine sušaca i 3B stabala
od 1996. do 2006. godine


Figure 15 Spatial distribution of subcompartments accoding to classes of total harvested volume of dead and declining trees (1996-2006)




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 40     <-- 40 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


intenzitetu sječe sušaca i 3B stabala, kao i distribucija
promatrane površine po razredima intenziteta sječe sušaca
i 3B stabala. Na 7 % površine uzorka tijekom promatranoga
razdoblja nije evidentirana sječa sušaca i 3B
stabala,i tu se uglavnom radi o sastojinama do četvrtog
dobnog razreda. Površina na kojoj je bilo sječe sušaca i
3B stabala (93 %) podijeljena je na četiri razreda intenziteta.
Najveći dio površine (67 %) jednoliko raspo ređen
po cijeloj površini Spačvanskog bazena nalazi se


3


u kategoriji intenziteta do 33,7 m/ha posječenih od
1996. do 2006. godine. U ostalim kategorijama nalazi


RASPRAVAI ZAKLJUČCI
Tijekom 11 godina u promatranim je odsjecima


3


ukupno posječeno 850 835 m hrasta lužnjaka, od čega


3


se čak 58 % (492 583 m)odnosilo na sušce i 3B stabla.
Zbog sanacije posljedica olujnoga nevremena iz 1998.
godine udio drvne zalihe posječene u sanaciji vjetroloma
i vjetroizvala također iznosi vrlo visokih 14 %


3


(119 827 m ).
Još jedan čimbenik koji se povećava sa starosti sastojine,
a koji može igrati značajnu ulogu u kompleksu
sušenja lužnjaka je i broj ulazaka teške mehanizacije
prilikom sječe, izrade i izvlačenja sortimenata hrasta
lužnjaka, većinom u doznaci i sječi sušaca i 3B stabala.
U više od 69 % odabranih odsjeka zahvati pridobivanja
drvaobavljani su 3 i više puta, a u 20 % odsjeka praktički
svake druge godine (pet ulazaka). U ovisnosti o starosti,
u normalnim bi uvjetima u razdoblju od jednoga
desetljeća u sastojine trebalo ući jedan ili najviše dva
puta. Povećanje broja zahvata pridobivanja drva i posljedično
povećanje potencijalne opasnosti ozljeđivanja
stabala i sabijanja tla, rezultat je nastojanja da se umanje
ekonomske posljedice gubitka furnirskih trupaca i
drugih kvalitetnih sortimenata u osušenim stablima hrasta
lužnjaka. Pri planiranju radova sječe, izrade i izvlačenja
sušaca potrebno je posvetiti više pozornosti kako
bi se gažena površina svela na najmanju moguću mjeru,
a isto tako i broj stabala koji nakon obavljene sječe os taje
u šumi s mehaničkim oštećenjima.
Ukupni godišnji obujam posječenih sušaca i 3B stabala
pada od 1996. prema 1999. godini kada ih je po


3


sječeno najmanje (19 220 m), zatim opet lagano raste
do 2002. godine. Nakon izrazito sušne 2003. godine
godišnja količina posječenih sušaca i 3B stabala naglo


3


raste do najveće zabilježene vrijednosti od 86 000 m
posječe nih 2005. godine. U 2005. godini posječeno je
dvostru ko više sušaca i 3B stabala nego u samoj sušnoj
godini (2003), što ukazuje na činjenicu da se godišnja
koli čina posječenih sušaca i 3B stabala ne može uzimati
kao ocjena sušnih uvjeta te godine. Štetne posljedice
suše i drugih negativnih čimbenika mogu se
iščitati iz dinamike sječe sušaca i 3B stabala tijekom
duljeg razdoblja, pri čemu u obzir treba uzeti i utjecaj
se 26 % promatrane površine, i ugrubo se može reći da
su odsjeci ovih kategorija raspoređeni uglavnom u središnjem
dijelu bazena. Ipak, iz prikazanoga se prostornoga
rasporeda ne može sa sigurnošću zaključivati o
grupiranju odsjeka određene kategorije intenziteta,
odnosno o neotpornosti ili predispoziciji sastojina
odre đenoga područja bazena na sušenje, jer osim prostornoga
rasporeda postoji i cijeli niz ostalih čimbenika
(npr. grupiranje odsjeka različitih dobnih razreda) koje
treba uzeti u obzir.


