DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 89 <-- 89 --> PDF |
u datom povijesnom razdoblju, bez bilo kakvih redaktorskih ili lektorskih zahvata ili jezičnih intervencija”. Kako su žandarmerijske kontrole postrožile legitimiranje lovaca na terenu, tražeći od njih posjedovanje lovne karte i oružnog lista, šumarnik Ivo Čeović,tada na dužnosti tajnika Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, svojom okružnicom od siječnja 1927. upozorava lovce da svaki od njih “pravovremeno izvadi lovnu kartu” i “ne uzimajući u zaštitu one lovce koji love bez lovnih isprava, krnjeći sebi ugled, a našem lovstvu nanose samo štetu”.Tko želi loviti mora imati lovnu kartu, odrješit je Zakon o lovu iz 1932., a moraju je posjedovati i strani državljani (izdavana im je na mjesec dana). U tom je poglavlju dat integralni tekst Pra vilnika o obliku, sadržaju i načinu izdavanja lovačke iskaznice i dopuštenja za lovljenje, objavljenog u “Narodnim novinama” 13.VIII 1935. Dok su krajem 19. st. lovne karte neko vrijeme izdavane bez oružnog lista (lovci s lovnom kartom smatrali su se, po oružnom patentu, ovlašteni nositi lovačku pušku i bez oružnog lista kod sebe), za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u opticaju je bila lovna karta koja, iako utemeljena na oružnom listu, lovcu nije bila dostatno da legalno lovi. “Svaki lovac mora u lovu pored lovačke karte uza se imati i oružni list – legitimaciju za no še nje oružja”. Što se oružnih listova tiče, prema odredbi Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Federalne države Hrvatske o izdavanju oružnih listova iz 1945., lugari, nadlugari, čuvari šuma i lova, imali su pra vo na besplatne lovne karte. Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama lovačkih iskaznica i drugih dokumenata, od lovne karte iz 1882. do važeće lovačke iskaznice kojoj je u knjizi, riječju i slikom, dat najveći prostor. Spomenimo na kraju da je knjiguLovačka iskaznicauz financijsku potporu Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gos po darstva i Hrvatskog lovačkog saveza izdala Lovačka udruga “Split” za gajenje i lov divljači i Pučko otvoreno učilište “Hubert” Split. Grafičku pripremu potpisuje SinišaBebić, atiskala ju je Slobodna Dalmacija Split. Alojzije Frković L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti, Firenze) Iz broja 2/2009. ožujak - travanj izdvajamo: UmbertoZamboni:Divokoza i šuma – novo stanište divljači? U opisu divokoze (Rupicapra rupicapra) stalno se navodi da je životinja planinskih čistina i stjenovitih padina na gornjoj granici šumske vegetacije. Povećanjem populacije evidentirano je, u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća širenje ove divljači u niže šumske predjele. Na sjevernim obroncimaAlpa te također u trentins kom JužnomTirolu i u provinciji Trento (gdje je u posljed njih dvadeset godina odstrel povećan od 600 na 3 000 jedinki), registrirano je širenje divokoze u šume na visokoj nadmorskoj visini.Cijele populacije divoko za sada žive stalno u šumama koje su tipično stanište srne će i jelenske divljači. Ovaj fenomen još je više nagla šen u njemačkom dijelu Tirola. U ovom članku au tor (član Udruge trentinskih lovaca) je iznio prve analize ove pojave u provincijiTrento. Divokoze su (kao i ostali dvopapkari) vrsta u porastu brojnog stanja na područjuAlpa. Brojno stanje vrste povećalo se od 80 000 na 140 000 jedinki (podaci INFS, 2000). U provincijiTrento u posljednjih 40 godina populacija je od 3000 povećana na 25000 jedinki. Kao ostatak austrougarske podjele teritorija u općinska lovišta, u provincijiTrento postoji 209 lovišta, koja su pregrupirana u 20 područja namijenjenih za uz goj cervida