DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 48     <-- 48 -->        PDF

D. Ballian: GENETIČKE STRUKTURE OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) IZ ZAPADNE I ISTOČNE BOSNE Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 501-512


pripisati “hibridnoj zoni” kod obične jele, jer se u zapad


noj Bosni sučeljava jela iz dva glacijalna pribježišta.


Prosječan broj alela po lokusu kretao se od 1,65 kod


Očevije do 2,17 kod populacije Oštrelj, dok se prosječan
broj genotipova po lokusu kretao od 2,00 kod Očevije
do 2,88 kod populacije Glamoč.Tako su se odnosile i
raznolikosti (V i V), dok je najveće odvajanje bilo u


gem p


populaciji Glamoč sa 0,1984.
Neke od analiziranih populacija u svojoj genetičkoj
strukturi sadržavaju rijetke alele, što je vrlo cijenjeno
kod kasnijih utvrđivanja istih populacija, a podrobnim
analizama tih populacija s većim uzorkom trebalo bi se
doći do pravog stanja.To utvrđivanje rijetkih alela nuž no
je za određenje reprodukcijskog materijala, a i pri
pro vođenju mjera gospodarenja.
Pozitivne vrijednosti fiksacijskog indeksa u istraživanih
populacija spram populacija iz središnje Europe,pokazuje
potrebu za suptilnijim gospodarenjem istim, jer bi
u budućnosti mogle izgubiti mnogo od svoga genetičkog
potencijala za adaptaciju, iako nisu suviše uda ljene od
svoga prvobitnog pribježišta na Balkanu, a ipak, pojedine
istraživane populacije posjeduju još dovoljno genetičke
varijabilnosti, o čemu svjedoči populacija Glamoč.


Aktivnosti na održavanja autohtonih genskih izvora


trebalo bi usmjeriti na organiziranje što gušće mreže banaka
genain situiex situ,koje će biti nužne za održanje
genetičke raznolikosti populacija obične jele,s obzirom
na to da je prilično ugrožena u zapadnoj Bos ni. Na temelju
toga možemo preporučiti za svaku ekološku nišu obične
jele njezinu banku gena, uz minimalno potreban broj
fiziološki zrelih jedinki provjerene genetičke strukture,da
bi se uspješno očuvala ekološko-fiziološka svojstvenost.


Kako je ovim istraživanjem zaokružena genetička
struktura obične jele u Bosni i Hercegovini i može se napraviti
razdjelba sjemenskih jedinica ove vrste, sada bi
pažnju trebalo usmjeriti na razgraničenje provenijencija,
a aktivnosti usmjeriti na pokuse s provenijencijama u
cilju eksperimentalnog rajoniranja, kroz istraživanja
eko loško-fiziološkihsvojstava.


Metode s uporabom biokemijskih biljega za određenje
genetičke strukture obične jele dale su dobru sliku o
istraživanim populacijama, kao i o cijelom rasprostiranju
ove vrste u Bosni i Hercegovini. Ovo omogućuje da
se na temelju dobivenih preciznih rezultata preporuče
potrebne mjere za očuvanje genetičkih izvora.


Zahvala – Acknowledgement


Ovo istraživanje realizirano je uz financijsku potporu
Federalnog ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu
i šumarstvo, odnosno Federalne uprave za
šumarstvo Bosne i Hercegovine, u okviru projekta
“Istraživane genetičke strukture, genetičkog diverziteta


LITERATURABallian, D.2000: Kvaliteta sadnog materijala u rasadnicima
Federacije BiH, Seminar: Sjemenskorasadnička
proizvodnja u BiH –Aktualno stanje
i perspektive, Brčko. str. 67–70.
Ballian, D. 2003: Procjena genetičke varijabilnosti
obične jele (Abies alba Mill.) analizom izoenzima
u dijelu prirodnih populacija Bosne i Hercegovine
i Hrvatske, Šumarski list br. 3–4:
135–151, Zagreb.
Ballian, D., F. Bogunić, 2008: Genetička struktura
obične jele (Abies alba Mill.) sa područja
Očevija. Skup u povodu 60 godina Šumarskog
fakulteta u Sarajevu, 08–10. 10. 2008. (u tisku).
Bilela, S., D. Ballian, 2008: Genetska varijabilnost
obične jele (Abies albaMill.) iz središnjeg
dijela Bosne i Hercegovine na temelju analize
biokemijskih biljega. Rad. – Šum. inst. Jastrebarsko,
43(1): 5–18.
Bergmann,F., H. R.Gregorius, J. B. Larsen, 1990:
Levels of genetic variation in European silver fir
(Abies albaMill.) are they related to the species
decline. Genetica, 82 (1): 1–10.
Beus,V.1984:Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu


i genetičke diferenciranosti prirodnih populacija obične
jele (Abies albaMill.) u dijelu prirodnog rasprostiranja
u Bosni i Hercegovini’’, pa kolegama iz Ministarstva
dugujem veliku zahvalnost, posebno direktoru Omeru
Pašaliću, dipl. ing. šum.


– References
odnosa realne i primarne vegetacije Jugoslavije.
Radovi ANUBiH, odjeljenje prirodnih i matematičkih
nauka. Sarajevo, 23: 23–32.
Breitenbach,M., W.Pinsker,1990: Genetic variation
inAbies alba. In: Hattemer, H. H., Fineschi,
S., Cannata, F., Malvolti, M. E. (ed):
Bio che mical markers in the population genetics
of forest trees. SPB Academic Publishing Bv,
Haag, str. 223.
Breitenbach-Dorfer, M., Pinsker, W., Hacker,
R., Müller, F.1992: Clone identification
and clinal allozyme variation in populations
of Abies alba from the Estern Alps (Austria).
Plant Systematics and Evolution, 181: 109–120.
Breitenbach-Dorfer,M., M.Konnert,W.Pinsker,
F.Starlinger,T.Geburek,1997:The
contact zone between two migration routes of
silver fir, Abies alba(Pinaceae), revealed by allozyme
studies. Plant Systematics and Evolution,
206: 259–272.
Brus,R., R. Longauer, 1995: Nekatere genetske zna


čilnosti jelke (Abies alba Mill.) v Sloveniji,
Zbor nik gozdarstva in lesarstva, 46: 45–74.