– Discussion and conclusions
promjena u veličini površina na kojima se sječa obavljala
u različitim godinama.
Intenzitet sječe sušaca i 3B stabala naglo raste
nakon ulaska sastojine u peti dobni razred, odnosno
nakon starosti sastojine od 80 godina.Od ukupno posječenoga
obujma sušaca i 3B stabala, čak je 96 % posječeno
u sastojinama petoga i šetog dobnog razreda,
što je posebice zabrinjavajuće kada se uzme u obzir da
se na oko 74 % površine Spačvanskoga bazena nalaze
upravo sastojine uređajnog razreda hrasta lužnjaka starije
od 80 godina.
Ovaj je rezultat u skladu s opće prihvaćenim uvjerenjem
da se starije i stare sastojine intenzivno suše. Međutim,
daljnom je analizom ustanovljeno da postoji
izrazito velika varijabilnost u intenzitetu sječe sušaca i
3B stabala unutar istoga dobnog razreda, odnosno i
među sastojinama petoga i šestoga dobnog razreda postoje
sastojine u kojima je sječa sušaca i 3B stabala bila
zanemarivo niskoga intenziteta. Na primjer, na četvrtini
ukupne površine petoga i šestog dobnog razreda


obuhvaćene ovim istaživanjem, u promatranome je
razdoblju intenzitet sječe sušaca i 3B stabala iznosio


3


manje od 1 m/ha godišnje.
Dakle, ne može se generalizirati kada se govori o
ulozi starosti sastojine u procesu sušenja hrasta lužnjaka,
jer starost sastojine vjerojatno samo pojačava
ostale negativne čimbenike u onim sastojinama u kojima
su ti čimbenici već prisutni. O ovome bi svako trebalo
vo diti računa, kada se na primjer razmatra mogućnost
sni žavanja ili povećavanja ophodnje lužnjakovih sastojina
kao pokušaj prilagodbe načina gospodarenja uvjetima
sušenja i propadanja.
Gledajući vrijednosti ukupno posječenoga obujma
su šaca i 3B stabala tijekom promatranoga razdoblja


3


(m/ha) nisu ustavnovljene statistički značajne razlike
među odsjecima tri biljne zajednice. Suprotno očekivanjima,
u prosjeku je najveći ukupni intenzitet sječe sušaca
i 3B stabala utvrđen u šumskoj zajednici na gredi


3


(28,8 m/ha), dok je u zajednicama u nizi nešto niži


33


(26,3 m/ha u zajednici sa žestiljem, te 26,1 m/ha u zajednici
s rastavljenim šašem).




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 41     <-- 41 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


Razlike su ipak potvrđene, ali ne u ukupnome inten


zitetu, već u dinamici tijekom promatranoga razdoblja.


U tom je smislu potvrđena pretpostavka da su sastojine
u nizi sa rastavljenim šašem nestabilnije od ostale dvije
zajednice, jer je u njima zabilježen i najveći (7,1 %
1998. godine), ali također i najmanji (1,8 % 2000. go-
dine) prosječni godišnji intenzitet iskazan kao postotak
od posječene drvne zalihe hrasta u odsjeku. Osim toga,
potrebno je detaljnije istražiti posljedice koje sušenje
stabala hrasta lužnjaka ostavlja u strukturi sastojine,
posebice s obzirom na zastrtost tla krošnjama. Naime,


3


sječa sušaca i 3B stabala istoga intenziteta (m/ha) u sastojinama
u nizi može ostaviti puno veće posljedice s
obzirom na izostanak podstojne etaže. U sastojinama
na gredi grab i nakon uklanjanja stabala lužnjaka nastavlja
štititi tlo. Na stres uzrokovan izrazitim sušnim
razdobljem 2003. godine, sve su tri zajednice reagirale
vrlo slično – povećanjem intenzitetasječe sušaca i 3B
stabala u idućim godinama, no, dok se u 2005. godini
intenzitet u zajednicama s grabom i žestiljem smanjuje,
u zajednici s rastavljenim šašem i dalje je u porastu.


Prostorno definirana baza podataka za lužnjakove
sastojine Spačvanskoga bazena koja je nastala kao rezultat
ovoga rada, nastavit će se nadopunjavati podacima
i u idućim godinama. Povezivanje s drugim bazama
podataka, primjerice s rezultatima motrenja
razina podzemne vode s mreže piezometarskih postaja,
omogućit će daljnje složenije i detaljnije prostorno-vremenske
analize trendova sušenja hrasta lužnjaka.


