DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 91     <-- 91 -->        PDF

nog šumarstva. 3. šumarski kongres zaključen je jednoglasnim
usvajanjem zaključaka koji naglašavaju važnost
šume i njenu ulogu u vrijednosti okoliša i urbanih
sredina.


U talijanskoj realnosti, razlike u socijalnim, kulturalnim
i ekonomskih okvirima mogu unijeti zbunjenost
i sumnju u vrijednost modela klasičnog šumarstva, s
posebnim osvrtom na naturalističko šumarstvo kao
model za poboljšanje i očuvanje šuma.Autor smatra da
je korisno podsjetiti na tehnička gledišta naturalističkog
šumarstva u usporedbi sa sustavnim šumarstvom
(kojega autor čvrsto podupire).


Bez posebnog definiranja uloge šumarstva i razvoja
šumarstva tijekom vremena, autor samo želi ukazati na
bitne razlike između ova dva stajališta. Naturalističko
šumarstvo ozakonjeno je krajem 19. stoljeća, kao reakcija
na pretjeranu uokvirenost “financijskog šumarstva”,
koje je bilo tipično za srednju Europu. Ono je
uvršteno u akte 1.nacionalnog kongresa šumarstva u
Firenci 1954.g.


Ono je imalo za cilj zaustaviti osiromašenje šuma i
iracionalno obavljanje sječa, naglašavajući male zalih
drvne mase (jelove šume središnjih i istočnihAlpa) i
slabe prirodne obnove. U tom razdoblju, u usporedbi s
golim sječama i umjetnom obnovom, novi pristup s
ograničenom sječom i prirodnom obnovom vodilo je
šumarstvo prema procesima sličnim prirodnima.
Model je bio postizanje visoke raznodobne šume s eta-
tom od 20–25%mase svake ophodnje (uglavnom prorede).
Za mnoge šumare to je bio idealan model, ali je u
praksi često bio neprimjenjiv i gospodarilo se po intuiciji
i iskustvu.


Naturalističko šumarstvo ima korijene u tradiciji i


kulturi lokalnog stanovništva, koje je u novije doba do


živjelo napredak u težnji za stvaranjem “normalne
šume”s redovitim prihodom.


Sustavno šumarstvo, kojega predlažu Cianciu i
Noccentiniu(1996.g.) definirano je kao ekosustav,
koji se ne opterećuje problematikom strukture u vremenu
i prostoru, te strogo reguliranim šumama po debljinskim
i dobnim razredima.


Kulturni zahvati ne slijede šablone, već teže poprav
ku prethodnog stanja.


Može se misliti da sustavno šumarstvo ima samo
teoretsku vrijednost, ali ono je u praksi u realnoj primjeni
i uAlpama i uApeninima. Strah da će pri prebornoj
sječi biti eliminirani samo vrijedni sortimenti nije
opravdan, jer na primjer, prebornom sječom s ophodnjom
od 8–10 godina u bukovoj šumi i u miješanoj
šumi jele i bukve sječe se 40, 60, 70 kubika po hektaru,
što odgovara prirastu u tom razdoblju. Masa poslije intervencije
nije manja od 300, 350 metara kubnih po
hektaru, što je jamstvo protiv rizika od degradacije tla i
osiromašenje ekosustava.


2


Praznine, limitirane na 40 do 100 m, osiguravaju
pri rodnu obnovu i favoriziraju stvaranje raznodobne
strukture. U ozračju 3. nacionalnog kongresa šumarstva
naglašena je promjena klasične (produkcijske) kon cepcije
u aktualnu, okrenutu osiguranju ekoloških, ekonomskih
i socijalnih vrijednosti, koju s opravdanjem
zovu “šumarstvo za treće tisućljeće”.


