DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 77     <-- 77 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


UDK 630* 272 (Cactaceae)


SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ
OBALI I UPORABA U PARKOVIMA


SUCCULENTS (FAT PLANTS) ON THEADRIATIC COAST
AND THEIR USE IN PARKS


Dražen GRGUREVIĆ*


SAŽETAK: Sukulente su biljke koje postupno osvajaju našu obalu.


Najprije su privukle kolekcionare, a potom uvidjevši da pojedine vrste
pod nose i niske temperature, počela je sadnja i na otvorenom.


Zapravo možemo slobodno tvrditi da su se Opuntiasp. u Sredozemlju i Jadra
nu pojavile vrlo rano, već u XVI. stoljeću, odmah po otkriću Amerike, jer
ih spominju naši renesansni književnici.


MnogeOpuntiasp. i Agave americana prilagodile su se ovdašnjim ekološ kim
uvjetima i spontano se razvijaju. Dapače američka agava je na neki način
postala i simbol nekih dijelova naše obale.


I pojedini kaktusi poputC. peruvianus“Monstruosus“ pokazuju veliku otpornost
na hladnoću i čest je na našoj obali, visok i preko 4 m.


Klimatskim zatopljenjem, ali i aklimatizacijom ovdje prezime, osvajaju tlo
i vrste poputAptenia cordifolia, o kojoj prije desetak godina nismo mogli ni
razmišljati.


Osim ovih egzotičnih sukulenta, na našoj obali rastu i uzgajaju se i neke europske
mesnatice poput Sedumsp., žednjaka iSempervivumsp. – čuvarkuća.


Sukulenti su najpogodniji za sadnju u kamenjaru. Sa njihovom upotrebom
ipak moramo biti oprezni jer naglašavaju egzotični izgled.


UVOD – Introduction
U kućnim vrtovima, na balkonima i terasama, kat-Od ovih općih pravila postoje izuzeci, primjerice
kada i u parkovima duž naše obale i Sredozemlja, zapa-Pereskia aculeata, koja ima normalno razvijene lis zit
ćemo ove, uglavnom, egzotične biljke često čudnih tove.
oblika, poput neke apstraktne figure.


Sukulenti – mesnatice su uglavnom biljke tople kli -


Nazivamo ih pogrešno kaktusi (Cactaceaesp.) a oni me, osjetljive na niske temperature uz izuzetke, doduše
su samo jedna od brojnih porodica sukulenta (lat. suc-rijetke, koje ćemo iznijeti u daljnjem tekstu. Otpornost
culentus = tustika, mesnatica) s vrlo mnogo rodova. na niske temperature je relativan pojam i ovisi o nizu


čimbenika: tlu, vjetru, oborinama, položaju itd.


Gotovo svi kaktusi su podrijetlom iz Sjeverne i Juž neAmerike,
dok su ostali sukulenti rašireni po svim Skromne su na izbor tla, podnose veliku insolaciju,
kon tinentima. aliEpiphyllumiPhyllocactushibridi vole polusjenu.


Zajedničko svojstvo kaktusa je život u eks trem nim Često su prekrasnih cvjetova. Općenito skromnih su
sušnim uvjetima kojima su se prilagodile tako da im je ekoloških zahtjeva, osim osjetljivosti na niske temperastabljika
zadebljala, omesnatila i postala spremnik vode, ture, ali moramo pripaziti da zemlja za sadnju bude la-
a lišće pretvorilo u bodlje radi štednje vode. gana i ocjedna te sadrži oko 30% riječnog pijeska, a dno


jame ili lonca drenirano, najbolje glinenim kuglicama.
Lako se razmnožavaju sjemenjem i reznicama (lo


* Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt u mirovini


paticama) a puzavci vriježama osvajaju tla.