Zaključci temeljeni na rezultatima ovoga istraživanja
odnose se na značajke sušenja u lužnjakovim sastojinama
Spačvanskoga bazena. Daljnjom primijenom
metodologije prikazane u ovome članku provjerit će se
vrijede li donešeni zaključci i u ostalim većim lužnjakovim
kompleksima u Hrvatskoj. Za očekivati je da bi
moglo doći do nekih odstupanja zbog razlika između
Spačvanskoga bazena i drugih lužnjakovih staništa u
Hrvatskoj koje se ponajprije očituju u: (1) različitim hidrotehničkim
zahvatima učinjenima tijekom 19. i 20.
stoljeća i njihovim utjecajem na lokalni režim plavljenja
i razina podzemne vode, (2) prevladavajućim tipovima
tala i (3) različitim količinama i režimima
oborinskih voda tijekom vegetacijskoga razdoblja.


ZAHVALA – Acknowledgement


Ovaj rad ne bi bilo moguće napraviti bez pomoći
“Hrvatskih šuma”d.o.o. Zagreb, koji su nam naraspo-


LITERATURA
Anon. 2006: Šumskogospodarska osnova područja
RH, 2006.–2015. “Hrvatske šume”d.o.o. Zagreb.
Anon.2007: Hrvatske šume d.o.o. – Business report.
“Hrvatske šume”, d.o.o. Zagreb, str. 1–60.
Baričević, D., 1999: Ekološko-vegetacijske promjene
u šumama hrasta lužnjaka na području


G.J.“Žutica”. Šum. list CXXIII(1–2):17–28.
Breda,N., R.Huc,A.Granier, E.Dreyer,2006:
Temperate forest tree and stands under severe
drought: a review of ecophysiological responses,
adaptation processes and long-term consequences.
Ann. For. Sci. 63:625–644.
Dekanić,I., 1962: Utjecaj podzemne vode na pridolazak
i uspijevanje šumskoga drveća u posavs kim
šumama kod Lipovljana. Glas. Šum. pokuse
15:5–118.


Dekanić,I., 1974: Utjecaj visine i oscilacije nivoa podzemnih
voda na sušenje hrasta lužnjaka (Quercus
roburL.). Šum. list 99(7–10): 267–280.


Dekanić, S., T. Dubravac, I. Pilaš, K. Indir,
2009: Dinamika sušenja hrasta lužnjaka u Spačvanskom
bazenu od 1996. do 2006. godine s obzirom
na starost sastojine i fitocenološku
pripadnost. U: Šume hrasta lužnjaka u promijenjenim
stanišnim i gospodarskim uvjetima, 24.
rujna 2009., Zagreb, Zbornik radova (u tisku).


laganje stavili veliku količinu podataka prikupljenih tijekom
njihovog svakodnevnog rada.


– References
Dickson, R.E., P.T. Tomlinson,1996: Oak gro wth,
development and carbon metabolism in response
to water stress.Ann. Sci. For. 53:181–196.
Donaubauer,E., 1998: Die Bedeutung von Krankheitserregern
beim gegenwärtigen Eichensterben
in Europa – eine Literaturübersicht. Eur. J.
For. Path 28:91–98.
Führer,E., 1998: Oak decline in Central Europe:A
synopsis of hypotheses. USDA Forest Service
GeneralTechnical Report NE-247:7–24.
Gaertig,T., H.Schack-Kirchner,E.E.Hildebrand,
K. v. Wilpert, 2002: The impact of
soil aeration on oak decline in southwestern Germany.
For. Ecol. Manage. 159:15–25.
Glenz, C., R. Schlaepfer, I. Iorgulescu, F.
Kienast,2006: Flooding tolerance of Central
European tree and shrub species. For. Ecol. Manage.
235:1–13.
Grgljanić,J., I.Gregorović,2003: Dobna struktura
hrasta lužnjaka u Spačvi. U: Klepac, D., K.
Čorkalo Jemrić (ur.), Retrospektiva i perspektiva
gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvat


skoj, HAZU Centar za znanstveni rad uVinkovcima,
95–108.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 42     <-- 42 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


Harapin,M., M.Androić,1996: Sušenje i zaštita
šuma hrasta lužnjaka. U: Klepac, D. (ur.), Hrast
lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za znanstveni
radVinkovci i Hrvatske šume, 227–256.


Jošovec,A., 1924: Sušenje hrastovih sastojia šumske
uprave u Dragancu. Šum.list XLVIII (12):
639–642.


Kalafadžić,Z., V.Kušan, Z.Horvatić, R.Pernar,
1993: Oštećenost šuma i neki čimbenici
oko liša u šumskom bazenu Spačva. Šum. list
CXVII:281–292.