Frane Grospić


ZAŠTITA PRIRODE U HRVATSKOJ DO 2007. GODINE


Knjigom gornjeg naslova s podnaslovom Povijest,
razvoj i realizacija ideje zaštite prirode u Hrvatskoj,
upravna stručna i znanstvena tijela i osobe nadležne za
pro vođenje zaštite, pravni propisi, te popis zaštićenih
po dručja, njen autor ŽelimirŠtahan,dipl.ing. šum.,
kako je to moguće iščitati iz uvodnika, pokušao je “vratiti
dio duga svojim prethodnicima, ali i suvremenici ma”,
koji su “kao pravi entuzijasti svoje djelovanje
us mjerili k valorizaciji određenih dijelova prirodne baš tine
pa i njihove pravne zaštite”. Ne čudi stoga da knji ga,
uz iscrpan pregled organizacijskih oblika upravljanja
prirodnim vrijednostima, počevši od 1885.g. i osnivanja
Hrvatskog naravoslovnog društva, pa sve do naših dana,
sadrži detaljan popis svih tih ljudi s njihovim osnovnim
životopisnim podacima, “ljudi koji su uložili svoj život,
znanje i ljubav u ovaj težak i odgovoran, ali bez sumnje i
elitni posao”.Ada je u svom naumu uspio, da je njegov
pi sani uradak sačinjen na kraju radnog mu vijeka, “do bar
putokaz onima koji će nastaviti njegovim tragom”


(M. Mrakovčić), potvrda je Štahanovo gotovo pet
desetljeća dugo profesionalno bavljenje zaštitom prirode.
Za urednika izdanja Zorana Perovića Zaštita
prirode u Hrvatskoj do 2007. godine “interesantno je
štivo i polivalentni priručnik za upotrebu u različite
svrhe: i kao znan stvena literatura, i kao udžbenik za
studente, i kao povijesni zbornik, i kao profesionalni
podsjetnik, i kao praktični vodič za turiste i ljubitelje
prirode, i… još puno toga!”. Sve pohvale autoru uputili
su i recenzenti knjige Ivan Bralić, dipl. geograf i
prof. dr. sc. Milorad Mrakovčić.


KnjiguZaštita prirode u Hrvatskoj do 2007. godine
mo žemo podijeliti u više tematskih cjelina. Prve izvore
organiziranog pristupa zaštiti prirode u Hrvatskoj autor
u poglavljuPregled kroz prošlost nalazi kroz osnutak i




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 92     <-- 92 -->        PDF

rad Hrvatskog naravoslovnog društva osnovanog 1885.


g. i njegova suosnivača i prvog predsjednika zoologa
Spiridiona ŠpireBrusine.Naime, u okrilju tog Druš tva
1922.g. osniva se Odbor za zaštitu prirodnih spomenika
u čijim su se redovimanašli velikani zoolozi i
bo taničari poput ornitologa Ervina Rösslera,Miroslava
Hirtza, geologa i geomorfologa Josipa Poljaka,
Ive Pevaleka, Ive Horvata.Godinu dana
nakon okončanja Drugog svjetskog rata (1946.) uslijedit
će osnivanje Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih
rijetkosti NRH, koji 1961. prerasta i djeluje kao Republički
zavod za zaštitu prirode (do 1990). Da jemnogim
pravim entuzijastima na planu zaštite prirode, koji su
vo dili prave bitke za ostvarenje svojih zamisli, bila
ugro žena čak i egzistencija, autor iznosi podatakda je
zbog suprotstavljanja gradnji hidroelektrane na rijeci
Krki nekolicina djelatnika Zavoda bila udaljena s posla!
Navevši kratke životopise svih čelnih ljudi Zavoda, od
RatkaKeve do MiheMiljanića, slijedi prikaz svih
poslova i aktivnosti djelatnika Zavoda, od evidencije pojedinih
područja za pokretanja postupka donošenja
odluke o posebnoj zaštiti do intenziviranja međuna rod ne
suradnje i suradnje pri reintrodukciji divljači. Slijedi
iscrpan prikazSlužbe zaštite prirode (1990–2007), koja
je u minulih 17 godina bila raspoređivana i organizirana
na različite načine, usporedo s reorganizacijom resornih
ministarstava. Kako mu i ime kazuje, u poglavljuDa naš


nja organizacija predstavljeno je Ministarstvo kulture –
uprava za zaš titu prirode s njegovih pet odjela, te poimeničan
popis s osobnim podacima svih djelatnika zapo
slenih do 1990. i onih koji su se u službu zaštite
prirode zaposlili nakon te godine. Unutar tog poglavlja
posebno je predstavljen Državni zavod za zaštitu prirode
(osnovan 2003) s naznakom stručnih poslova koje
obavlja, organiziranošću i popisom stručnih djelatnika.
U poglavljimaPravni propisi iMeđunarodne obveze dan
je uvid u važeće propise vezane uz zaštitu prirode, počevši
od Zakona o lovstvu iz 1893. (najveći prostor posvećen
je važećem Zakonu o zaštiti prirode iz 2005. g.)
do uredbi o proglašenju ekološke mreže inaziva međunarodnih
konvencija i sporazuma koje je RH prihvatila,
potpisala i/ili ratificirala. Slijedi detaljan uvid u broj i
stanje zaštićenih dijelova prirode (Hrvatska je 2006. g.
imala strogih prirodnih rezervata 2, nacionalnih parkova
8, posebnih rezervata 81, parkova prirode 11, spomenika
prirode 103 itd.) sadržanih u poglavljimaProglašavanje
prirodnih vrijednosti zaštićenima iUpravljanje zaštićenim
prirodnim vrijednostima. Mišljenja sam da je tim
po glavljima valjalo dodati i poglavlje Pregled posebno
zaštićenih vrijednosti, uvršteno na sam kraj knjige, a
koje uz naziv i površinu zaštićenog područja te popis
djelatnika označava i županiju u kojoj se to zaštićeno
područje nalazi.


