DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 31 <-- 31 --> PDF |
T. Dubravac, S. Dekanić: STRUKTURAI DINAMIKA SJEČE SUHIH I ODUMIRUĆIH STABALA HRASTA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 391-405 dr. 2008, Steiner1998,Oaki dr. 1996) i neke od 1994,Thomasi dr.2002,Gaertigi dr.2002). Svaki zna čajki staništa kao što su manjak ili suvišakvode, sa-pojedinačni slučaj sušenja stabla može biti rezultat razbi je nost tla,hidromorfnost tla, i dr.(Breda i dr.2006, ličite kombinacije nekih od pripremnih, uzročnih i ter- Dicksoni Tomlinson 1996,Prpić1996,Mayer minalnih čimbenika (tablica 1). Tablica 1. Neki od čimbenika propadanja i odumiranja stabala i sastojina europskih i sjevernoameričkih vrsta hrastova Table 1 Some of the causal factors in the complex of decline and dieback of European and North-American oak trees and stands Predisponirajući (pripremni) čimbenici Predisposing factors vrsta, genotip, fiziološka starost stabla, starost sastojine, struktura sastojine, gustoća sastojine, klimatski uvjeti, ekspozicija i nagib, tekstura, gustoća i dubina tla, količina hraniva u tlu species, genotype, tree age, stand age, stand structure, stand density, climate, slope and aspect, texture, bulk density and depth of the soil, soil fertility Poticajni (uzročni) čimbenici Inciting factors suša, golobrst, dugotrajna poplava, mehaničko oštećenje, mraz insect defoliation, drought, longlasting flood, mechanical injury, frost Pojačavajući (terminalni) čimbenici Contributing factors patogene gljive (trulež korijena i bijeljike, rakovi na kori), nematode, insekti u drvu, mikoplazme fungal pathogens (root and sap rots, stem cankers); nematodes; wood-bonng insects; mycoplasmas Izvori–References: Führer 1998., Donaubauer 1998., Steiner 1998.,Thomas i dr. 2002., Küßner 2003., Glenz i dr. 2006., Voelker i dr. 2008. Mnoge od značajki staništa na kojima pridolazi hrast lužnjak, posebice režim vlaženja poplavnom vo dom i razina podzemne vode, objedinjene su u oznaci fitocenološke pripadnosti sastojine. U ovisnosti o finim varijacijama mikroreljefa, režima plavljenja i razine podzemne vode,hrast lužnjak u Hrvatskoj tvoridvije glavne šumske zajednice (Vukelić i Rauš 1998). Na gredama, blago uzdignutim položajima redovito iz van utjecaja poplavnih voda, dolazi zajednica hrasta luž njaka s običnim grabom(Carpino betuli-Qurcetum ro boris/Anić 1959/Rauš 1969), dok u nizama, odnosno mikrodepresijama u kojima određeno vrijeme stagnira poplavna ili oborinska voda, hrast lužnjak dolazi u zajednici s velikom žutilovkom(Genisto elatae- Quercetum roboris Ht. 1938). Za šumarsku je praksu fitocenološka pripadnost šumske zajednice važna, jer se osim značajki staništa koje ta zajednica zahtijeva za optimalan razvoj, iz nje mogu iščitati i mogući sukcesijski pravci u slučajevima promjene nekih od ključnih stanišnih čimbenika (Rauš 1994). VećKönig(1911) opisujući sušenje hrasta u kotaru Sisak s obzirom na reljef, poplave, brštenje gusjenica i pepelnicu tvrdi da je sušenje na gredama slabije, a Manojlović (1924) iJošovac (1924) nalaze najinten zivnije sušenje u nižim predjelima sa stagnirajućom vodom i oko bara. No,Petračić (1926) raspravljajući o razlikama u sušenju lužnjaka na gredi i u nizi zaključuje da je “Pregledbom šuma ustanovljeno ... da se hras tova stabla suše i u suhim i u vlažnim šumama, suše se i po suhim gredama i po vlažnim udolicama ...”. Značajke sušenja stabala lužnjaka u glavnim lužnjakovim šum skim zajednicama do sada su uHrvatskojkomparativno istraživali mnogi autori.Ovdje navodimo samo neke ra dove u kojima je sušenje sagledavano kroz prizmu, primjerice, povezanosti razine podzemne vode i intenziteta sušenja (Dekanić 1974), reakcije lužnjakovih biljaka na različite uvjete vlažnosti (Prpić 1976), prirasta stabala kao indikatora stanišnih promjena (Pranjić i Lukić 1989), ekoloških i bioloških uzroka (Prpić i dr. 1994), uzgojne problematike(Matić iSkenderović 1993,Matić i dr.1994) i sl. U novije je vrijeme velika pozornost posvećena vegetacijskim istraživanjima sukcesijskih smjerova lužnjakovih sastojina (npr. Rauš1990,Baričević 1999) ili procjeni oštećenosti krošanja stabala lužnjaka u različitim šumskim zajednicama metodama daljinskih istraživanja (Kalafadžić i dr. 1993). Iz dosadašnjih istraživanja, kao i iz opažanja šumarskih stručnjaka u praksi, mogu se iščitati dvije glavne opće prihvaćene značajke vezane uz sušenje lužnjaka s obzirom na starost sastojine i šumsku zajednicu: (1) intenzitet sušenja raste sa starošću sastojine, a srednjodobne, starije i stare sastojine najpodložnije su sušenju stabala hrasta lužnjaka i (2)najveće promjene s negativnim posljedicama na vitalitet lužnjakovih stabala, i naj veći intenziteti sušenja događaju se u šumskim zajed nicama hrasta lužnjaka u nizi. Namjera ovoga članka nije istraživati ili objašnjavati uzroke sušenja hrasta lužnjaka, koje predstavlja izuzetno složen problem. Cilj je ovoga rada provjeriti gore navedene dvije pretpostavke za lužnjakove sastojine Spačvanskoga bazena, koristeći dostupne podatke u digitalnome obliku koji se prikupljaju tijekom redovitoga gospodarenja u “Hrvatskim šumama” d.o.o. i pohranjuju u bazu podataka HS Fond. Jednostavno rečeno, obavit će se analiza evidencije o posječenim su |