Klepac,D., 1996: Stare šume hrasta lužnjaka i njihov
doprinos razvoju Hrvatske. U: Klepac, D. (ur.),
Hrast lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za
znanstveni radVinkovci i Hrvatske šume, 13–26.


Klepac,D., 2000: Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka
u Hrvatskoj – Spačva. HAZU Centar za
znan stveni rad u Vinkovcima, 116 str., Zagreb-
Vin kovci.


König,J., 1911: Sušenje hrastika. Šum. list XXXV
(10–11): 385–422.


Küßner, R., 2003: Mortality patterns of Quercus,
TiliaandFraxinusgerminants in a floodplain forest
on the river Elbe, Germany. For. Ecol. Manage.
173:37–48.


Manion,P.D., 1981:Tree disease concepts. Prentice
Hall, 399 str., Engelwood Cliffs, NJ.
Manojlović, P., 1924: Sušenje hrastovih šuma
(Hrast lužnjak). Šum.list XLVIII(10): 502–505.


Marçais, B., O. Caël, 2006: Spatial pattern of the
density ofArmillariaepiphytic rhizomorphs on
tree collar in an oak stand. For. Path. 36:32–40.


Matić, S., J. Skenderović, 1993: Studija biološkoekološkog
i gospodarskog rješenja šumeTuropoljski
lug ugrožene propadanjem (uzgojna
istraživanja). Glas. šum. pokuse 29:295–334.


Matić, S., B. Prpić, Đ. Rauš, Š. Meštrović,
1994: Obnova hrasta lužnjaka u šumskom gos po darstvu
Sisak. Glas. šum. pokuse. 30:299–336.


Mayer,B., 1994: Utjecaj dinamike vlažnosti tla, podzemne
vode, oborina i defolijacije na sezonsku
dinamiku radijalnog prirasta i sušenje hrasta lužnjaka
(Quercus roburL.) uVaroškom lugu. Rad.
Šum. inst. 29:83–102.


Oak,S., F. Tainter, J. Williams, D. Starkey,
1996: Oak decline risk rating for the southeastern
United States.Ann. Sci. For. 53: 721–730.


Petračić, A.,1926: O uzrocima sušenja hrastovih šu ma
u Hrvatskoj i Slavoniji: o pojavu sušenja sa šum sko-
uzgojnog gledišta. Glas. šum. pokuse 1:1–9.


Pranjić,A., N.Lukić,1989: Prirast stabala hrasta
lužnjaka kao indikator stanišnih promjena. Glas.
šum. pokuse 25:79–94.


Prpić, B., 1976: Regiranje biljaka hrasta lužnjaka
(Quercus robur L.) iz dva različita staništa na


različite uvjete vlažnosti. Šum. List. 100 (3):


117–123.


Prpić,B., 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka. U:
Kle pac, D. (ur.), Hrast lužnjak u Hrvatskoj,
HAZU Centar za znanstveni radVinkovci i Hrvatske
šume, 273–298.


Prpić,B., 2003: Hidrološki sustav Spačve u odnosu
na uspijevanje hrasta lužnjaka. U: Klepac, D., K.
Čorkalo Jemrić (ur.), Retrospektiva i perspektiva
gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj,
HAZU Centar za znanstveni rad uVinkovcima,
109–126.


Prpić, B., Z. Seletković, G. Žnidarić, 1994:
Ekološki i biološki uzroci propadanja stabala hrasta
lužnjaka (Quercus roburL.) u nizinskoj šumi
Tu ropoljski lug. Glas. šum. pokuse 30:193–222.


Rauš, Đ., 1972: Karta šumskih zajednica Spačvanskog
bazena i okoliceVinkovaca. Grafički zavod
Hrvatske, Zagreb.


Rauš,Đ., 1990: Sukcesija šumske vegetacije u baze nu
Spačva u razdoblju od 1970,–1989. godine.
Šum. list (9–10): 341–356.


Rauš,Đ., 1994: Primjena fitocenologije u šumarskoj
praksi. Šum. list CXVIII(9–10): 289–294.
Rauš,Đ., N.Šegulja,1983: Flora Slavonije i Baranje.
Glas. Šum. pokuse 21:179–211.


Rebetez,M., H.Mayer, O.Dupont, D.Schindler,
K.Gartner, J.P.Kropp,A.Menzel,
2006: Heat and drought 2003 in Europe: a climate
synthesis.Ann. For. Sci. 63:569–577.