i 28 područja za uzgoj divokoza. Uz poboljšanja staništa, povećanju brojnog stanja divljači doprinijele su temeljite promjene u gospodarenju s divljači: obvezna pratnja stručne osobe prilikom odstrela (od 1971/72 g.), planski selektivni odstrel po dobnoj i spolnoj strukturi, ocjene trofeja i organiziranje izložbi, te poduzimanje adekvatnih uzgojnih mjera u homogenim staništima (od 1979/80 g.).Također se ana lizira kvaliteta odstrijeljene divljači. Zapaženo je da se staništa divokoze u mnogim slučajevima nalaze ispod 1800 m n.v., koja se smatra gornjom granicom šume. Tu se na sjevernoj strani uglav nom nalazi visoka šuma četinjača, a na južnoj su panjače s termofilnim elementima. Nakon napuštanja uzgoja koza i ovaca te organizirane i smanjene lovne aktivnosti, divokoze su tu našle optimal no stanište. Autor opisuje dva primjera: Šumski posjed Stramentizzo, površine 711 ha, s vri 3 jed nom šumom, mase preko 450 m /ha, smještenom na nad morskoj visini ispod 1800 m, divokoze su spontano počele naseljavati 1970. g. Njihov utjecaj na populaciju srneće divljači, koja je do tada bila glavna vrsta, bio je drastičan. Poduzete su mjere kojima su se oplemenile pašnjačke površine i ozelenile prosjeke i šumske pro- met nice, tako da su štete na obnovi šuma smanjene. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Šuma jelei smreke(s malo bukve i graba)Vigolana (Valdastico), površine manje od 500 ha, smještene na strmim padinama, od 1980.g. postala je stanište za 80 do 100 divokoza,što je također jako utjecalo na brojno stanje srneće divljači i ugrozilo obnovu šume. Naseljavanje divokoza na nove i niže površine te utjecaj na okoliš nije do sada dovoljno istražen, ali se mogu navesti tri osnovna problema: štete na šumskoj vegetaciji i otežana obnova šume, otežano gospodarenje s divljači i planiranje odstrela, te interakcija s ostalim dvopapkarima, srnećom divljači i jelenima. Potrebno je koristiti iskustva iz Bavarske iAustrije za divokoze koje žive u šumi, gdje se često provodi radikalni odstrel, bez obzira na spol i starosnu strukturu. Giorgio Carnignola:Utjecaj divljači na šumu Na cionalnog parka Stelio Brojno stanje divljih dvopapkara, posebice jelena, unutar Nacionalnog parka Stelio posljednjih se desetljeća znatno povećalo. Tome je pridonijela zabrana lova iz 1983.g., pa je došlo do obogaćenja zaštićenog područja, ali istovremeno prouzročilo probleme oko obno ve šume, kao i štete na poljoprivrednim usjevima. Problem je postao predmet rasprava na znanstvenoj, političkoj i lokalnoj razini. Konzorcij parka je 1997.g. pokrenuo projekt trogodišnjeg istraživanja, s ciljem poboljšanja saznanja o utjecaju jelenske divljači na ostale komponente ekosustava. Komisiju eksperata činili su: koordinator dr. Fran coPerco (faunista), dr. Luca Pedrotti (predstav nik Instituta za šumsku faunu), dr. Giorgio Carmignola (šumarski stručnjak) i dr. Claudio Pasolli (veterinarski stručnjak). Konzorcij je pozvao na suradnju i Ured za lov i ribolovAutonomne pokrajine Bolzano. Na šumskim površinama registrirana su tri osnovna tipa oštećenja: 1. struganje kore mladih stabala prilikom čišćenja rogova od runje (lika – basta), srnjaka u proljeće i jele na ljeti (srnjaci na taj način i obilježavaju svoj teritorij).Većina tako oštećenih stabalaca se osuši. Štete su osobito velike na stablima ariša i limbe. 2. guljenje kore očituje se u glodanju mladih stabala promjera 10 do 20 cm.To čine jeleni, posebice zimi, zbog pomanjkanja vlaknaste hrane koja nedostaje u prehrani i prihrani.Takvo oštećenje omogućuje infiltraciju patogenih organizama, degradaciju kvalitete drveta te smanjuje životnu dob stabala. 