21000 Split, Rooseweltova 29




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 78     <-- 78 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


UPORABA U PARKOVIMA– Use in parks


U našim uvjetima u parkovima, osim donekle agave,
malo se ili bolje reći rijetko upotrebljavaju. To je razumljivo,
jer postoji bojazan od smrzavanja, zatim
teško im je naći povoljno mjesto za sadnju, odnosno
uklapanje u ambijent, a zbog bodlji su i opasne posebice
za djecu. Međutim česte su u kućnim vrtovima gdje naglašavaju
egzotičnost. U kućnim vrtovima narastu i više
metara. Pravo mjesto njihove sadnje je kamenjar, gdje u
skladu s ostalim biljem pružaju zapažene dojmove.


Ipak kamenjar od mesnatica ne smije biti dominanta
parka, jer ostavlja dojam egzotike, a to je u suprotnosti s
autohtonošću našeg parkovnog izraza. Dakle, mjesto
sadnje moramo pažljivo izabrati glede svih čimbenika;


VRSTE SUKULENTASvakako najpoznatija jeAgave americana L., porodicaAgavaceae,
agava, loparina, ščilet.Domovina joj
je Meksiko, odakle je u XVI. stoljeću (1561. god.) unesena
u Europu, točnije Španjolsku, a odatle se spontano
raširila po Sredozemlju.To znači da podnosi niske tem-


o


perature (do -5 C) iako podnošenje hladnoće ovisi o
više čimbenika: vjetru, oborinama, tlu, ekspoziciji,
kondiciji biljke itd.


Agave su poznate po svojim širokim mesnatim “listovima”
sivo plave boje, dužine do 2m, širine do 30 cm,
skupljeni u rozetu.Na rubu imaju smeđe i oštre bodlje,
ali i veliku bodlju na vrhu. S njima može prouzročiti ozbiljne
ozljede. Zato izbjegavajmo sadnju pokraj frekventnih
mjesta, posebice u blizini djece (igrališta).


Agava se ističe cvatnjom. Cvat je batva visine 5–6 m,
na kojemu se pri vrhu nalaze žuto-zelenkasti cvjetovi.
Cvjeta ljeti svakih 15–20 godina, a nakon toga matična
biljka ugine, ali potjera puno izdanaka. Lako se razmnožava
sjemenom ili dijeljenjem, odnosno mladicama.


Agava je vrlo lijepa i skromna biljka. Često ćemo je
vidjeti na liticama u blizini mora, a to znači da voli sunce
i podnosi posolicu. Kamenjar, litice su njeno prirodno
okruženje, ali imajmo na umu kada ugine, matična biljka
padne i zbog težine može uzrokovati štetu.Vrlo je lijep
njen zlatorubi varijetetA. americana L. var. Marginata


L.Osim ovih agava, zbog otpornosti na hladnoću vrijedno
je u našim krajevima pokušati uzgajati iAgave par-


Aloe arborescens


ekoloških, zaštićeni i ocjedni položaj, funkcionalni –
pa ziti na bodlje, likovni – uklapanje u park. U svakom
slučaju najbolje i najljepše su u kamenjarima ili na pod lozi
oblutka.


Osjetljive vrste možemo saditi u loncima, a pred
zimu treba ih unijeti na zaštićeno mjesto.
Od ovih pravila odstupaju vrste koje nemaju bodlje,
ponajprije puzave tustike koje zahtijevaju položaje gdje


o


temperatura ne padne ispod 0 C.One su vrlo zahvalne,
jer podnose jaku insolaciju – pripeku i propuštena, odnosno
rijetka zalijevanja pa i nezalijevanja. Osjetljive vrste
sađene na otvorenim prostorima moramo zimi spremiti u
hladnu prostoriju, jer u toploj mogu početi vegetirati.


– Types of succulents


Sl. -Fig1Agava na litici-Agave on a cliffi


ryi,A. potatorumiA. feroxkoje podnose temperaturu do


o


-5 C. Nešto su manjeg rasta od obične agave. Uporaba i
zahtjevi staništa su slični. Osjetljive su na štitne uši. U
na šim krajevima nije primijećen njihov napad.


Na kraju ćemo spomenuti nekoć i dobivanje platna
od njenih čvrstih vlakana, ali i žestice tekile odAgave
tequilana– A.Weber,plavaagava.


