DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 91     <-- 91 -->        PDF

nog šumarstva. 3. šumarski kongres zaključen je jednoglasnim
usvajanjem zaključaka koji naglašavaju važnost
šume i njenu ulogu u vrijednosti okoliša i urbanih
sredina.


U talijanskoj realnosti, razlike u socijalnim, kulturalnim
i ekonomskih okvirima mogu unijeti zbunjenost
i sumnju u vrijednost modela klasičnog šumarstva, s
posebnim osvrtom na naturalističko šumarstvo kao
model za poboljšanje i očuvanje šuma.Autor smatra da
je korisno podsjetiti na tehnička gledišta naturalističkog
šumarstva u usporedbi sa sustavnim šumarstvom
(kojega autor čvrsto podupire).


Bez posebnog definiranja uloge šumarstva i razvoja
šumarstva tijekom vremena, autor samo želi ukazati na
bitne razlike između ova dva stajališta. Naturalističko
šumarstvo ozakonjeno je krajem 19. stoljeća, kao reakcija
na pretjeranu uokvirenost “financijskog šumarstva”,
koje je bilo tipično za srednju Europu. Ono je
uvršteno u akte 1.nacionalnog kongresa šumarstva u
Firenci 1954.g.


Ono je imalo za cilj zaustaviti osiromašenje šuma i
iracionalno obavljanje sječa, naglašavajući male zalih
drvne mase (jelove šume središnjih i istočnihAlpa) i
slabe prirodne obnove. U tom razdoblju, u usporedbi s
golim sječama i umjetnom obnovom, novi pristup s
ograničenom sječom i prirodnom obnovom vodilo je
šumarstvo prema procesima sličnim prirodnima.
Model je bio postizanje visoke raznodobne šume s eta-
tom od 20–25%mase svake ophodnje (uglavnom prorede).
Za mnoge šumare to je bio idealan model, ali je u
praksi često bio neprimjenjiv i gospodarilo se po intuiciji
i iskustvu.


Naturalističko šumarstvo ima korijene u tradiciji i


kulturi lokalnog stanovništva, koje je u novije doba do


živjelo napredak u težnji za stvaranjem “normalne
šume”s redovitim prihodom.


Sustavno šumarstvo, kojega predlažu Cianciu i
Noccentiniu(1996.g.) definirano je kao ekosustav,
koji se ne opterećuje problematikom strukture u vremenu
i prostoru, te strogo reguliranim šumama po debljinskim
i dobnim razredima.


Kulturni zahvati ne slijede šablone, već teže poprav
ku prethodnog stanja.


Može se misliti da sustavno šumarstvo ima samo
teoretsku vrijednost, ali ono je u praksi u realnoj primjeni
i uAlpama i uApeninima. Strah da će pri prebornoj
sječi biti eliminirani samo vrijedni sortimenti nije
opravdan, jer na primjer, prebornom sječom s ophodnjom
od 8–10 godina u bukovoj šumi i u miješanoj
šumi jele i bukve sječe se 40, 60, 70 kubika po hektaru,
što odgovara prirastu u tom razdoblju. Masa poslije intervencije
nije manja od 300, 350 metara kubnih po
hektaru, što je jamstvo protiv rizika od degradacije tla i
osiromašenje ekosustava.


2


Praznine, limitirane na 40 do 100 m, osiguravaju
pri rodnu obnovu i favoriziraju stvaranje raznodobne
strukture. U ozračju 3. nacionalnog kongresa šumarstva
naglašena je promjena klasične (produkcijske) kon cepcije
u aktualnu, okrenutu osiguranju ekoloških, ekonomskih
i socijalnih vrijednosti, koju s opravdanjem
zovu “šumarstvo za treće tisućljeće”.


Frane Grospić


ZAŠTITA PRIRODE U HRVATSKOJ DO 2007. GODINE


Knjigom gornjeg naslova s podnaslovom Povijest,
razvoj i realizacija ideje zaštite prirode u Hrvatskoj,
upravna stručna i znanstvena tijela i osobe nadležne za
pro vođenje zaštite, pravni propisi, te popis zaštićenih
po dručja, njen autor ŽelimirŠtahan,dipl.ing. šum.,
kako je to moguće iščitati iz uvodnika, pokušao je “vratiti
dio duga svojim prethodnicima, ali i suvremenici ma”,
koji su “kao pravi entuzijasti svoje djelovanje
us mjerili k valorizaciji određenih dijelova prirodne baš tine
pa i njihove pravne zaštite”. Ne čudi stoga da knji ga,
uz iscrpan pregled organizacijskih oblika upravljanja
prirodnim vrijednostima, počevši od 1885.g. i osnivanja
Hrvatskog naravoslovnog društva, pa sve do naših dana,
sadrži detaljan popis svih tih ljudi s njihovim osnovnim
životopisnim podacima, “ljudi koji su uložili svoj život,
znanje i ljubav u ovaj težak i odgovoran, ali bez sumnje i
elitni posao”.Ada je u svom naumu uspio, da je njegov
pi sani uradak sačinjen na kraju radnog mu vijeka, “do bar
putokaz onima koji će nastaviti njegovim tragom”


(M. Mrakovčić), potvrda je Štahanovo gotovo pet
desetljeća dugo profesionalno bavljenje zaštitom prirode.
Za urednika izdanja Zorana Perovića Zaštita
prirode u Hrvatskoj do 2007. godine “interesantno je
štivo i polivalentni priručnik za upotrebu u različite
svrhe: i kao znan stvena literatura, i kao udžbenik za
studente, i kao povijesni zbornik, i kao profesionalni
podsjetnik, i kao praktični vodič za turiste i ljubitelje
prirode, i… još puno toga!”. Sve pohvale autoru uputili
su i recenzenti knjige Ivan Bralić, dipl. geograf i
prof. dr. sc. Milorad Mrakovčić.


KnjiguZaštita prirode u Hrvatskoj do 2007. godine
mo žemo podijeliti u više tematskih cjelina. Prve izvore
organiziranog pristupa zaštiti prirode u Hrvatskoj autor
u poglavljuPregled kroz prošlost nalazi kroz osnutak i