3. brštenje se očituje u prehrani divljači izbojcima mla dih stabala. Odgrizanje uzrokuje zastoj u razvo ju visinskog prirasta, a ako se radi o tek proklijalim biljkama, potencijal obnove je jako umanjen. Brštenje mladih stabalaca sastavni je dio prehrane dvopapkara, posebice zimi i predstavlja njima važnu komponentu.Ako je intenzitet brštenja velik, dolazi do poremećenosti u ekosustavu. U normalnoj obnovi razne vrste drveća nalaze se u raz ličitim stadijima razvoja, što jamči maksimalnu eko lošku raznolikost, osigurava zaštitnu funkciju (lavine, odroni sl.) i kontinuirani izvor prihoda. Za procjenu tolerantnosti brštenja na šumsku obnovu treba istaći: – intenzitet brštenja koji određuje usporenje rasta, posebice ako se radi o vršnim izbojcima. – distribuciju odgrizanja unutar vrsta, to jest da li su oštećene samo pojedine vrste, što osiromašuje bilj nu raznolikost, ili su oštećene sve vrste, što uzrokuje kompletan zastoj obnove. – trajanje brštenja, jer ako se odgrizanje događa više godina zaredom, štete glede obnova šume su izuzet no velike. Vršena su istraživanja intenziteta brštenja i utjecaja na obnovu u visokoj šumi unutar Nacionalnog parka. Površina je podijeljena na 989 pravokutnih ploha povr 2 šine 50m, te je na 86% (847 ploha) izvršena analiza obnove i šteta. Na ukupno analiziranih 55 535 stabalaca usta novljeno je učešće vrsta u obnovi i stupanj oštećenja. Glavne vrste u Parku su smreka (46%), ariš i limba. Učešće jele i listača je malo. Neovisno o učešću vrsta, ustanovljeno je da polovica biljaka, manjih od 25 cm, uspije preći u višu klasu. To poboljšava rast jelovog pomladka. Što se tiče odgrizanja, uzeta su u obzir stabalca visine 25–100 cm. U mnogim zonama stabalca niža od 25 cm zimi su zaštićena snježnim pokrivačem. U prosjeku, bez vršnog izbojka ostalo je 31 % smrekovih stabalaca, 38% ariševih, 19% običnog bora, 19% lim be i 78% raznih listača. Problem je što veliki postotak biljaka trpi ponovljeno brštenje, tako da je obnova ugrožena. Štete od guljenja kore očituju se na stablima promjera 10 do 20 cm i to posebice na nižim položajima gdje divljač više boravi zimi. Oštećenja prouzročena čišćenjem rogovlja sr njaka i jelena odnose se na oko3 % stabalaca, najčešće ariša i limbe, koja se osuše tijekom sezone. Sandro Flain: Projekt komunikacije – poznavati lovstvo, poznavati lovce Ovim projektom lovci “trentinske udruge lovaca” otvorili su dijalog s “udrugom građanaTrenta”,promovirajući niz inicijativa za bolje razumijevanje udruge modernog lovca planinskog područja. Cilj je postići da Trentini bolje upoznaju faunu, njeno gospodarenje i lovno korištenje. Kao i građani urbanih sredina, stanovnici planinskog područja ne poznaju lovce i često o njima imaju krivo mišljenje koje plasiraju mediji.Velik dio talijanskih gra |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2009 str. 91 <-- 91 --> PDF |
đana ima o lovcima negativnu predodžbu. Današnji lov ci, naprotiv, imaju nezahvalnu ulogu, a svoj posao odrađuju nakon strogih teoretskih i praktičkih ispita. Još nedavno, lov je, posebice u planinskim predjelima, imao važnu ulogu u prehrani, dok danas porastom blago stanjapoprima druge vrijednosti. Lovci su opera- tori gospodarenja zoocenozom u okviru važećih zakonskih odredaba. Nedostatak saznanja građanstva o ulozi lovaca u suvremenom društvu ima duboke korijene. Zbog pomanjkanja kontakata i promjene načina života u ruralnim sre dinama, mladi nemaju potrebna saznanja o fauni, koja obogaćuje prostore brda i ravnica, te o procesima koji reguliraju život u prirodnim ekosustavima. Poplava globalne kulture i pretjeranog trošenja u posljednje vrijeme zahvatila je i najzabačenija područja, unoseći navike koje ne pripadaju ruralnoj