Mill. porodica Liliaceae – drvenasti aloj


Aloe arborescens Mill. family Liliaceae – krantz aloe


Aloja poznata je sukulenta podrijetlom iz Južne
Afrike.
Najpoznatija je Aloe vera (L.f.) N.E. Br. kojoj se
pripisuju velika ljekovita svojstva.


Katkada se aloje mogu vidjeti u vrtovima, pa i perivojima
na zaštićenim južnim položajima, jer je s obzirom
na toplinu zraka znatno osjetljivija (prema našim
iskustvima) na niske temperature od agave.


Čestesu zato kao lončanice, aA. veragotovo istrebljena
zbog njene navodne ljekovitosti.
Drvenasti aloj naraste u domovini 2–3 m visine, na
cvjetnoj drški nalaze se brojni koraljno crveni cvjetići.
Voli pjeskovitu zemlju. Podnosi i posolicu.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 79     <-- 79 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


Aptenia cordifolia (L. f.) N. E. Br., srcoliska, srcolisni puzavac


Aptenia cordifolia (L. f.) N. E. Br., heartleaf ice plant


Nema dugo da je ova puzavica mesnatih listova počela
osvajati zemljište naših vrtova, pa i parkova.Ali
isto tako često pokriva zidove. Podrijetlom je iz toplijih
krajeva. I to joj je izgleda jedini nedostatak, jer je u njenom
agresivnom širenju jedino zaustavlja hladnoća i
oštećenja od gaženja.


o


Prema našim zapažanjima promrzne na oko 0 C, ali
se uvijek nađe neki zaštićeni kutak gdje preživi i nastavlja
s osvajanjem (uglavnom golog) zemljišta.To zna či da
se i lako razmnožava. Dovoljno je otkinuti dio bilj ke, posaditi
je u zemlju i uskoro će se proširiti po zem ljištu. Sve
nam to ukazuje da je ona vrlo skromna biljka, otporna na
Sl. -Fig2Aptenia cordifolia, srcoliska– Heartleaf ice plant


sušu i u toplijim krajevima, odnosno po zicijama, dobar
pokrivač tla. Njenom širenju duž naše obale pogodovale zahvaljujući strujanju zraka toplina rijetko padne ispod 0


o


su blage zime, kao i ostalim trop skim i subtropskim kul-C. Preostale biljke će se oporaviti i nastaviti sa agresi


turama. Oštrija zima svest će njihovo postojanje na real-vnim širenjem. Srcolisku je lako prepoznati. List je menost.
Svakako će ostati sačuvane kolonije na toplim i snat, srcolik. Cvijet roza crven dugo ostaje na biljci, sve
zaštićenim položajima, ponajprije u blizini mora, gdje do u jesen. Biljka tvori guste zelene tapete.


Carpobrotus edulis (L.) N. E. Br. puzavac, porodica Aizoaceae


Carpobrotus edulis (L.) N. E. Br. creeper, plant family Aizoaceae
Domovina mu je JužnaAfrika. Zahvaljujući blagim
zimama znatno se proširio po Sredozemlju, ponajprije
zbog brzog razvoja, lakog razmnožavanja, skromnosti
na stanišne uvjete i raznolike uporabe.
Prepoznat ćemo ga po mesnatim trokutastim listovima,
crvenkastim granama i rozo crvenim cvjetovima
pro mjera do 8 cm, kojima se prekrije bilja u kasno proljeće.
Tvori guste mesnate tapete koji ne podnose gaženje.
Baš zbog ljepote, ali i lakog uzgoja, velikog i brzog širenja,
te podnošenja oskudnog zemljišta, čak i lapora,
kao i suše, u toplijim krajevima često se koristi za prekrivanje
kosina, škarpi. Podnosi i posolicu. Odgovara
mu blizina mora. Ovdje rijetko smrzne. Kritična grani


jima, daleko od mora. Lako se razmnožava. Dovoljno


o


ca smrzavanja prema našim zapažanjima je oko 0 C.


je otkinuti dio biljke, staviti u zemlju i vrlo brzo ćemo
Zato je njegova sadnja rizična na otvorenim položa


imati novu sadnicu. Može se razmnožavati i sjemenom.


Cereus peruvianus (L.) – Miller – “Monstruosus”, čudovišni kaktus, porodica Cactaceae


Cereus peruvianus (L.) – Miller – “Monstruosus”, curiosity plant, Cactaceae family
Čudovišni kaktus je podrijetlom iz Južne Amerike.
Čest je u našim vrtovima, katkada visine i 3–4 m, uočljiv


Sl. -Fig5Cereus peruvianus
monstruo-
Sl. -Fig4Cereus pe


sus, čudovišni kaktus
ruvianus –Cereus


–Curiosity plant


Sl. -Fig3Carpobrotus edulis,mesnati puzavac–Iice plant




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 80     <-- 80 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


po svom neobičnom “deformiranom”obliku, koji nastaje saditi izvan mogućeg kontakta s ljudima, ponajprije dje


spontano, ali čak i od sjetve sjemena. Njegova nam visina com. Razmnožava se jednostavno otkidanjem dijela stab


potvrđuje da je izdržao niske temperature kroz duže vri-ljike. Možemo pretpostaviti da C. peruvianus u našim


jeme, katkada i na izloženim položajima (Makarska). U uvjetima redovito mutira u čudovišni kaktus. Zašto?
svakom slučaju on je opasna atrakcija. Zato ga moramo


Echinocactus grusonii Mild – jastučasti ili ježasti kaktus, porodica Cactaceae


Echinocactus grusonii Mild – golden barrel, Cactaceae family
Porijeklom je iz Meksika i jugozapadnih dijelova
SAD-a. Jedan je od najljepših kaktusa, koji se u zadnjih
tridesetak godina pojavio u našim krajevima. Izdrži do


o


-4 C, svakako na zaštićenim i ocjednim položajima, pa
bi mu mogli naći mjesta. Oprez, jer su mu bodlje duge i
oštre, pa gaTalijani u šali nazivaju i puničinjastuk. Naraste
do 1 m visine uz veliku starost,pa su ovako veliki
i stari primjerci obiteljsko naslijeđe i memorija. Ističe
se lijepim okruglim oblikom, dugim oštrim bodljama
boje slonovače. Cvjetovi su mu žuti promjera do 5 cm.
Raz množava se sjemenom i izdancima.


Sl. -Fig6 Echinocactus grusonii,ježasti
kaktus– Golden barrel


Echinopsis rivierei-de-caraltii Cárdenas, golemi kaktus, porodica Cactaceae


Echinopsis rivierei-de-caraltii Cárdenas, Cactaceae family


Ovaj kaktus još nije raširen duž Jadranske obale, ali


o


kako podnosi niske temperature, čak i -10 C možemo
očekivati njegovu veću uporabu.


Podrijetlom je iz južnih dijelova Bolivije. Naraste u
visinu preko 10 m. tada mu prijeti opasnost od prijeloma
i traže potporanj. Zato ga sadimo na mjestima zaštićenim
od vjetra. Cvijet mu je bijele boje, zvonolik,
dužine 10 cm. Otvara se ljeti. Razmnožava se sjemenom
i reznicama.


Sl. -Fig7Echinopsis rivierei, Ehinopsis


Lampranthus auranticus (DC.) Schwantes, porodica Aizoaceae


Lampranthus auranticus (DC.) Schwantes, Aizoaceae family


Porijeklom je iz JužneAfrike. Ova osjetljiva i lijepa
puzava tustika koristila se u zadnjih nekoliko godina,
zahvaljujući ponajprije blagim zimama i sadnji na zaštićenim
položajima pokraj mora.To znači da podnosi
posolicu. Najčešće je u vazama. Ističe se u proljeće prekrasnim
cvjetovima roza boje, kojima prekrije površinu
ili vazu.


