DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 86 <-- 86 --> PDF |
UZ KORITO BIJELE RIJEKE U koritima svih naših rijeka, rječica, potoka i potočića koji prolaze krševitim vapnenačkim područjem, u većoj ili manjoj mjeri zamijećuju se pojave nastanka sedre, bigra ili travertina biogenog podrijetla. Kad se iz mjesta Karina, smještenog na jugu-jugois toku Karinskog mora, uskom cestom podignemo na glavnu prometnicu, koja s juga okružuje Karinsko mo re, već nam se izdaleka, u smjeru sjeveroistoka, ukazuje velika usjeklina u brdu koja se uvukla duboko u krševit kraj mršavo obrastao zelenilom. Korito se proteže skoro dva kilometra u smjeru sjeveroistoka, počevši od raštrkanog naselja Kunovca u donjem dijelu tijeka, a u gornjem dijelu ulazi u sve užu sutjesku čije strane, više ili manje približene, visoke su od 150 do 200 metara. Već na početku hodanja po zaobljenom kamenju zamijećuje se posebnost okoliša. Niti jednog oštrobridog kamena, valutice su velike, male, blago zaobljene, međusobno slijepljene i povezane debljim ili tanjim slojevima žućkasto smeđe do sivo bijele dosta kompaktne sedre, koja je na vrućem suncu ipak počela pucati. Povr šina sedrenih sedimenata je fino mrvičaste, zrnate teks ture, jednolično obojena, bez vidljivih biljnih inkrusta i po površini često s finim kristalima.Takvi raznoliki kristalizirani oblici vapnenca bili su nazočni i na mnogim drugim mjestima, napose u manjim ili većim potkapinama, u unutrašnjosti sedrenih brada i zavjesa te po površini kamenja unutar spilje. Znatan utjecaj na boju sedre, najvjerojatnije su imale čestice gline, količina vode koja se neprestano smanjivala u njezinom sastavu, kao i neki spojevi željeza u vodi, odnosno u okolnim stijenama. Što smo išli više uzvodno koritom, boja sedre bivala je sve svjetlijom, mjestimično potpuno sivo bijelom, odakle i potječe ime ove jedinstvene rječice. Kretanje koritom bilo je u početku razmjerno lako, jer su valutice i zaobljeni blokovi vapnenca bili čvrsto povezani vapnenačkim talozima.Tu i tamo na nekim velikim valuticama ljeskali su se u suncu brojni kristali tinjca, lis kuna. Jedini vidljiv biljni obrast u donjem dijelu korita Bijele rijeke bili su mali zbijeni grmovi divljih smokava, prave minijature od mnoštva sitnih gusto raspoređenih listova, a vršni izbojci, bilo je očito, pravilno su prikraćeni od brštenja koza koje ovuda prolaze. Sl. 1. Skamenjeni slap na dijelu korita Bijele rijeke Sl. 2. Dio korita Bijele rijeke |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Korak po korak, nakon pola sata laganog kretanja počele su prve prepreke u obliku malih i većih stuba koje je trebalo zaobilaziti. Bilo je to u početku lako izvedivo, ali što se više uspinjemo koritom, stube su bile sve više i više pa ih je, ponekad s većim naporima, trebalo savladavati bilo puzanjem ravno preko njih, ili zaobilaženjem i uz pomoć postavljenih čeličnih užadi podići se na njihovu gornju razinu.To su ustvari već bili manji i veći odsjeci, sada posve suhi i najčešće snježno bijeli, slapova i vodopada Bijele rijeke. Onaj najviši ima visinu oko 15 metara i pod sobom izgrađuje veliku bijelu sedrenu bradu-zavjesu, nekoliko metara visoku i tridesetak cm debelu preko koje se u vlažnijem dijelu godine slijeva voda. Izdaljega, činilo se kako se ispred nalazi zaleđeni vodopad, smiren i blistav u svojoj bjelini i sa skamenjenim valovima u podnožju. Izgle dalo je u prvi mah kao da voda i dalje teče, kao da se i dalje nastavlja kovitlati u podnožju praveći polukrugove. Lijep prizor činio se gotovo nestvarnim. Jednako ga s divljenjem promatram, ovako suhog i bez života, bilo odozdo gdje se pod njim crni nutrina ispunjena pravim zavjesama nježne paprati gospinog vlaska (Adiantum