Autor je vodio računa i o istaknutim pojedincima
“koji su uz svoj redoviti rad ostavili ogroman prilog i na
polju djelovanja u zaštiti prirode, a nisu spomenuti u ranijim
popisima”. Imena njih dvadesetak, zajedno s pojedinim
zaslužnim društvima i institucijama, sadrži
poglavljeOstala tijela, udruge i osobe u Hrvatskoj koje
se bave zaštitom prirode. Na Štahanov popis društvenih
organizacija (nevladinih udruga) koje su doprinijele
podizanju svijesti javnosti prema prirodnom okolišu,
uvršten je tako: Hrvatski ornitološki zavod HAZU, Hrvatski
planinarski savez sa svojim glasilom Hrvatski
planinar, Zelena akcija, Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost, Agencija za zaštitu okoliša i dr.
Nisu mimoiđena ni visoka učilišta (Šumarski,Agronomski,
Prirodoslovno-matematički, Učiteljski i Filozofski
fakultet Družbe Isusove sa Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište
u Osijeku, Splitu i Dubrovniku teVeleučilište u
Karlovcu (na kojemu, usput rečeno, autor već dugi niz
godina u okviru studijaLovstvo i zaštita prirode predaje
predmete:Pravni propisi u zaštiti prirode i Upravljanje
zaštićenim dijelovima prirode), ana kojima se tematika
zaštite prirode predaje pod raznim nazivima.


Sve čestitke nakladniku knjige Ogranku Matice Hrvatske
Samobor, koji je, prema riječima već spomenutog
urednika Zorana Perovića”, našao za potrebno (kad
za takvu vrstu potrebe nije imale sluha matična kuća autora)
da izdavanjem publikacije svog člana i sugrađanina
“na najbolji mogući način provede u djelo jedan od svojih
temeljnih ciljeva, a to je skrb za očuvanje kulturne




ŠUMARSKI LIST 9-10/2009 str. 93     <-- 93 -->        PDF

baštine hrvatskoga naroda”. Uz predstav nika nakladnika
Anu Ranku Novosel, lektoricu i korektoricu Mirtu
Rabovski i grafičkog urednika Mla dena Lovrečeka,
knjigu obima 64 stranice i u nakla di od 500 primjeraka
tiskala jeTiskara Mihalinec Samobor.


Predstavivši tako najnoviju Štahanovu Zaštitu prirode
u Hrvatskoj do 2007. godine, prilika je da se prisjetimo
jedne već pomalo zaboravljene knjige istog
naslova (bez onog “do 2007. godine”), koja je ugledala
svjetlo dana gotovo prije pola stoljeća, točnije 1961. g. a
izdao ju je uz novčanu potporu Savjeta za kulturu i
nauku NRH tadašnji Zavod za zaštitu prirode – Zagreb.
Za ključivši da je Hrvatska poznata po mnogim prirodnim
znamenitostima i ljepotama od kojih su mnoge za hva
ljujući naporima naših prirodoslovaca, posebno
službe zaštite prirode, izborile zakonski zaštitni status,
nekolicina djelatnika Zavoda na čelu s agilnim direktorom
RatkomKevom,okupila je oko sebe vrsne prirodoslovce,
biologe i šumare, s nakanom “da se javnosti u
obliku posebne publikacije pruži sistematski prikaz svih
najznačajnijih zaštićenih i evidentiranih objekata prirode
u NR Hrvatskoj”.Tako će urednik Ratko Kevo, uz
predstavljanje nacionalnih parkova Plitvička jezera, Paklenica
i Mljet, napisati priloge o memorijalnim prirodnim
spomenicima te o značenju nacionalnih parkova i
prirodnih rezervata,MarinkaKamenarović ohis to ri
jatu zaštite prirode u Hrvatskoj, zaštiti biljnog i živo tinj
skog svijeta, a Stjepan Bertovićpriloge o strogim i
upravljanim prirodnim rezervatima, specijalnim rezervatima
šumske vegetacije, rezervatima prirodnih predjela i
botaničko-hortikulturnim spomenicima. Predstavljanje
Nacionalnog parka Risnjak povjereno je njegovu osnivaču
i botaničaru IviHorvatu,dok je o zaštiti prirode i
turizmu prilognapisao DragutinAlfier.Opis pećina u
Hrvatskoj, njihovu značenju i zaštiti povjeren je paleontologu
Mir ku Malezu, a prikaz o geografsko-geološkim
spomenicima prirode Mati Huljevu. Knjiga
Zaštita prirode u Hrvatskoj iz 1961. sadržavala je integralni
tekst Zakona o zaštiti prirode NRH iz 1960. te preglednu
kartu značajnijih zaštitnih i evidentiranih
prirodnih objekata. Knjiga je bogato ilustrirana uspjelim,
za ono vrijemecrno-bijelim fotografijama, a tiskalo ju je
Izdavačko tiskarsko poduzeće “A.G. Matoš”Samobor.