Sl. -Fig8Lampranthus auranticus




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 81     <-- 81 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


Opuntia ficus indica (L.) Mill., – indijska smokva, porodica Cactaceae


Opuntia ficus indica (L.) Mill., – Indian fig, Cactaceae family
Opuncije su uz agavu najrašireniji sukulenti našeg
područja, odnosno kaktusi. Od davnina su došle u naše
krajeve, već u XVI. stoljeću odmah po otkrićuAmerike.
Spominje ih i Petar Hektorović u svom Ribanju i ribarskom
prigovaranju “smokve indiane s listjem ko obadi”.
Postoji 250 vrsta i nije ih jednostavno determinirati. Indijska
smokva porijeklom je iz Meksika. Najraširenija je
opuncija u našim krajevima, a vjerojatno i Sredozemlju.
Na našoj obali se aklimatizirala, udomaćila i raširila,
ali uglavnom u blizini mora, znači na mjestima


o


gdje toplina rijetko padne ispod 0 C. Poznat ćemo je
po velikim mesnatim okruglim “granama”zlatnožutim
cvjetovima i crvenim plodovima koji su jestivi, normalno
ako ih prethodno ogulimo i uklonimo bodlje.


Može narasti 3–5 m visine, ali je taj rast u našim
uvjetima rijetkost. Skromna na zemljišne zahtjeve.Voli


Opuntia microdasys (Lehm) Pfeiff – sitnobodna opuncija


Opuntia microdasys (Lehm) Pfeiff – bunny ears
I ona se aklimatizirala i možemo je naći na liticama
uz obalu.
Manjeg je rasta, razgranata, visine do 1 m. ogranci
su joj manji, a bodlje su sitne, guste. Cvjetovi su žuti.
Kultivirana rijetko cvijeta.
Ova opuncija lijepa je u kamenjaru, samostalno ili s
drugim mesnaticama.


Sl. -Fig10 Opuntia microdasis, sitnobodljna opuncija– Bunny ears


Sl. -Fig9Opuntia ficus indica, indijska smokva– Indian fig


sunčane položaje, ali trpi i polusjenu. Lako se razmno-
žava odlomom dijelova stabljike i sjemenom.
Glede ekoloških zahtjeva slična joj je i vrlo lijepa.


Opuntia imbricata (How) DC – cilindrična opuncija


Opuntia imbricata (How) DC – tree cholla
Ističe se cilindričnim oblikom grana.Vrlo je razgranata,
velikih bodlji. Cvijeta u proljeće i ljeti crvenim
cvjetovima.


Isto tako na pojedinim mjestima naših otoka vidjet
ćemo i kolonijeOpuntia glaucescens– Salm-Dyck, a
katkada tik uz more Opuntia humfusa (Raf) Raf, ali i
Opuntia robusta–Wendl, snažna opuncija, krupnih do
40 cm velikih lopatica (grana).


Prema našim iskustvima osjetljivija je na niske tem-
Sl. -Fig11Opuntia imbricata, cilindrična opuncija– Tree cholla


perature od gornjih vrsta.


Sl. -Fig12Opuntia glaucescens, siva opuncija –
Opuntia glaucescens




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 82     <-- 82 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


Portulaca oleracea L. – portulaka, prkos, porodica Portulacaceae


Portulaca oleracea L. – common purslane, Portulacaceae family


Rod ima preko 200 vrsta.
nas se uzgaja najčešće kao jednogodišnja cvjetnica obično
za kamenjare. Praktički podnosi sve osim gaženja.


Niska prizemna sukulenta podrijetlom iz Južne
Afrike, mesnatih listova, raznobojnih cvjetova. Kod Razmnožava se sjemenom.


Sedum sp. žednjaci, porodica Crassulaceae


Sedum sp. stonecrop, Crassulaceae family


Rod žednjaka ima više od 600 vrsta. Mnoge vrste
rastu u Hrvatskoj.
Duž Jadranske obale na suncu i polusjeni čest je
Sedum acreL. – žednjak.
U proljećecvjeta cvjetovima intenzivne žute boje.
Niska je to biljka, promjera do 30 cm, visine do 5 cm,


Sempervivum arahnoideum


mesnatih cilindričnih listova. Obično raste na kamenitom
tlu, ili u pukotinama stijena.
Malo se koristi u uresnom vrtlarstvu, najčešće u kamenjaru
ili suhozidu.