capillus venerisL.), bilo odozgo s gornje razine, gdje je razvijena polukružna i obamrla bijelo siva sedrena barijera, na čijem dnu je još bilo malo zaostale vode poput malog jezerca, dostatnog da u nuždi utaži žeđ rijetkih namjernika. Bila je to mala oaza života u ovoj prividnoj kamenoj pustoši. Grmovi crnog trna, bodljikave drače, srebrnolisne bjelušine, jedan mali klen i grmovi borovice, ali i veliki grmovi sita oštrih vrhova listova (Juncus acutusL.) okruživali su ovo jezerce bijelo sivog do žućkastog dna dijelom prekrivenog steljkama zelenih alga. Nisu izostale niti žabe, a malo podalje na padini kamene drobine malo iznenađenje. Tu je izgradio podzemni stan s ulaznim otvorom promjera oko 2 cm veliki pauk tarantula, skoro 3 cm du gog tijela, kojega sam uspio izmamiti na površinu. Malo podalje i udesno od tog najvećeg vodopada, pozornost privlači osobit kamen, kamena gromada oko metar u promjeru.Vidjelo se odmah kako svojim obličjem ne pripada ovom najužem prostoru. Obrušen je ovamo s koje od visokih stijena uz lijevu obalu usahle rijeke. Jedna njegova ploha bila je osobita, bila je puna međusobno skoro paralelnih brazda u skoro pravilnim međusobnim razmacima. Bez ikakvih tragova osedravanja očito je pripadao površinskim dijelovima stijene negdje pri vrhu kanjona, gdje je pod utjecajem raznih prirodnih čimbenika i nastala ova osobita škrapasta površina. Zauzeti prelaženjem brojnih prepreka i razgledanjem pojedinosti u koritu i njegovoj neposrednoj okolici, tek podizanjem glava zamijećujemo širi prirodni okvir, pravi kanjonski prostor koji se otvarao pred nama s lijeve i desne strane korita. Onako kako prelazimo s jedne stube na drugu, onu višu, tako se pred nama redaju debeli vapnenački slojevi koji se skoro u pravilnim nizovima šire i udaljavaju od korita, ali pri tome i dižu uvis.Tamo gdje su se najviše približili, bilo je korito Bijele rijeke, a slojevi koje postrance promatramo bile su one stube i prosušeni slapovi i vodopadi uz koje se pentramo. Nejednake čvrstoće i otpornosti na eroziju, slojevi na nekim mjestima grade male i velike podkapine, polu spilje, prolaze za ljude i stoku, široke po nekoliko metara, koji se u gornjim dijelovima toka rijeke protežu koju stotinu metara vodoravno, ili su u blagom usponu idući prema zapadu, prema Karinu slijedom dobro istaknutih i skoro pravilno oblikovanih slojeva vapnenaca. I visina stijena kanjona je sve veća, strane su sve strmije, ukrašene rijetkim grmovima zelenila. Gdjekad se činilo kako rijetki grmovi izrastaju na nemogućim mjestima i u nemogućim položajima razvijaju svoju krošnju.Tu se gnijezde čiope i gavrani, čiji zvukovi dopiru do nas. Slika je impresivna! Dodajmo joj bijelu boju slojeva vapnenca koji su mjestimično, napose u potkapinama, imali dosta primjesa smeđeg. Iz nekih prevjesnih stijena, poput velikih stalaktita visjele su crne sigaste tvorbe, koje su se izdaljega pričinjale kao veliki mlazovi neke crne tekućine. Dio slojeva vapnenaca je tamno crveno smeđ, pa je u ovom kamenom okružju uz prevladavajuću bijelo sivu boju s ulomcima potpuno crne, još više povećavao kolorističke opreke. U dnu tog prostora, poput bijele krivudave trake protezalo se korito Bijele rijeke. Ono i ne bi bilo tako lijepo i slikovito sa svim ovim sadržajima koje nosi, da nije ovog divotnog kamenog okoliša, pravilno slojevitog, ove posebne geološke strukture i nesvakidašnje stratigrafije koji predstavljaju jedinstveni prirodni okvir ovom vodotoku. Proteklo je i više od dva sata prije nego priđemo izvorištu Bijele rijeke i ulazu u njezinu pećinu. Izvorište se nalazi uz lijevu obalu rijeke, a voda se u širokom mlazu razlijeva prema dnu sutjeske. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |