DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Ballian: GENETIČKE STRUKTURE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) IZ ZAPADNE I ISTOČNE BOSNE Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 501-512 pripisati “hibridnoj zoni” kod obične jele, jer se u zapad noj Bosni sučeljava jela iz dva glacijalna pribježišta. Prosječan broj alela po lokusu kretao se od 1,65 kod Očevije do 2,17 kod populacije Oštrelj, dok se prosječan broj genotipova po lokusu kretao od 2,00 kod Očevije do 2,88 kod populacije Glamoč.Tako su se odnosile i raznolikosti (V i V), dok je najveće odvajanje bilo u gem p populaciji Glamoč sa 0,1984. Neke od analiziranih populacija u svojoj genetičkoj strukturi sadržavaju rijetke alele, što je vrlo cijenjeno kod kasnijih utvrđivanja istih populacija, a podrobnim analizama tih populacija s većim uzorkom trebalo bi se doći do pravog stanja.To utvrđivanje rijetkih alela nuž no je za određenje reprodukcijskog materijala, a i pri pro vođenju mjera gospodarenja. Pozitivne vrijednosti fiksacijskog indeksa u istraživanih populacija spram populacija iz središnje Europe,pokazuje potrebu za suptilnijim gospodarenjem istim, jer bi u budućnosti mogle izgubiti mnogo od svoga genetičkog potencijala za adaptaciju, iako nisu suviše uda ljene od svoga prvobitnog pribježišta na Balkanu, a ipak, pojedine istraživane populacije posjeduju još dovoljno genetičke varijabilnosti, o čemu svjedoči populacija Glamoč. Aktivnosti na održavanja autohtonih genskih izvora trebalo bi usmjeriti na organiziranje što gušće mreže banaka genain situiex situ,koje će biti nužne za održanje genetičke raznolikosti populacija obične jele,s obzirom na to da je prilično ugrožena u zapadnoj Bos ni. Na temelju toga možemo preporučiti za svaku ekološku nišu obične jele njezinu banku gena, uz minimalno potreban broj fiziološki zrelih jedinki provjerene genetičke strukture,da bi se uspješno očuvala ekološko-fiziološka svojstvenost. Kako je ovim istraživanjem zaokružena genetička struktura obične jele u Bosni i Hercegovini i može se napraviti razdjelba sjemenskih jedinica ove vrste, sada bi pažnju trebalo usmjeriti na razgraničenje provenijencija, a aktivnosti usmjeriti na pokuse s provenijencijama u cilju eksperimentalnog rajoniranja, kroz istraživanja eko loško-fiziološkihsvojstava. Metode s uporabom biokemijskih biljega za određenje genetičke strukture obične jele dale su dobru sliku o istraživanim populacijama, kao i o cijelom rasprostiranju ove vrste u Bosni i Hercegovini. Ovo omogućuje da se na temelju dobivenih preciznih rezultata preporuče potrebne mjere za očuvanje genetičkih izvora. Zahvala – Acknowledgement Ovo istraživanje realizirano je uz financijsku potporu Federalnog ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, odnosno Federalne uprave za šumarstvo Bosne i Hercegovine, u okviru projekta “Istraživane genetičke strukture, genetičkog diverziteta LITERATURABallian, D.2000: Kvaliteta sadnog materijala u rasadnicima Federacije BiH, Seminar: Sjemenskorasadnička proizvodnja u BiH –Aktualno stanje i perspektive, Brčko. str. 67–70. Ballian, D. 2003: Procjena genetičke varijabilnosti obične jele (Abies alba Mill.) analizom izoenzima u dijelu prirodnih populacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Šumarski list br. 3–4: 135–151, Zagreb. Ballian, D., F. Bogunić, 2008: Genetička struktura obične jele (Abies alba Mill.) sa područja Očevija. Skup u povodu 60 godina Šumarskog fakulteta u Sarajevu, 08–10. 10. 2008. (u tisku). Bilela, S., D. Ballian, 2008: Genetska varijabilnost obične jele (Abies albaMill.) iz središnjeg dijela Bosne i Hercegovine na temelju analize biokemijskih biljega. Rad. – Šum. inst. Jastrebarsko, 43(1): 5–18. Bergmann,F., H. R.Gregorius, J. B. Larsen, 1990: Levels of genetic variation in European silver fir (Abies albaMill.) are they related to the species decline. Genetica, 82 (1): 1–10. Beus,V.1984:Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu i genetičke diferenciranosti prirodnih populacija obične jele (Abies albaMill.) u dijelu prirodnog rasprostiranja u Bosni i Hercegovini’’, pa kolegama iz Ministarstva dugujem veliku zahvalnost, posebno direktoru Omeru Pašaliću, dipl. ing. šum. – References odnosa realne i primarne vegetacije Jugoslavije. Radovi ANUBiH, odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka. Sarajevo, 23: 23–32. Breitenbach,M., W.Pinsker,1990: Genetic variation inAbies alba. In: Hattemer, H. H., Fineschi, S., Cannata, F., Malvolti, M. E. (ed): Bio che mical markers in the population genetics of forest trees. SPB Academic Publishing Bv, Haag, str. 223. Breitenbach-Dorfer, M., Pinsker, W., Hacker, R., Müller, F.1992: Clone identification and clinal allozyme variation in populations of Abies alba from the Estern Alps (Austria). Plant Systematics and Evolution, 181: 109–120. Breitenbach-Dorfer,M., M.Konnert,W.Pinsker, F.Starlinger,T.Geburek,1997:The contact zone between two migration routes of silver fir, Abies alba(Pinaceae), revealed by allozyme studies. Plant Systematics and Evolution, 206: 259–272. Brus,R., R. Longauer, 1995: Nekatere genetske zna čilnosti jelke (Abies alba Mill.) v Sloveniji, Zbor nik gozdarstva in lesarstva, 46: 45–74. |