– Crassul L., porodica Crassulaceae


Sempervivum arahnoideum – Crassul L., Crassulaceae family
Zasigurno najotporniji sukulent.
Porijeklom je iz Pirineja i Karpata i podnosi tempe


o


raturu do -15 C.
Nizak je, visine do 3 cm,širi se vriježama i brzo pokriva
tlo.
Ljeti u srpnju i kolovozu cvijeta crvenim cvjeto


vima, više njih na cvjetnoj drški – rozeti.
Pogodan je pokrivač tla na manjim površinama.
Najpoznatiji je Sempervivum tectorum– L. čuvar


kuća. Podrijetlom je iz Europe, zelenih mesnatih listova.
Cvijeta ljeti.
Naći ćemo ga kao i ostale vrste žednjaka u suhozidi


njih vrsta. Podnosi niske temperature. Malo se koristi u
nama, kamenjaru, krovovima kuća. Krupniji je od gor


uresnom vrtlarstvu.


Yucca sp. – juke, porodica Liliaceae – Yucca sp. – yucca, Liliaceae family


Sl. -Fig13Sempervivium tectorum, čuvar kuća– Houseleek


Juke su uglavnom grmovi ili niska stabalca. Nisu
pravi sukulenti jer imaju drvenastu stabljiku. Podrijetlom
su iz sušnih krajeva Sjeverne Amerike. Prilagođene
su oskudnim uvjetima života u tim izuzetno
teškim staništima. Stabljika je drvenasta i razgranata.
Na vrhu stabljike ili grane imaju rozetu obično dugih,
vrlo čvrstih listova, koji završavaju bodljom. Iz sredine
rozete izlazi drška koja nosi krupne bijele viseće cvjetove,
oblikom slične cvjetovima ljiljana. Cvjetaju ljeti
do kasno u jesen. Plod je krupni tamnomodri tobolac.


Skromne su glede stanišnih uvjeta. Podnose loše terene,
pripeku i kolebanja u temperaturi, izloženost vjetru.
Bilje su sunca, ali mogu uspijevati i u polusjeni.
No, tada nisu tako lijepe, kompaktne i često ih napadaju
lisne uši.


Hortikultura ih vrlo cijeni.Vrlo lijepe su kao samac.
Ističu se slikovitošću stabljike i listova te atraktivnošću
cvata – metlice. Koriste se u perenskim zasadima, odnosno
niskim grmovima, jer visinom i oblikom oživljavaju
i unose dinamiku i slikovitost. Izvanredne su
među mesnatim (sukulentnim) biljem, kao i u kamenjaru.
Isto tako su lijepe u klasičnim vrtovima, rondelima
i drugim simetričnim vrtnim oblicima.Atraktivne
su na podlozi tratine, a isto tako među kamenjem.


Otporna je na bolest i štetnike, osim na štitaste uši
koje napadaju oslabljene biljke (u sjeni).


Lako se razmnožava sjemenomili za praktičare reznicama
i izbojcima iz debla ili grane. Dovoljno je u
proljeće otkinuti veći komad stabljike, posaditi u vrtnu
zemlju, još bolje u mješavinu vrtne zemlje, pijeska i
treseta i eto nam nove biljke.


Juke sigurno imaju svoje mjesto u parku i malom
vrtu, pogotovo ako je kamenit ili ima škrapa. Zahvalni
ćemo joj biti ako je posadimo kao zaštitu na mjesto
preko kojega ne želimo gaženje ili prelaženje. Samo
ipak oprez, jer svojim trnovima može zadati nevolje,
posebno djeci. Zato u vrtu treba izbjegavati sadnju kraj
frekventnih mjesta.


Juke se mogu s uspjehom uzgajati duž naše obale.
Našu parkovnu floru obogaćuje nekoliko vrsta već
udomaćenih juka:




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 83     <-- 83 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


Y. aloifolia – L., tvrdolisna juka


Y. aloifolia – L., aloe yucca
Podrijetlom je iz Meksika i Kalifornije. Za razliku
od drugih juka ima tvrđe i uže lišće, fino napiljeno.
Raste u visinu do 2 metra, pa se često pod težinom lisne
rozete (stabljika)prelomi.To je gotovo redovita pojava


na jačem i vlažnijem tlu, gdje postiže bujan rast. Zanimljiva
jeY. aloifolia-Variegata, hort. bijelog ruba.