Rouault, G., J-N. Candau, F. Lieutier, L-M.
Nageleisen, J-C. Martin, N. Warzée,
2006: Effects of drought and heat on forest insect
populations in relation to the 2003 drought
inWestern Europe. Ann. For. Sci. 63:613–624.


Siwecki, R., K. Ufnalski, 1998: Review of oak
stand decline with special reference to the role of
drought in Poland. Eur. J. For. Path 28:99–112.


rd


Sokal, R. R., F. J. Rohlf,1994: Biometry. 3 ed.,


W.H.Freeman, NewYork, str. 880.
Steiner, K.C., 1998:Adecline-model interpretation
of genetic and habitat structure in oak populations
and its implications for silviculture. Eur. J.
For. Path 28:113–120.
Thomas,F.M., R.Blank, G.Hartmann,2002:


Abiotic and biotic factors and their interactions
as causes of oak decline in Central Europe. For.


Path. 32:277–307.


Voelker, S. L., R-M. Muzika, R. P. Guyette,


2008: Individual tree and stand level influences




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 43     <-- 43 -->        PDF

T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405


on the growth, vigor, and decline of red oaks in fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 310, Zagreb.
Ozarks. Forest Science 54(1): 8–20.


Wargo, P. M., 1996:Consequences of environmental


Vukelić, J., Đ. Rauš,1998: Šumarska fitocenolo-stress on oak: predisposition to pathogens.Ann.
gija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski Sci. For. 53:359–368.


SUMMARY: From the literature sources and observations from the field forestry
experts, two major assumptions regarding the relationship between the pedunculate
oak dieback and the stand´s age and phytocoenological community emerge: (1) middle-
aged, older and old stands are most susceptible to oak dieback and decline, and


(2)highest intensity of oak dieback and decline occurs in the stands of pedunculate
oak in microtopographically lowest positions – microdepressions. In the current contribution,
we investigate two afforementioned statements in the pedunculate oak
stands from first to sixth age class in the Spačva forest complex. As an indicator of the
susceptibility of the stands to oak dieback and decline we used dynamics and structure
of the harvest of the dead and declining oaks in the period of 11 years (1996–
2006). Analysis is based on the available data regularily gathered during the forest
management in the “Hrvatske šume” Ltd., and archived in the database HS Fond.
From the acquired data, total of 962 subcompartments with total area of 20 671 ha
were selected according to the set of criteria for the further analysis, and divided into
three groups according to phytocoenolgical association (Table 2 and Table 3).


In the selected subcompartments during the monitoring period in total 850 835
m3of pedunculate oak was harvested, out of which 58 % (492 583 m3) were dead
and declining trees (Figure 9 and Figure 10). In more than 69 % of the subcompartments,
harvest events were recorded three and more times, and in the 20 % almost
every second year (five harvesting events) (Figure 8).


With regard to stand age, intensity of the harvest of the dead and declining oaks
increases steeply after the stand age of 80 years (Figure 11). However, further analysis
showed great variability of the intensity within the same age class (Figure 12).
Thus, it is impossible to arrive at the general conlcusion about the role of the stand
age in the proces of oak decline, because stand age most likely only amplifies negative
factors already present in the stand.


There were no statisticaly significant differences in the total intensity of the harvest
of dead and declining oaks (m3/ha) during the monitoring period between the
stands of the different phytocoenological communities (Figure 14; Kruskal-Wallis
test, n=891; H=3,825; p>0,05). Difference is more prouounced with regard to dynamics
of harvesting intensity. In that sense it is confirmed that stands in the microdepresions
are more unstable compared to the stands of the other two forest
communities with highest (7,1 % in 1998) but also the lowest (1.8 % in 2000) recorded
average yearly intensity of oak growing stock harvested trough dead and declining
trees (Figure 13). Moreover, the consequences of the harvest of the dead and
declining trees are more severe given the lack of the understory in the stands in the
lowest microtopographical positions. Further research is needed to properly quantify
those differences.


Spatial database of the pedunculate oak stands in the Spačva forest that emerged
as one of the results in this research will be continuously updated in the following
years. Interconnection of this database with other spatialy explicit databases, e.g.
measurements of groundwater levels, will enable more complex and in-depth spatiotemporal
analysis of oak decline and dieback. Conclusions based on the results of this
research relate to the pedunculate oak stands in the Spačva forest, and require verification
for other larger oak complexes in Croatia with further application of the methodology
outlined in this contribution.


Key words:pedunculate oak, dieback, Spačva forest, stand age, phytocoenological
community