DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 82 <-- 82 --> PDF |
D. Grgurević: SUKULENTE (MESNATICE – TUSTIKE) NAJADRANSKOJ OBALI I UPORABA... Šumarski list br. 7–8, CXXXIII (2009), 439-446 Portulaca oleracea L. – portulaka, prkos, porodica Portulacaceae Portulaca oleracea L. – common purslane, Portulacaceae family Rod ima preko 200 vrsta. nas se uzgaja najčešće kao jednogodišnja cvjetnica obično za kamenjare. Praktički podnosi sve osim gaženja. Niska prizemna sukulenta podrijetlom iz Južne Afrike, mesnatih listova, raznobojnih cvjetova. Kod Razmnožava se sjemenom. Sedum sp. žednjaci, porodica Crassulaceae Sedum sp. stonecrop, Crassulaceae family Rod žednjaka ima više od 600 vrsta. Mnoge vrste rastu u Hrvatskoj. Duž Jadranske obale na suncu i polusjeni čest je Sedum acreL. – žednjak. U proljećecvjeta cvjetovima intenzivne žute boje. Niska je to biljka, promjera do 30 cm, visine do 5 cm, Sempervivum arahnoideum mesnatih cilindričnih listova. Obično raste na kamenitom tlu, ili u pukotinama stijena. Malo se koristi u uresnom vrtlarstvu, najčešće u kamenjaru ili suhozidu. – Crassul L., porodica Crassulaceae Sempervivum arahnoideum – Crassul L., Crassulaceae family Zasigurno najotporniji sukulent. Porijeklom je iz Pirineja i Karpata i podnosi tempe o raturu do -15 C. Nizak je, visine do 3 cm,širi se vriježama i brzo pokriva tlo. Ljeti u srpnju i kolovozu cvijeta crvenim cvjeto vima, više njih na cvjetnoj drški – rozeti. Pogodan je pokrivač tla na manjim površinama. Najpoznatiji je Sempervivum tectorum– L. čuvar kuća. Podrijetlom je iz Europe, zelenih mesnatih listova. Cvijeta ljeti. Naći ćemo ga kao i ostale vrste žednjaka u suhozidi njih vrsta. Podnosi niske temperature. Malo se koristi u nama, kamenjaru, krovovima kuća. Krupniji je od gor uresnom vrtlarstvu. Yucca sp. – juke, porodica Liliaceae – Yucca sp. – yucca, Liliaceae family Sl. -Fig13Sempervivium tectorum, čuvar kuća– Houseleek Juke su uglavnom grmovi ili niska stabalca. Nisu pravi sukulenti jer imaju drvenastu stabljiku. Podrijetlom su iz sušnih krajeva Sjeverne Amerike. Prilagođene su oskudnim uvjetima života u tim izuzetno teškim staništima. Stabljika je drvenasta i razgranata. Na vrhu stabljike ili grane imaju rozetu obično dugih, vrlo čvrstih listova, koji završavaju bodljom. Iz sredine rozete izlazi drška koja nosi krupne bijele viseće cvjetove, oblikom slične cvjetovima ljiljana. Cvjetaju ljeti do kasno u jesen. Plod je krupni tamnomodri tobolac. Skromne su glede stanišnih uvjeta. Podnose loše terene, pripeku i kolebanja u temperaturi, izloženost vjetru. Bilje su sunca, ali mogu uspijevati i u polusjeni. No, tada nisu tako lijepe, kompaktne i često ih napadaju lisne uši. Hortikultura ih vrlo cijeni.Vrlo lijepe su kao samac. Ističu se slikovitošću stabljike i listova te atraktivnošću cvata – metlice. Koriste se u perenskim zasadima, odnosno niskim grmovima, jer visinom i oblikom oživljavaju i unose dinamiku i slikovitost. Izvanredne su među mesnatim (sukulentnim) biljem, kao i u kamenjaru. Isto tako su lijepe u klasičnim vrtovima, rondelima i drugim simetričnim vrtnim oblicima.Atraktivne su na podlozi tratine, a isto tako među kamenjem. Otporna je na bolest i štetnike, osim na štitaste uši koje napadaju oslabljene biljke (u sjeni). Lako se razmnožava sjemenomili za praktičare reznicama i izbojcima iz debla ili grane. Dovoljno je u proljeće otkinuti veći komad stabljike, posaditi u vrtnu zemlju, još bolje u mješavinu vrtne zemlje, pijeska i treseta i eto nam nove biljke. Juke sigurno imaju svoje mjesto u parku i malom vrtu, pogotovo ako je kamenit ili ima škrapa. Zahvalni ćemo joj biti ako je posadimo kao zaštitu na mjesto preko kojega ne želimo gaženje ili prelaženje. Samo ipak oprez, jer svojim trnovima može zadati nevolje, posebno djeci. Zato u vrtu treba izbjegavati sadnju kraj frekventnih mjesta. Juke se mogu s uspjehom uzgajati duž naše obale. Našu parkovnu floru obogaćuje nekoliko vrsta već udomaćenih juka: |