DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 59     <-- 59 -->        PDF

M. Bobinac, S.Andrašev: UČINCI UZGOJNIH MJERA U DEVITALIZIRANOJ SREDNJEDOBNOJ ... Šumarski list br. 9–10, CXXXIII (2009), 513-526


prirast od 5 mm ima samo 10 % stabala budućnosti i


manje od 5 % svih stabala u sastojini.


Zavisnost debljinskog prirasta stabala od njihovih prsnih
promjera je stohastičke prirode (grafikon 5), a koeficijent
korelacije (R) od 0,5 za sva stabla ukazuje na
srednje jaku korelaciju. Za grupu stabala budućnosti korelacija
je slabije izražena i iznosi 0,28–0,32 (tablica 6).


Na obje pokusne površine između grupe svih stabala
utvrđena je statistička značajnost linearne regresije,
odnosno potvrđeno je postojanje zavisnosti
debljinskog prirasta stabala od njihovih prsnih promjera,
što ukazuje na proces diferenciranja stabala i
veći prirasni potencijal debljih stabala. Međutim, za
grupu stabala budućnosti na P.P.-1 i grupu dominantnih
stabala za komparaciju na P.P.-2 značajnost regresije


4. RASPRAVA
U starosnom razdoblju kada su se u monokulturi lužnjaka
odvijali procesi intenzivnog diferenciranja stabala,
zbog djelovanja nepovoljnih egzogenih čimbenika
(pretpostavlja se koincidencija defoliacije i eks tremnih
klimatskih uvjeta – sušnih razdoblja) i izostanka adekvat
ne njege, u 42. godini utvrđena je izrazita devitalizacija
stabala, što je uvjetovalo iznuđene zahvate njege
u sastojini u idućem razdoblju.


Na osnovi dendrometrijske analize većeg broja stabala,
koja su bila posječena u 48. godini na P.P.-1, vidi se
nije utvrđena, što implicira da su na obje pokusne površine
stabla imale sličan prirasni potencijal, nezavisno o
njihovim prsnim promjerima.


Utvrđena značajnost razlike koeficijenata regresije
(nagib pravca linearne zavisnosti) za grupu svih stabala
u sastojini, ukazuje da je prirasni potencijal stabala značajno
veći na P.P.-1, u odnosu na P.P.-2. To potvrđuje
sposobnost stabala lužnjaka da i u proučavanoj fazi razvoja,
poslije razdoblja nepovoljnih utjecaja, reagiraju
intenzivnijim prirastom u debljinu, što dovodi do bržeg
diferenciranja stabala po debljini. Nepostojanje značajnosti
razlike koeficijenata regresije (b) za grupa stabala


1


budućnosti ukazuje da reakcija stabala budućnosti na
primijenjeni uzgojni tretman ne zavisi o njihovim promjerima,
već o karakteru i intenzitetu uzgojnih mjera.


– Discussion
da je poslije 1983. godine (starost sastojine 32 godine) nastupio
opadajući trend prirasta i izrazita depresija u razdoblju
od 1990–1994. godine, kada je veliki broj stabala
imao prirast radijusa manji od 1mm, a samo kategorije
najdebljih stabala oko 2mm(grafikon 6).U istraživanoj
sastojini učestalost izrazitih depresija u prirastu radijusa
ukazivalo je na čestu pojavu nepovoljnih egzogenih čimbenika
u sastojini. Poslije prestanka djelovanja nepovolj


nih utjecaja uočava se povećanje radijalnog prirasta, u
zavisnosti od prirasnog potencijala stabala.


Grafikon 6. Prirast radijusa (i) nadstojnih stabala lužnjaka, različtog stupnja devitalizacije (Izvor: Bobinac


r


M.,Andrašev S. 2001b).


Graph 6
Current radius increment (ir) of upper story common oaks, of different devitalisation degrees
(Source: Bobinac, M., and Andrašev, S., 2001b).


Opadajući trend prirasta u starosnom razdoblju od
32–42. godine rezultirao je i sušenjem većeg broja stabala
u sastojini u 42. godini (slika 1).


Proces devitalizacije u istraživanoj sastojini, u starosnom
razdoblju od 42. godine, koincidira s valom
masovnog sušenja hrastovih, naročito lužnjakovih i kitnjakovih,
šuma u Europi 80. tih godina dvadesetog stoljeća
(B. Prpić 1996, T. Oszako i C. Delatour
2000, M.Čater etal. (2008), i dr.). Prema citiranim
autorima može se zaključiti da u svakom šumskom području
u procesu sušenja europskih hrastova djeluju
razne kombinacije nepovoljnih čimbenika. Na značaj
fitosociološkog slabljenja stabala, kao predisponirajućeg
okvira u procesu sušenja europskih hrastova danas
se rijetko ukazuje (M. Vučković 1994). Indikativno
je da se, na područjima gdje se fitosociološko slabljenje
hrastovih stabala manifestira kao masovna pojava u
dugim vremenskih serijama, od pojedinih autora i ne
spominje u radovima sinteznog karaktera (D. Kara-
džićetal. 2007).