Y. gloriosa – L.je šireg lišća, nešto labavijeg, tamnozelene
boje, bujnija. Ova vrsta cvjeta od pete godine
starosti. Najčešća je juka u našim nasadima.


Y. filamentosa – L.,vlaknata juka. Lako je prepoznati,
jer nema stabljike, već cvjetovi izravno izlaze
iz lišća,iz kojega joj vise bjelkasta vlakna.


Y. recurvifolia – Salisb., slična jeY. gloriosi, ali nešto
manja. Listovi su joj nešto uži i krivudaviji, presavijeni.
Ova juka cvjeta kada pređe visinu od jednog metra.


Spomenut ćemo i gigantsku juku –Y. elephantipes–
Regel, nazvanu zbog zadebljanja pri dnu stabljike (sin.


Y.quatemalensis). Naraste i do 8 m.Vrh listova je bez
bodlji. Česta u toplijem Sredozemlju. Izdrži do -5 C. U
našoj sredini se uzgaja u posudama.


Mnoge juke se razmnožavaju spontano na toplijim
mjestima naše obale.
Jukama bi mogli pridružiti Dracena sp. – zmajevce,
Cordyline sp. i Dasyliran sp.
Ove egzotične biljke ne bez razloga sve više osvajaju
parkove naše obale.
No, o njima jednom drugom prilikom.


Sl. -Fig14 Yucca filamentosa, končasta
juka– Adam’s needle


Sl. -Fig15 Yucca gloriosa, svečana juka–
Spanish dagger


Sl. -Fig16Yucca aloifolia, skupina juka
sa tvrdolisnom jukom– Yucca
aloifolia, group of yucca with
hard-leaved yucca


Sl. -Fig17 Yucca gloriosa, skupina svečanih juka–
Group of Spannish dagger yucca


Sl. -Fig18 Yucca elephantipes,gigantska
juka – Spineless yucca




ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 84     <-- 84 -->        PDF

D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446


Sl. -Fig19Terasa sa sukulentima–A terrace with succulents


LITERATURA– References
Lamb,E.iB.: “Kaktusi”– Mladost, Zagreb 1977. FusiBruneri,F.iSrl. D.: – “Piante grasse”– De-
Arana Farré,C.: “Cactus e delle piante grasse” –


metra, 1998.
Dve Italia S. P.A., Milano 1992. Domac,R.: “Mala flora Hrvatske i susjednih podru-
Vardjan,F.:“Kakteje kaj cveti in zeleni na oknu in v


čja”– Školska knjiga – Zagreb 1973.
sobi”– Zavod za napredek gospodinjstva, 1966. Više autora – Il grande libro dei fiori e delle piante –
Milano 1979.


SUMMARY: Succulent plants are gradually colonizing the Croatian
coast. These plants initially the collector’s items, but when their ability to tolerate
low temperatures was discovered, they began to be grown in the open.
Since this species was often mentioned by Croatian Renaissance writers, it
can be said with certainty that Opuntia sp. occurred in the Mediterranean
and the Adriatic region as early as the 16thcentury, shortly after the discovery
of America.


Many of the Opuntia sp. and Agave americana plants developed spontaneously
by adapting to the new ecological conditions. In fact, the American
agave virtually became a symbol of some parts of the Croatian coast. Certain
cacti species, such as C. Peruvians „Monstruosus“, which may reach
over 4 metres in height, manifest high resistance to cold and are frequently
found along the Croatian coast.


Due to global warming, some plants, such as Aptenia cordifolia, a species
unheard of in these parts only some ten years ago, have acclimatized to
the conditions and spread across the coastal area. Apart from these exotic
succulents, the Croatian coast is also home to some European fat plants,
such as Sedum sp – stonecrop, and Sempervivum sp. –houseleek. Succulents
are plants that thrive in stony areas. Still, we should be cautious not to over-
plant them, since they impart an exotic appearance.