Alojzije Frković


IZ HRVATSKOGAŠUMARSKOGADRUŠTVA
FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION
HŠD OGRANAK ZAGREB U POSJETU LIČKOM KRAJU


(2. i 3. listopada 2009. g.)


Još na proljetnim okupljanjima četvrtkom rodila se
ideja da se organizira stručni izlet u predjele Like, koje
većina članova nije vidjela ili ne pozna dovoljno.


U susretu s upraviteljem UŠPGospić Damirom Čanićem,
dipl. ing.,te kontaktom s gđom mr.sc. MandicomDasović,
dipl. ing., predsjednicom HŠD Ogranak
Gospić, dobili smo “zeleno svijetlo”za organizaciju ove
ekskurzije. Ostalo je bilo stvar “rutine” i dobre volje.


U stručni program ekskurzije uvršten je posjet Krbavskom
dijelu Like–šumariji Korenica sa objektima Laudonov
gaj i Bijeli potoci – Kamensko, te drvnoj industriji
“Pergament”d.o.o. – Bjelopolje.


Drugi dan, u dijelu ekskurzije, koji ima više obrazovno
i turističko-rekreativno obilježje posjetili smo gradnju
“Crkve hrvatskih mučenika” na Udbini, zatim
velebitske prijevojeAlan i Prezid – na krajnjem južnom
dijeluVelebita. Završni dio ekskurzije bio je posjet XI.
Izložbi “Jesen u Lici”u Gospiću.


U šumariji Korenica, gdje smo stigli u 10 sati, dočekali
su nas predsjednica HŠD Ogranak Gospić mr. sc.
MandicaDasović dipl. ing., stručni suradnikTomislavUžarevićdipl.
ing., te osoblje šumarije.


U dvorani za sastanke pozdravila nas je predsjedni ca
“Ogranka”, mr. sc. Mandica Dasovići zaželjela dobrodošlicu.
Tu je priređena zakuska, nakon koje nam je kolega
Užarević predstavio osnovne podatke o UŠP Gos pić


3


i šumariji Korenica (etat oko 50 000 m, ukupni prihod
22–25 mil. kuna, izravni od prodaje 12 mil. ku na, prosje


3


čna cijena 250 kn/m, stalno zaposlenih 46 dje latnika,
otvorenost 9 km/1000 ha).


Slijedio je odlazak do 15 km udaljenog Laudonovog
gaja, gdje nas je dočekala gđaTerezaUžarević
dipl. ing.upraviteljica šumarije Korenica.


U cilju smirivanja živih pijesaka Krbavskog polja, a
na osnovi prijedloga Šumarskog ureda i Ličke pukovnije
Karlovačkog Generalata, 1746/7 godine obavljeno je
pošumljavanje pod vodstvom kapetana Ernesta Gideona
Laudona (kasnije generala i feldmaršala – lajtnanta).


Pošumljavanje je izvedeno sa 10 000 sadnica hrasta
luž njaka po hektaru, u jame duboke 1 m, napunjene humusom
iz obližnjih šuma. Način sadnje propisan je i iz


veden po vojnom us tro ju: glavnina, rezerva, pobočnica


i izvidnica.