sredini. Ta nova “kultura”ne poznaje odnose koje su stanovnici planinskih područja imali prema okolišu i njegovim bio loškimosobinama. U tim okolnostima potrebno je obnoviti korektnu predodžbu o lovcima, pogotovo zbog nove uloge koju oni imaju u uzgoju i očuvanju faunističke baštine, kako bi upoznali javnost s realnošću života u planinskom okruženju. Lovci trebaju pobuditi emocije iz prošlosti svojim korektnim odnosom, proširenjem znanstvenih dostignuća te promoviranjem dijaloga s nelovcima. Na tom putu Trentinska udruga lovaca, zajedno s područnom Upravom za lovstvo poduzima specifične akcije. Već deset godina inicijativa pod naslovom “Nauči mo poznavati trentinske divlje životinje”djeluje u područnim osnovnim školama, popunjavajući praznine u programu obrazovanja.Program se održava u učionicama, a predavanja drže lovočuvari “Udruge”,uz primje nu prikladnih didaktičkih sredstava. Svaki učenik dobije na poklon malu ilustriranu knjižicu i majicu s figurom psića “Rudy”, koji je maskota ove inicijative. Za odrasle je namijenjena knjiga “Životinje, čovjek i priroda”te film “Više od lova”. Također su organizirani susreti s predstavnicima sredstava informiranja, kako bi se što prije uspostavio organizirani dijalog između lovaca i nelovaca. PiermariaCorona,RobertoCibella, Tommaso La Mantia, Maria Vincenza Chiraco: Tarife za kubaturu borovih visokih šuma Sicilije Primjena tarifnih sustava za kubaturu drvne mase sve je više u primjeni u uređivačkoj praksi Italije.To se posebno primjenjuje za izračun masa manjih površina visokih šuma: alepskog bora, pinije i kalabrijskog bora. Prednost je što se za pojedine površine raznih struktura dobiju dobri rezultati bez skupog mjerenja visina. Radi se o jednoulaznim tablicama izrađenim na os novi dvoulaznih, a zasnivaju se na temelju prsnog promjera i visine za pojedine sastojine. Izbor tarife za pojedina staništa određuje se na temelju procjene srednje isine određenog broja stabala ili snimanjem nekoliko visina da bi se mogla odrediti tarifa koja najbolje odgovara određenom staništu. Jednom ustanovljena tarifa primjenjuje se i u sljedećim mjerenjima. Četinjače su najčešće upotrebljavane u intervencijama pošumljavanja Sicilije. Kalabrijski bor upotrebljavan je za pošumljavanje planinskih zona, često na stjenovitom i eroziji izloženom terenu. Korištene su provenijencije s područja Etne, Kalabrije i središnje Italije. Površine pod kalabrijskim borom iznose oko 3000 ha, ili zajedno s crnim borom ukupno 7170 ha. Pinija je upotrebljavana za pošumljavanje mnogih područja otoka, što ima velik utjecaj na izgled krajolika. Pretpostavka da su pojedine formacije autohtone nije sigurna, jer je antropološki utjecaj prisutan stoljećima. Pinija zauzima površinu od 7580 ha. Najviše površina zauzima alepski bor, 27430 ha, dijelom zbog pošumljavanja na površinama raznih karakteristika te lake obnove pionirske vrste. Za konstrukciju tarifa mjerene su visine i promjeri: za alepski bor 336 sta bala (na 17 ploha), za piniju 551 stablo (20 ploha), za ka labrijski bor 517 stabala (12 ploha). Podaci su statistički obrađeni, te za svaki promjer uz primjenu izjednačenih visina (na osnovi visinske krivulje) i izračuna na temelju dvoulaznih tablica, sačinjene su jednoulazne tablice za sve tri vrste, s određenim “visinskim nizom”od minimuma do maksimuma. Na primjer za kalabrijski bor prsnog promjera 40 cm određene su visina (h) i volumena (v) za šest različitih karakteristika staništa. d cm h m v m 3 40 30 1,750 27 1,579 24 21 1,407 1,235 18 1,062 15 0,890 Ova aktivnost je obavljena u okviru Regionalnog šumskog plana, pod vodstvom Akademije šumarskih znanosti i Univerziteta Palermo. Frane Grospić |