DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 39 <-- 39 --> PDF |
IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 501-512 UDK 630* 165 (001) GENETIČKE STRUKTURE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) IZ ZAPADNE I ISTOČNE BOSNE GENETIC STRUCTURE OF SILVER FIR (Abies Alba Mill.) FROM WESTERNAND EASTERN BOSNIA 1 Dalibor BALLIAN SAŽETAK: Analiziran je biljni materijal iz pet populacija iz istočne i pet populacija iz zapadne Bosne. Za analizu genetičke strukture uporabljeno je 9 enzimskih sustava, sa 17 genskih lokusa, a obuhvaćeno je ukupno 44 različita alela. Analiza je pokazala postojanje statističke razlike između istraživanih skupina, odnosno populacija. Ipak neke od populacija iz obje skupine za neke genske lokuse pokazuju sličnost, što je vjerojatno posljedica hibridizacije koja se događa u zapadnoj Bosni između dva glacijalna pribježišta. Prosječan broj alela po lokusu bio je od 1,65 kod populacije Očevija do 2,17 kod populacije Oštrelj, dok se prosječan broj genotipova po lokusu kretao od 2,00 kod populacije Očevije do 2,88 kod populacije Glamoč. Vrijednosti raznolikosti (Vgemi Vp) bila je najmanja kod populacije Očevija i iznosila je 28,42 (1,1682), a kod populacije Glamoč bila je najveća i iznosila je 90,70 (1,24) dok je najveća diferencijacija bila u populaciji Glamoč s 0,1984. Dobiveni rezultati predstavljat će dobru osnovu za kontrolu reprodukcijskog materijala obične jele, kao i provođenje aktivnosti na njezinoj zaštiti metodama ex situ i in situ. Ključne riječi:obična jela, Abies albaMill., izoenzimi, varijabilnost UVOD – Introduction O ekološkoj i ekonomskoj važnosti obične jela rabe brojnih genetičkih biljega na manjem broju uzoraka (Abies albaMill.) pisano je već dosta (Ballian 2003, (Konnert iBergmann1995;Liepelti sur.2002, Ballian i Bogunić 2008; Bilela i Ballian Gömöryi sur.2004;Zigenhageni sur.2005). 2008). Ipak treba napomenuti da je to ekonomski, a i Drvo obične jele uvijek je traženo, a posebice zad eko loški najvažnija vrsta među četinjačama u Bosni i njih godina zbog dobre kvalitete i široke uporabne vri- Her cegovini, a koja je rasprostranjena na 562 237 ha jed nosti. Tako je bilo i kroz povijest, a to je vodilo (Us ćuplić, 1992). U Bosni i Hercegovini jela se dje lomičnom nestajanju jele nakon velikih sječa u sremože naći u raznim tipovima šuma, većinom mješovi dišnjim dijelovima Bosne te znatnim izmjenama vegetim s buk vom, a čini oko 50 % svih visokih šuma. tacije (Beus 1984), zbog čega je došlo do velikog Uz zapadni Balkan, najvažnije područje raspro -sma njenja površina pod jelom u prošlosti, iako ima pristiranja obične jele jest središnja i istočna (karpatska) mjera gdje je zabilježeno širenje jele (Ballian iBo- Europa. balkansko, odnosno bosanskohercegovačko po-gunić2008). U novije vrijeme stalna su prijetnja dru čje rasprostranjenja obične jele posebno je zanim-obič noj jeli imela (Usćuplić 1992;Usćuplići sur. ljivo. Razlog tomu je utvrđena genetička varijabilnost 2007), razni patogeni i brojni kukci potkornjaci. Isto prilikom brojnih pokusa provenijencija, a i prilikom upo -tako, poseban problem predstavlja zagađivanje atmos fere i pedosfere, evidentirano u Europi (Elling 1993; 1 Prof. dr. Dalibor Ballian, balliand@bih.net.ba Ellingi sur.1999; Wentzel 1980). Zbog ugroženo Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagrebačka 20, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina sti prirodnih populacija obične jele mnogi istraživači |